Hrvatska gorska služba spašavanja iznimno je popularna u hrvatskoj javnosti, što ne čudi previše. No, problema je mnogo, volonterska pomoć bi trebala imati i adektvatnu potporu sustava. Dugogodišnji pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić gostovao je u N1 studiju uživo i govorio o problemima HGSS-a.

S obzirom na porast broja akcija i zadataka, je li se išta promijenilo po pitanju financiranja, s kojim već duže vrijeme HGSS, kako stalno upozoravate, ima problema?

Mi darujemo svoje vrijeme, a nama nitko. Minimalno koliko nam treba, toliko treba i svim drugim službama, poput vatrogasaca i hitne pomoći i ne postoji nijedna služba koja pokriva Hrvatsku, a da može funkcionirati s ovako malo novca. Radi se o višestruko većim izdavanjima i mi smo, prateći trendove i nove obaveze, dovedeni smo do toga da ne možemo više funkcionirati. Ne može se voziti neregistrirani autoobil, a i to je trošak. Mi moramo plaćati kao i svi drugi gospodarski subjekti koji zarađuju. Mi na to upozoravamo, proračuni se propisuju iz godine u godinu i misle da ne postoji problem.

Koliko godišnje dobijete novca od države, a koliko od jedinica lokalne samouprave? Jeste li tražili sastanke i s kim, a da se ništa nije pomaklo?

Mi od države dobivamo po više osnova. To su ugovori s Ministarstvom turizma, Ministarstvom zdravstva, gdje ne dobivamo nešto, nego moramo neke stvari odraditi za njih, poput edukacija, što nije prihod nego trošak. Govorimo o 9 milijuna kuna, što je na razini nacionalne službe izuzetno malo za 1.500 pripadnika i šezdesetak ispostava. Lokalne zajednice daju manje, oko 3,5 milijuna kuna. Stanice pokrivaju cijelu županiju i funkcioniraju sa stotinjak tisuća kuna godišnje. Mi smo sa svima pokušavali razgovarati. Posebno pokušavamo doći do ministra financija. Tu je najveći problem. S ministrima smo razgovarali, ministrom unutarnjih poslova, s ministrom turizma, gdje pregovaramo o boravišnoj pristojbi i nizom drugih jedinica i tijela državne uprave. Ključno je Ministarstvo financija, da se procijeni važnost službe, da se procijeni doprinos koji mi dajemo i da se konačno kaže da je veća šteta što se GSS-u ne daje onoliko koliko im treba, nego ovakva štednja. Ovo nije štednja, nego štetočinstvo, imati službu koja radi tako važan posao, a ne sagledati sve što doprinose. Imamo obećanja da ćemo doći do razgovora.

Gdje je zapelo s ministrom Marićem? Jeste li dogovorili sastanak?

Već se dugo dogovaramo, naš dopis i molba za sastanak leži tamo negdje sigurno mjesec dana ili čak i više, uz sve usmene pokušaje. To ministarstvo i sam ministar nekako su u fokusu nekih problema, očito da nas se ne doživljava kao neki veliki problem, ali ja tvrdim da je ovo veliki pbroblem. Očekujemo da što prije s njim porazgovaramo, ali na kvalitetan način, da se sagleda zašto se na magarcu koji dobro vuče štedi dok ne krepa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.