Što je zapravo hibridni rat o kojem u zadnje vrijeme svi govore u Točki na tjedan objasnio je politički analitičar Zoran Kusovac.

Što je to hibridni rat? Koja je definicija?

“Ne postoji jedna definicija hibridnog rata, naime, vojni i strategijski stručnjaci radije govore o hibridnim prijetnjama ili ugrozama nego o hibridnom ratu. Hibridni rat je jedan izraz koji se počeo koristiti prije nešto više od deset godina, prvi put je spomenut 2005. godine. Prvi rat, koji je na neki način smatran hibridnim ratom, bio je sukob između Hezbollaha i Izreals u južnom Libanonu 2006., a sam NATO prvi put spominje hibridni rat 2007., a od 2011. u službenim dokumentima NATO-a dosta se spominje hibridni rat, ali još više hibridna prijetnja ili ugroza. Naime, ne postoji jedna definicija. Stručnjaci pitaju postoji li uopće nešto što se zove hibridni rat i radije govore o hibridnim ugrozama.

Iako veliki broj stručnjaka tvrdi da tu, u stvari, nema ništa novo, da se ovdje miješaju način realizacije klasičnih prijetnji i same prijetnje. Naime, svi nekako misle da je kibernetička komponenta ratovanja na neki način uvela nešto novo u rat. Veliki broj stručnjaka tvrdi da to uopće nije tako, da je jednostavno prednost u informaciji uvijek bila sastavni dio ratne vještine i uvijek je u ratu u prednosti bio onaj koji je imao informacije i na bolji način ih koristio.

Načelnik američkog glavnog stožera ima definiciju koja tvrdi da je hibridna prijetnja ona koja uključuje konvencionalnu, nekonvencionalnu, kriminalnu i terorističku komponentu. To je jedna od dosta tipičnih definicija hibridne prijetnje koja se na neki način preuzima kada se tumači hibridni rat.

Jedna od jasnijih definicija je i jedna od najranijih koja kaže da je to rat potpunog spektra koji ima i fizičku i konceptualnu dimenziju. Definicija je dobra jer objašnjava koliko je on obuhvatan, ali isto tako se poziva na strategijsku dimenziju hibridnog rata. Hibridni rat nije svaki sukob na nižim razinama, na taktičnoj, na operativnoj, tu mora postojati strategijska komponenta. Upravo zbog nespremnosti struke da se uopće upusti u definiranje hibridnog rata dolazi do nesporazuma pa se svašta tumači kao hibridni rat.”

Primjećujete li Vi neku vrstu hibridne prijetnje u Hrvatskoj ili regiji?

“Da bi postojao hibridni rat treba postojati oružana komponenta sukoba pa tako sve tvrdnje hrvatskih dužnosnika u posljednje vrijeme apsolutno ne stoje, one su nonsens u stručnom smislu. Jedna od odlika hibridnog rata je postojanje oružane i nenaoružane komponente, ali čim ne postoji oružana komponenta ne može se govoriti o hibridnom ratu. Moglo bi se govoriti o hibridnim ugrozama iako je i to malo nategnuto. Sve te definicije su otvorene za tumačenje, i sam je NATO prizano da ne želi definirati što je hibridna prijetnja jer je svaka zemlja slobodna i na neki način dužna definirati hibridne prijetnje u odnosu na svoju sigurnosnu situaciju, okruženje i prijetnje s kojima se suočava. U svakom slučaju, Hrvatska je možda na neki način po ekstenziji dio operacija koje možda spadaju u operacije hibridnog rata između Rusije i Zapada. Hrvatska svakako nije ni neka značajnija bojišnica hibridnoga rata niti je sama po sebi cilj.

U regiji sigurno postoje elementi hibridnih ugroza, a to je prije svega jako propagandno djelovanje i subverzivno djelovanje Rusije u Srbiji, Crnoj Gori i nešto manje u Bosni i sigurno da tih pokušaja ima i u Hrvatskoj i možda će ih biti i više jer Rusija u slučaju Agrokor, potencijalno u slučaju INA-MOL sve više ima financijskih interesa u RH i naravno da čim ima financijske interese ima želju i potrebu na neki način kontrolirati okruženje u kojem ostvaruje te interese. Može se govoriti o elementima hibridnih ugroza, ali nikako ne hibridnom ratu.”

Miroslav Tuđman kaže da je informacija oružje, koje je protuoružje?

“Informacija je uvijek bila oružje samo što je u nekadašnjim ratovima 80 posto operacija bilo klasično, dok su 20 posto bile operacije informacijskog tipa. Danas je to preokrenuto. Danas su u svakom ratu ogromne količine informacija kojima se ratuje. Jedan je način kontrolirati informacije koje pristižu te parirati tim informacijama svojim informacijama.”

Koliko se teza o hibridnom ratu može koristiti kao pokušaj kontroliranja društvenih mreža?

“Kontroliranje medija se vrši oduvijek, društvene mreže su uvele nova sredstva komunikacije. Nekada je u svakom državnom udaru prvi cilj bila lokalna radiotelevizija i kada ste nju imali u rukama kontrolirali ste informacije. Danas se to uopće ne događa tako, nema potrebe za tim jer je informacija decentralizirana i širi se na mnogo puteva koje je teško kontrolirati. Internet je doveo do umnožavanja kanala informacija i teško ga je kontrolirati. Onima koji žele kontrolu informativnog sustava preostaje samo tumačenje i selektivni pristup informacija.”