U kanjonu Velike Paklenice, svega 5 minuta hoda od kraja ceste i parkirališta, smješten je kompleks tunela. Oni su iskopani u stijenama ispod litica kanjona visokih i do 400 metara.

Podzemni tuneli popularno zvani “Bunkeri” kopani su u strogoj tajnosti u periodu 1950. – 1953. godine, a kopala ih je jugoslavenska vojska za vrijeme političke krize između Jugoslavije i Sovjetskog saveza.

Te davne 1950. godine ozbiljni politički sukob Josipa Broza Tita i Josifa Visarionoviča Staljina mogao je završiti katastrofom. Dok je Sovjetski Savez razmještao vojne snage i izvodio vojne vježbe na granicama Istočnog bloka, suočen s ozbiljnim prijetnjama zračnih napada, Tito je u najvećoj tajnosti donio odluku o hitnoj izgradnji podzemnog skloništa.

Ni lokalno stanovništvo nije imalo pristup

Do Staljinove smrti 1953. godine, kada je prestala opasnost od sovjetske invazije, iz srca Velebita je izvučeno više od osam i pol tisuća kubnih metara stijenja i kamenja. Radovi su obustavljeni, gotovo dovršen sustav podzemnih hodnika i dvorana zatvoren je betonskim zidom i na sve se zaboravilo, piše Lika club.

Šturi podaci govore da je u svakom trenutku na gradilištu bilo oko 500 radnika, koji su bunkere gradili u najvećoj tajnosti. Velika Paklenica bila je idealno mjesto za gradnju atomskog skloništa. Stijene kanjona činile su ga nemogućim mjestom za zračni napad. Ulazni dio parka bio je zatvoren za javnost, a pravo pristupa nije imalo ni lokalno stanovništvo, piše Croinfo.

Zazidani kompleks tunela ukupne je površine od 1.500 m2, a bio je zatvoren do devedesetih. Metalna vrata skinuta su 1991. godine te je bunkere neko vrijeme vojska koristila kao skladište.

Po završetku Domovinskog rata Javna ustanova „Nacionalni park Paklenica“ taj prostor dobila je na trajno korištenje, a 2000. godine uprava Parka krenula je s uređenjem. Od bunkera su napravili prezentacijski centar koji je otvoren 2016. godine.