Osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić (HDSSB) koji je u petak, odlukom osječkog Županijskog suda, nepravomoćno oslobođen optužbe da je zlouporabom položaja i ovlasti tu Županiju oštetio za više od 122 tisuće kuna, nakon izricanja presude, zahvalio je svima koji su mu vjerovali u protekle tri godine tijekom tog postupka.
Uz Šišljagića, za to kazeno djelo bio je optužen i bivši pročelnik županijske Agencije za razvoj Martin Marolin.
U izjavi medijima Šišljagić nije želio komentirati presudu, kazavši kako je sretan što su njegovi roditelji, prijatelji, poznanici i drugi ljudi, “sve to izdržali”.
“Hvala svima onima koji su kroz ove tri godine vjerovali u mene”, poručio je Šišljagić.
Drugookrivljeni Marolin također je zahvalio svima koji su mu vjerovali i podržavali ga, upozorivši kako kod njega nije vrijedila presumpcija nedužnosti, jer je već dvije godine suspendiran sa svojih dužnosti, a također i kao sudski vještak, pa mu je, kako drži, uskraćeno ustavno pravo na rad.
Zamjenik ravnatelj Uskoka Darko Dodig najavio je žalbu na prvostupanjsku presudu Vrhovnom sudu.
S obzirom da je okrivljenik bivši predsjednik Županijske skupštine Zlatko Maksimović na pripremnom ročištu u veljači, priznao krivnju za pomaganje u zlouporabi položaja i ovlasti te nepravomoćno proglašen krivim i uvjetno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, Dodig ističe kako u tom predmetu sada postoje dvije presude, osuđujuća za Maksimovića, a oslobađajuća za Šišljagća i Marolina.
Smatra kako je Maksimović pokazao ljudsku i građansku hrabrost, priznao počinjenje kaznenog djela te opisao sve protupravne radnje za koje je znao i stvorio si puno neprijatelja.
Šiišljagića i Marolina Uskok je teretio da su 2011. i 2012., uz posredovanje bivšeg predsjednika Županijske skupštine Zlatka Maksimovića, u nakani pribavljanja protupravne koristi, na štetu Osječko-baranjske županije, u više navrata, od poduzeća koja su, iz županijskog proračuna, dobivala bespovratnu pomoć, tražili da im vraćaju do 80 posto uplaćenog iznosa. Optuženi su da su tako pribavili protupravnu imovinsku korist, a Županiju oštetili za više od 122 tisuće kuna.
U obrazloženju presude sudsko vijeće je zaključilo kako je više svjedoka potvrdilo da su dio sredstava od dobivenih potpora predavali Zlatku Maksimoviću, ali da, osim iskaza Zlatka i Ane Maksimović, koje je ocijenjeno nevjerodostojnim, nema drugih dokaza da je posrednik Maksimović proslijeđivao novac Šišljagiću ili Marolinu.
Sud smatra kako nije sporno da su poduzetnici dobivali bespovratne potpore, ali da su Šišljagić i Marolin u tim aktivnostima djelovali u skladu sa zakonskim propisima te procedurom koja se primjenjuje u Županiji od 2009. i koju je Sud ocjenio transparentnom.
S obzirom kako nije dokazano da bi Šišljagić i Marolin ostvarili barem jedno od obilježja kazenog djela zlouporabe položaja i ovlasti Sudsko vijeće ih je obojicu nepravomoćno oslobodilo optužbi.