Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova oglasila se u vezi ProLife.hr inicijative 'Želim živjeti'. Pravobraniteljica u okviru svojih ovlasti ponovo ističe da se s pravnog stajališta radi o neprimjerenom poistovjećivanju zdravstvene usluge legalno induciranog prekida trudnoće s kaznenim djelom ubojstva.
Priopćenje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova prenosimo u cijelosti:
S obzirom na zaprimljenih 100-tinjak pritužbi građanki i građana vezanih uz aktivnosti inicijative ProLife.hr ŽELIM ŽIVJETI, Pravobraniteljica izražava stajalište o spornoj inicijativi, u svjetlu anti-diskriminacijskih odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova, kroz javno priopćenje.
Vezano za upite o formi i sadržaju aktivnosti inicijative, čija kampanja sadrži video materijal i promotivne plakate koji se distribuiraju putem Interneta ili su izloženi na neodređenom broju lokacija diljem Hrvatske, primjetno je da se radi o učestalo primjenjivanoj strategiji tzv. „prolife“ inicijativa u svijetu. Nije sporna činjenica da građani i građanke koji zastupaju takvo vrijednosno stajalište imaju temeljno pravo to stajalište izražavati odnosno promovirati u javnosti. Nema spora kako svi građani i građanke, samostalno ili skupno kroz svoje udruge građana, imaju građansko i političko pravo pokušati utjecati na postupanja i odluke tijela državne vlasti.
VEZANE VIJESTI
Ono što je sporno u konkretnoj kampanji je vrlo specifičan način na koji se taj stav javno izražava kako bi se pojačao društveni pritisak na javne institucije koje su dužne pružati zakonom zajamčen medicinski zahvat prekida trudnoće, odnosno na tijela zakonodavne i sudske vlasti koje bi svojim odlukama mogle ograničiti slobodu žena da samostalno odlučuju o raspolaganju svojim tijelom i zaštiti svojih interesa.
Posebno je sporno da se na plakatima koje koristi u svojoj kampanji prikazuje trudnica u visokom stupnju trudnoće koja, prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78 i 88/09), ne smije biti podvrgnuta induciranom pobačaju (gornja granica je 10 tjedana od dana začeća), čime se javnost svjesno dovodi u zabludu, a majke se izrijekom naziva ubojicama. To je dodatno pojačano dijelom video materijala na kojem se izražava stajalište da tijekom pobačaja dolazi do sakaćenja djeteta. U tom segmentu kampanje, Pravobraniteljica u okviru svojih ovlasti ponovo (kao i uvijek do sada) ističe da se s pravnog stajališta radi o neprimjerenom poistovjećivanju zdravstvene usluge legalno induciranog prekida trudnoće s kaznenim djelom ubojstva. Takvim postupanjem liječnici/e koji obavljaju posao koji su prema zakonu dužni obavljati, odnosno žene koje se odluče na prekid trudnoće (medicinski zahvat koji je najmanje ugodan samim ženama i na koji se zasigurno ne odlučuju osim u slučaju krajnje nužde), javno se etiketiraju i prozivaju kao ubojice.
Na ovaj način, putem promotivnog video materijala i promotivnih plakata, javni govor ima za cilj potaknuti što veći broj osoba da aktivno sudjeluje u otežavanju ili onemogućavanju kako liječnika da profesionalno izvrše svoju obvezu tako i žena da iskoriste svoje zakonsko pravo.
Prikazivanjem fotografija trudnica u visokom stupnju trudnoće uz popratni tekst kojim se žene koje su se odlučile na medicinski zahvat prekida trudnoće u skladu sa zakonom propisanim uvjetima označuje ubojicama, javnost se dovodi u zabludu i njen fokus se usmjerava isključivo na plod i imperativ njegovog očuvanja, dok se istovremeno u potpunosti zanemaruje zdravstvena procjena dobrobiti žena, ignoriraju sve moguće okolnosti zbog kojih se one odlučuju na pobačaj i negira njihovo pravo na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju. Na ovaj način pokušava se iskoristiti emocionalna reakcija koju predodžba trudnice u viskom stupnju trudnoće uobičajeno izaziva kod većine građana i građanki kako bi se određeni vrijednosni sud – da već sam plod predstavlja osobu – prikazao ne kao nečije vrijednosno promišljanje, već empirijska činjenica koju se mora prihvatiti kao moralni, a potom i pravni imperativ.
Pravobraniteljica ukazuje na jednako ustaljenu praksu da temeljno pravo na slobodu govora nije apsolutno pravo. Ukoliko javni govor predstavlja kritiku kojoj je svrha namjerno poniženje osobe putem uvrede, odnosno ako predstavlja govor mržnje kojim se potiče na nasilje ili ograničavanje prava pripadnika određene društvene skupine kako bi se izrazilo uvjerenje da se radi o osobama nižeg građanskog statusa i ljudskog dostojanstva, takav govor ne smije uživati zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanje jer predstavlja napad na samu vrednotu pluralističkog demokratskog društva koju ta sloboda štiti. Zbog svog destruktivnog i ponižavajućeg učinka takav govor zaslužuje društvenu osudu i pravnu sankciju.
Iz navedenog je očito kako se u kontekstu konkretne inicijative otvara pitanje uživa li javni govor – kojim se javnost pokušava dovesti u zabludu oko važnih aspekata društveno i politički nabijenog pitanja kao što je medicinski prekid trudnoće te kojim se žene koje koriste zakonom zajamčeno pravo na pristup ovom medicinskom zahvatu etiketira kao ubojice koje treba podvrgnuti kolektivnoj osudi – zaštitu temeljnog prava na slobodu izražavanja ili pak predstavlja govor koji je u hrvatskom pravnom poretku sankcioniran odredbama čl.325. Kaznenog zakona. Pravobraniteljica je u svom radu bila suočena sa istovjetnim pitanjem u kontekstu sličnih inicijativa koje su sličan sadržaj iznosile putem internetskih stranica te su se pod nazivom „Klinika za pobačaj“ prijevarno predstavljale kao izvor informacija o mogućnosti pristupa zakonom zajamčenom medicinskom zahvatu prekida trudnoće.
Pravobraniteljica je u tom slučaju uputila zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova da ispita ima li mogućnosti da se ženama koje traže informaciju o mogućnosti pristupa medicinskom zahvatu prekida trudnoće osigura kaznenopravna zaštita od takvog prijevarnog postupanja, o čemu je Ministarstvo zauzelo negativan stav o mogućnosti zaštite.
S obzirom na opisane pravne okvire, Pravobraniteljica ukazuje kako prvenstvena odgovornost ocjene predstavlja li specifični oblik govora koji u svojoj kampanji koristi sporna građanska inicijativa govor kojim je izigrana sama svrha temeljnog prava na slobodu izražavanja i kojem je cilj poniziti žene koje su se odlučile koristiti svoje zakonom zajamčeno pravo odlučivanja o svom tijelu i interesima, leži na Državnom odvjetništvu.
Pri tome Pravobraniteljica naglašava kako zastupa stajalište da svaki govor koji predstavlja povredu čl.325. Kaznenog zakona ujedno predstavlja i povredu zabrane izravne diskriminacije propisane st.1.čl.7. Zakona o ravnopravnosti spolova.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
