Osnivači Feral tribunea Predrag Lucić i Boris Dežulović ocijenili su, gostujući na N1, da zemlje regije žive privid demokracije, da je stanje u medijima veoma loše, a da je projekt "Beograd na vodi" - katastrofa na više razina. Komentirajući migrantsku krizu, rekli su da je Europi stigla naplata.
U intervjuu za TV N1, Lucić i Dežulović govorili su i o tome može li se o premijeru Srbije Aleksandru Vučiću suditi u kontekstu njegove politike iz devedesetih, gdje je danas kritička misao u medijima i je li došlo vrijeme da se ljudi u državama bivše Jugoslavije moraju glasno opredjeljivati jesu li antifašisti.
Osvrćući se na premijera Srbije i njegovo ograđivanje od politike koju je vodio devedesetih, Boris Dežulović ocjenjuje da je do te promjene došlo prebrzo i da tu ima nečeg neiskrenog.
“Pitanje je koji je Vučić pravi od ta dva, tko se tu od koga ogradio, da bismo uopćte znali baratati činjenicom Aleksandra Vučića… Stoji ona da se samo budala ne mijenja, i pohvalno je kad se ljudi promijene… Ovo je bilo preblizu…To nije bilo prije 40 godina, pamtim ja Aleksandra Vučića sa sigurnom kućom za Ratka Mladića, s bulevarima Ratka Mladića… I onda preko noći imaš promjenu – jasno je da promjena nije plod odlaska u samostan i kontemplacije tri godine, nego je to nešto vrlo pragmatično, dakle – neiskreno”, kaže Dežulović.
PROČITAJTE JOŠ
Kako je naveo, to otvara pitanje je li pravi Aleksandar Vučić onaj čuvar kuće Ratka Mladića ili ovaj europski, demokratski Aleksandar Vučić. “Jer ukoliko nije, a nije pravi, onda je pitanje što će biti sutra – možemo li opet očekivati otvaranje sigurnih kuća za ratne zloičince, mafijaše.. I Rusi ili Amerika, na koju stranu”, dodaje Dežulović.
To nisu političke figure koje možeš držati za riječ, svaki izbor takve političke figure je nesigurna politička opcija, vrlo nesigurna povijesna opcija, podvlači. Pohvalno je da se mijenjaju, ali onda nek pišu knjige, nek osnivaju nevladine organizacije i pomažu ljudima, ali im ne bih vjerovao u politici, politika nije humanitarna aktivnost, dodaje.
“I nemojmo onom iz devedesetih tepati da je to bila politika… Ako oni to nazivaju politikom mislim da bi im neki drugi trebali reći da to nije bila politika, već zločin”, dodao je Lucić.
“Beograd na vodi – katastrofa na svakoj razini”
Upitani da prokomentiraju projekt “Beograd na vodi”, gosti N1 su suglasni u ocjeni da je to – katastrofa.
“Iskoristili smo priliku da na prvoj liniji Waterfronta otpjevamo pjesme o onome tko je bacio grad niz rijeku i onome tko će, kao šeička sponzoruša, ostaviti Beograd na luku i vodi”, rekao je Lucić.
Dežulović dodaje da je projekt katastrofa na više razina. “Krajnje sumnjiv investicijski projekt, od tri- četiri milijarde, vidjeli smo doći će do 3 soma eura ta cijela fantastična investicija”, kaže Dežulović dodajući i da je u pitanju “katastrofa” i na urbanističko-arhitektonsko-estetskoj razini.
“Ne postoji nijedna ravan na kojoj je taj projekt dobar, osim za neke ljude koji će se, kako bi u Srbiji rekli, ugraditi na to”, naveo je.
Imamo mi u Hrvatskoj, pa i u BiH, neke slične, fanstastične luksuzne ideje, u BiH domove za arapske bogataše – a onda se to prikaže kao investicijski zamah, kaže. “Ne zna se što je gore – da to za 20 godina ostane kao Prokop – da ostane jedna široka ledina, polubetonirana, ili je gore da se to doista realizira, da niknu ti tornjevi, te budalaštine, ti shopping mallovi… Možda je ipak bolje da prevare, skupe lovu u džep i odu, i ostave obalu Save”.
Lucić dodaje da se opet ponavlja mantra o investicijama: “I vidi se da su ove države spremne investirati u investitore – na kraju im služe da preperu neke novce… Investitori ne potroše tu onoliko koliko država uloži u njih na ovaj ili onaj način”.
Lucić: Ovo je privid, surogat demokracije
Komentirajući stanje u državama regije, i na pitanje je li ovo sada demokracija koju smo tražili, Lucić kaže da je to privid, odnosno surogat demokracije.
“Ovaj u Srbiji raspisao izbore, otvoreno navijački se postavio, predsjednik – što govori o fair playju, ali i o koeficijentu inteligencije… Osjetila je vladajuća većina da može još više dobiti na izvanrednim izborima… Bilo bi fino da ih birači iznenade – uvijek kad se netko tako bahati, bilo bi dobro da odgovor u kutijama bude onako malo – da se obeznane… A u Hrvatskoj, jedino što bi bilo normalno bilo bi raspisati nove izbore”, kaže Lucić.
On odbacuje priče o tome da bi to koštalo mnogo. “Mislim da je ova blokada i potpuna paraliza sustava, koja traje mjesecima, da je napravila puno veću štetu”, kaže Lucić. To ne znači, kako dodaje, da bi izbori nešto promijenili. “Ali, dogodila se jedna situacija gdje je izmanipulirana volja birača… Izmanupulirana je ovako kako su se sporazumjeli MOST, HDZ i Bandić Milan 365”, dodaje.
Lucić kaže da je takva vrsta sporazuma napravljena da gazi nešto u što su ljudi vjerovali, ono u čemu su najviše vjerovali MOST-u. Ljudi su povjerovali da MOST vraća elementarne, proceduralne principe tamo gdje im je mjesto, kaže Lucić. On podsjeća da je MOST ovjerio kod javnog bilježnika, a da im to nitko nije ni tražio, dokument da neće ići u koaliciju sa HDZ-om i SDP-om, i da su tim činom pridobili jedan dio ljudi kojima je, kako je rekao, pun kufer te dvije stranke. “I sve su to proglasili ništavnim, i zapravo su izvršili jednu brutalnu postizbornu prijevaru… Mislim da bi ti izbori morali biti ponovljeni”, dodao je.
Dežulović: Sada vidimo pravi – vulgarni, raspušteni HDZ
Govoreći o hrvatskoj vlasti, o HDZ-u i koketiranju s ustaštvom, Boris Dežulović je rekao da to nije novina. “Nije točno da Tuđmanov režim nije koketirao s ustaštvom i da mi to prvi put vidimo… Točno je da on ne bi dozvolio ovakve budalaštine… Tuđmanov ministar kulture ne bi bio neki marginalan lik, koji nema veze sa kulturom, a naročito zbog takvih stavova”, rekao je Dežulović o ministru Zlatku Hasanbegoviću, čija je smjena tražena zbog fotografije s ustaškom kapom i ranijih članaka koje je pisao, a u kojima je veličao ustaštvo.
Dežulović objašnjava da je u vrijeme Franje Tuđmana bilo drugačije, jer je on morao slušati Zapad.
On je naravno bio otac nacije s bolesnom povijesnom ambicijom i bilo mu je jasno da za ostvarenje te ambicije mora slušati što mu govore iz Bruxellesa, Washingtona, Bonna ili Berlina, a oni tamo nisu gledali s osobitim razumijevanjem na pojave ustaštva, dodaje Dežulović. Isto je, kako kaže, bilo i za vrijeme Sanadera. Hrvatska je sada u EU, i paradoksalno, te stvari su moguće – nema više usklađivanja, sad smo unutra, više nas ne mogu ucjenjivati poglavljima, pregovorima, dodaje.
“Sada vidimo ogoljeni HDZ … Da je Tuđman bio u ovoj situaciji, bilo bi to puno gore… Zbog toga te stvari onda nisu bile moguće… Ali sada vidimo HDZ onakvim kakav zapravo jest, onakav kakav je oduvijek želio biti. To je sad taj vulgarni, raspušteni HDZ”, kaže Dežulović, dok Lucić dodaje da je to zato što ta stranka nema potrebu za “figom u džepu”.
NE fašizmu
Govoreći o jačanju fašizma, Lucić kaže da, nažalost, ne živimo u postideološkim društvima. Problem su ideologije novca, krvi, tla, nacije i vjere koje su danas izuzetno jake i dominantne i u ime kojih se i danas događaju zločini, na kraju krajeva, kaže.
Dežulović dodaje da je vrijeme došlo da danas treba reći ne fašizmu. Nije samo u nas, ima i zemalja gdje je gora situacija sa neonacistima i neofašistima, to je globalna stvar, kojom bi se morala baviti Europa u budućnosti.
O izbjeglicama: Europi povijesni računi stigli na naplatu
Europi su došli na naplatu povijesni računi, rekao je Dežulović, govoreći o aktualnoj migrantskoj krizi.
“Europa se 500 godina bogati i živi na resursima drugih kontinenata – prije svega Afrike i Azije… Nakon 500 godina su ti ljudi došli za svojim – za svojim robovima, naftom, zlatom, svojim artefaktima, došli su sad i oni… I Europa je sad iznenađena – zašto su došli? Zato što je bogata, jer je pljačkala 500 godina”, kaže.
Lucić dodaje da nije potrebno govoriti o 500 godina, već samo o posljednjih pet. “Uz SAD je i Europa sudjelovala u buđenju kojekakvih proljeća, pa vidimo čime je to rezultiralo… Ako zametnete rat u tim zemljama, a vidimo u rijetkim snimkama koje dolaze, vidimo sada na što to liči… Prošli smo rat, imamo neka iskustva koja bi nam trebala poslužiti da se solidariziramo s tim ljudima, da ne postavljamo idiotska pitanja – tko njih šalje s novcima da islamiziraju Europu”, navodi.
Pokrenuli smo ratove zbog kojih dolaze ovdje, ističe Dežulović. “Ne sviđaju nam se arapski kvartovi u velikim gradovima, a jesmo li se pitali jesu li se njima sviđali francuski restorani u Bejrutu, ili klasicističke zgrade u Kairu… Promijenili smo i mi njihove živote, sad je red došao na nas”, dodaje.
Lucić ocjenjuje da je Europa u civilizacijskom problemu, i ističe da su ideje solidarnosti i nepostojanja granica bile osnova EU, a da sada “parcijaliziramo” i pravimo neke granice u Siriji i Iraku. “Pa se priča da Sirija ne može opstati.. To će nam se vratiti o glavu, neće opstati ni EU, krenut će raspadi”.
On naglašava da je tim ljudima život uništen. Dodaje da ih ne treba osuđivati ako imaju neke novce, ako su prodali kuću i imovinu, da bi krenuli tamo gdje postoji prilika za neki život – jer prilike za život tamo gdje su, neće još biti.
Feral je bio krik za istinom i incident
Govoreći o medijima, gosti N1 ocijenili su da je situacija katastrofalna u zemljama regije, da nije sjajna ni u Sloveniji, gdje je ipak malo bolja, ali da je u Srbiji stanje jako loše.
“Trafika je življa u Srbiji nego u Hrvatskoj, ali svi ti živi tabloidi… Ogromna većina tabloida i medija koji su pod šapom Aleksandra Vučića i ono nešto malo što je ostalo su opet komunikacijski kanali nekih većih interesnih skupina”, kaže Dežulović, dodajući da onih drugačijih ima tek toliko da se jedva na prste jedne ruke mogu nabrojati.
Kažu da je novinarstvo izgubilo bitku sa oglašivačima, i to autogolovima, a da su krivi urednici, novinari i vlasnici.
Dodaju da je loše vrijeme za tjednike, ali kažu da će novine opstati, jer mora ostati i neki papirnati trag.
“Novosti su pokazale da takvo novinarstvo ima smisla, a i dreka koja se diže na urednike, istraživače, pokazuje kako je sloboda u novinama, koja definitivno postoji u Novostima, škakljiva i opaka stvar. Gospoda iz političkih krugova i elitni kulturnjaci – mnogi od njih ne vole da postoje slobodne novine”, kaže o medijskoj situaciji u Hrvatskoj Lucić.
Feral (tribune) nije bio ni prije, ni poslije, Feral je i onda bio incident, kaže Dežulović.
Niti smo bili u normalno vrijeme, ni u normalno mjesto – bio je zamjena i za slobodan parlament i jedini prostor slobode u državi, ocjenjuje Dežulović.
Mi smo bili naprosto krik za istinom, a istina u takvim trenucima, povijesnim, nema dvije strane, rekao je. Lucić se osvrnuo i na ulogu Nina Raspudića u Feralu. ‘Nino Rapudić je Feralovo siroče, njega treba najviše žalit”, rekao je Lucić.
Dežulović dodaje da danas ima slobode na internetu. “Tamo ima ljudi koji se smiju, ali je pitanje čuje li se taj njihov smijeh. Internetska je tundra preširoka”, zaključio je Dežulović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
