Gost Dnevnika u 22 sata bio je Igor Tabak, vojni analitičar, koji je komentirao pogibiju srpskih diplomata u Libiji.

Evo vidjeli smo što se dogodilo, ali i čuli izjave srbijanskog vodstva. Mislite li da može doći do pogoršanja odnosa Srbija – SAD, i da bi se u sve mogla uplesti Rusija kao prijatelj Srbije, a koja otvoreno ratuje u Siriji protiv ISIL-a?

Mislim da to nije vjerojatno. Ovo je vrlo nesretan događaj, ali nažalost u ovako ratom potresenom području takve su situacije vrlo vjerojatne. Imali smo donekle usporedivu situaciju, vidjeli smo to u slučaju Tomislava Salopeka. Tu treba izraziti sućut, ali u državi koja je na rubu međunarodne vojne intervnecije ovo se vrlo jednostavno – događa.

Kako komentirate izjave Aleksandra Vučića da se radi o osobama, koje nije htio niti imenovati, protivnicima svrgnutog diktatora Muamera Gadafija?

Vrlo je vjerojatno – tamo je zabilježena gomila oružanih frakcija, generalno ih se svrstava u dva velika bloka, a jasno je da postoji hijerarhija nekakva, na terenu je to puno teže iscrtati. Amerikanci su pričali o obuci ISIL-a čije intenziviranje vodi mogućem napadu – to je bio okidač. Gledanje iz daljine bez konkretnih ljudi ubačenih, da bi dali kontekst snimkama bespilotnih letjelica, su su odgovorni za ovo. To je zbrka iz koje je teško izaći crno na bijelo van.

Bi li bilo mudro povući preostale hrvatske radnike iz Libije?

Oni su često zaposleni u stranim kompanijama. Croscom je naša tvrtka koja je tamo djelatana, ali Libija je velika zemlja s jako puno pustih područja bez sukoba. Većina sukoba se događa u obalnom pojasu, kao i ovaj napad, na samo par kilometara od obale, na cesti od Tripolija do Tunisa. Mjesta gdje rade naftaši su zabačena i privatno čuvana. Veliki dio prihoda u Libiji jest nafta i ona im treba za elementarno funkcioniranja. Jako je teško narediti državljanima da se klone tih država, kada su oni zapolseni u stranom okruženju. Može se samo savjetovati.

Sigurno je da se ISIL djelomično financira otmicama. Ima li preventive protiv toga?

Jako teško. U ovako istrganim društvima te pukotine među vojnim i političkim blokovima efikanso popunjavaju islamisti – oni su tamo gdje nijedna državna konkurentna vlast nema kontrolu i nadzor. To je teško i vojno, pogotovo kada je riječ o teroriziranju i običnom kriminalu, temeljito suzbiti.

Sjetimo se i slučaja Tomuslava Salopeka otetog i pogubljenog u Egiptu. Mislili su da je Francuz i cilj je bio izvući novca i sukobiti se sa što moćnijom protivničkom državom. Mislite li i da su u ovom slučaju srbijanski diplomati zamijenjeni s nekim drugim?

Početkom 11. mjeseca su se čule spekulacije da su ih otmičari zamijenjeni za Ukrajice, a Ukrajina je tad držala pripadnike libijskih terorističkih skupina. Prvi jezahtjev bilo njihovo puštanje iz zatvora, pa se ispostvailo da su građani Srbije. Onda je počeo neugodni zaplet da se najednom traži posrednike, informacije u tom prilično tihom području gdje djeluju razne službe, sklapa se priča i pokušava se dogovoriti neke novce, ali to je, kao što se ispostavilo na kraju, jako teško.

Najavljuju se novi napadi u Europi, ali i SAD-u, Europol ih najavljuje. Kako to komentirate?

To ne možemo isključiti. Činjenica je da u migrantskom valu – i onom koji ide iz Libije preko Mediterana, ali i kopnom preko balkanske rute – čisto na masu je velika mogućnost da je netko prošao. U Europi imamo niz zemalja sa vjerskim manjinama, gdje se često sklope okolnosti za radikalizaciju. Teško je isključiti takve napade, tim više što je Europa nakon Arapskog proljeća okružena serijom kriznih žarišta u kojima islamizam buja.