Gost Novog dana bio je bivši ministar financija Slavko Linić.
Četiri velike hrvatske kompanije – Uljanik, Petrokemija, Agrokor, INA – u velikim su problemima. Zašto se ponovno otvara pitanje velikih kompanija, je li riječi o pogrešnim političkim i ekonomskim odlukama?
“Tri od te četiri kompanije su industrija i kad govorimo o industriji pitanje je koliko je naša konkurentna na europskom i svjetskom tržištu i naravno tu su skupi krediti, koji su tri do četiri puta veći od europske kamate. Teško je opstati. A da ne govorimo o nekonukrentnosti plaće – netto plaće jesu male, ali brutto su daleko veće. Imamo educiranu radnu snagu i sposobnost, ali je teško održati konkurentnost i u tom sukobu “gasiti ili nastaviti” imamo ljude koji vrlo teško donose odluku.
Kad je brodogradnja u pitanju nema dvojbe da jedno ili dva brodogradilišta imaju itekako prilike ostati konukrentna na tržištu jer se govori o naprednim, sofisticiranim brodovima. Kad govorimo o rafinerijama, Petrokemiji onda je to pogrešna odluka. Onog trenutka kad je Vlada omogućila Ini da omogući Petrokemiji dizanje cijene sirovina… Očito da sirovina za daljnju preradu nije trebala toliko visoko poskupiti, ali odlukom mađarske uprave cijena je dignuta. Nije se uložilo ni u Inu ni u rafinerije pa dolazi do pada. To je loša politička odluka.
VEZANE VIJESTI
Kod Agorkora je u tijeku restrukturiranje, to je dobra kompanija, ali njihove rezultate vlasnik je pretvarao u daljnja ulaganja i zaduživanja. I PIK Vrbovec, Belje, sam Konzum, sve su to tvrtke koje će opstati na tržištu. To su bile poslovne pogreške vlasnika.”
Na ovaj ili onaj način sve te kompanije traže pomoć države?
“Nema dvojbe da je uprava Uljanika zakasnila u procesu restrukturiranja. Zakasnila je, nagomilala gubitke i ovog trenutka netko treba pomoći s dokapitalizacijom.
Vjerujem da u Hrvatskoj imamo dio mirovinskih fondova i dio privatnih financijskih fondova koji su zainteresirani.”
Ima li kutinska Petrokemija budućnost?
“S ovim cijenama ulazne sirovine teško da Petrokemija može uspjeti. Tu zaista trebamo strateškog ulagača. Država nije riješila spor s MOL-om. Inina politika će uništiti Petrokemiju jer to je politika MOL-a u Ini. Potreban je strateški ulagač koji će osigurati daleko jeftiniju ulaznu sirovinu. To se sve može osigurati promjenom strateškog partnera u Ini.”
Jesu li potezi u Rafineriji Sisak put prema gašenju iste?
“Nema dvojbe. Odluke MOL-a poznate su pet, šest godina – da će se Sisak ugasiti. Kada su ulazili u Inu u MOL-u su se obvezali da će do 2005. i 2006. obje rafinerije biti modernizirane. To se niej dogodilo do danas.”
Zašto se to nije dogodilo?
“Po meni druga faza privatizacije nije trebala uvažiti MOL kao ozbiljnog partnera jer nije ostvario ono što je bilo zacrtano.”
Je li izgledna mogućnost pronalaska novog strateškog partnera?
“Budimo iskreni, pregovori s MOL-om ne mogu biti uspješni, on želi preuzeti apsolutno vlasništvo. Zahvaljujući njemu izgubili smo i Siriju. S Molom može pregovarati novi ulagač, a ne država. Hrvatska nije u stanju pregovarati iz razloga što će se MOL neobjektivno postaviti prema prodaji svojih dionica i u tom dijelu možemo samo izgubiti.”
Koliko je realno da je za Inu zainteresiran Rosnjeft?
“Budimo iskreni, Rosnjeft je bio i na prvom natječaju, odustali su jer im se nije moglo ponuditi više od 25 plus jednu dionicu. Danas, s obzirom na 50 posto koje bi mogao otkupiti od MOL-a Rosnjeft doiva jasnu poruku.
Je li moguće da se zbog žalbe Strabaga opet zaustavi gradnja Pelješkog mosta?
“Vlada nije pogriješila i ne vidim da su najednom samo Kinezi ti koji imaju dampinške cijene. Oni rade u cijeloj Europi, imaju jeftine izvore i mogu biti konkurentni. Iznenadio sam se žalbom Strabaga, za mene je ona neprihvatljiva.
Je li realna ponuda Kineza? Njihova cijena odvoza i iskopa je 25 puta manja od procjene?
“Dobro, ostaje ono što nas baš jako ni ne zanima. To je tako pokazano i ja vjerujem da će se tako i platit. Bitno je za Hrvatsku da ostvari rezultate. Hoće li Kinezi izgubiti ili ne, samu Vladu to ne treba zanimati. Za Hrvatsku i za Vladu odluka je dobra.”
Je li moguć pritisak Europske komisije s obzirom da se gradnja mosta većinski financira iz EU fondova?
“To je moguće, da Strabag bude utjecajan i da pokuša dokazivati svoje teorije, što ne bi bilo dobro. Onda moramo pitati i ići analizirati gdje su Kinezi radili u Europi. Očito je ovaj cirkus moguć samo u Hrvatskoj.”
Je li moguća odgoda početka radova?
“Što se tiče same žalbe ništa, bitno je hoće li EK pokušati osporiti jasne uvjete financiranja mosta, ali to je sad na Vladi, ministarstvima da EK-u dokazuju da je ponuda realna i ne vidim problema da Kinezi rade u Hrvatskoj.”
Je li moguća nagodba izvanredne uprave Agrokora i vjerovnika?
“Ne vidim drugog rješenja, prema tome ja se samo nadam da će sadašnja izvanredna uprava ozbiljno pristupiti pregovorima i naći načina za dogovor s vjerovnicima. Nisu to toliko nemogući dogovori, trebamo samo tražiti ozbiljnost.”
Prvi nacrt nagodbe voditeljica vjerovnićkog vijeća Marica Vidaković poderala je pred kamerama.
“Budimo iskreni, to je zajednički stav svih dobavljača Konzuma koji se osjećaju oštećeno u odnosu na dobavljače drugih tvrtki u Agrokoru koji su neka potraživanja uspjeli naplatiti.
Hoće li bivši dioničari izgubiti svoje dionice?
“U restrukturiranju je to neimnovno. Bivši dioničari gube sve. Netko mora shvatiti da ništa od kapitala. Ja ih ne smatram sudionicam u nagodbi.”
Trenutno imamo i privremeno vjerovničko vijeće. Može li ono pregovarati s izvanrednom upravom o nacrtu nagodbe?
“Nacrt je nešto što sadašnja izvanredna uprava mora pripremiti i dobro je da komunicira s privremenim vijećem jer ako ne komunicira još će se događati sukobi.”
Ostalo je još par mjeseci do roka za nagodbu. Je li to dovoljno vremena?
“Tog trenutka ide stečaj, što neće biti dobro. To znaju vjerovnici, to zna i uprava.”
Je li pametno da Vlada uporno ne odgovara na pitanje tko je pisao lex Agrokor?
“Ja tu ne vidim nikakvih spornih točaka. Budimo iskreni, lex Agrokor je temljen na predstečajnim nagodbama.
Predstečajne nagodbe pisane su unutar Ministarstva financija.
Pisanje je nebitno. Zakon kao zakon… Kad dođe na Vladu svi ministri daju primjedbe i mišljenja, na Vladi se prihvaća i šalje prijedlog u Sabor.”
Neki ministri da prijedlog zakonu nisu ni vidjeli?
“Nemoguće, morali su reći svoje mišljenje. Procedura je jasna. Pisanje je nebitno. Bitna je sama procedura i odluka Vlade.”
Vlada je u 2019. najavili smanjenje PDV-a u 2019. a od poreza na nekretnine je odustala.
“Odustajanje od poreza na nekretnine pokazuje slabost politike. Nekonkurentni smo po brutto cijeni sata rada, doprinosi su veliki. Porez na nekretnine omogućio bi njihovo smanjenje.
Vjerujem da će Vlada smanjiti PDV, ali ne opću stopu. Vjerujem da će se uvesti nulta stopa na neke stvari, ali i da će se uvesti dodatna međustopa. To bi bilo daleko korisnije.”
