U blještavilu i radosti koje sa sobom donose blagdani, zaboravljamo da se blagdanima ne vesele baš svi. Usamljenih je ljudi mnogo, previše, pogotovo među starijom populacijom. Općina Lećevica broji tek petstotinjak stanovnika.
Najbrojniji su oni najstariji, a njih dvjestotinjak žive sami. I ovaj Božić provest će u samoći.
Štaka kao oslonac i korak po korak. Premda je na pragu devedesete, Iliju Galića noge još uvijek dobro služe.
U trošnoj kućici živi sam. Bez supruge je ostao prije devet godina i sada je se s osmijehom prisjeća. Na pitanje je li usamljen, odgovara:
“Hodam malo tamo, amo, šetam samo da ne bih slučajno zalegao.”
I to je ono čega se ovaj starac najviše plaši. Da je sam, odavno je prihvatio. Kaže da mu nije teško.
“Brzo vrijeme prolazi. Daj vam Bože da dođete u moje godine. Vidjet ćete kako će brzo ići vrijeme”, kaže nam Ilija.
Godine sakriti ne može, ali ni smisao za humor: “Brže mi sad prođe mjesec, nego kad sam bio mlad. Tako će biti i vama doživite li ove godine.”
S ove lokacije jednog Iliju pozdravljamo, a na drugoj, nekoliko kilometara dalje, drugi nas Ilija dočekuje.
“Evo, ovdje društvo sve što imam”, kaže Ilija i pokazuje na psa pa dodaje: “I jedan mačak.”
Ovaj Ilija za Božić neće biti sam. Ima tri kćeri, unuke i praunuke. Ali ne mogu k njemu često pa su rijetki dani u godini kad ga netko posjeti, a samoću teško podnosi.
“Samoća je najgore što može postojati. To ti je isto kao i zatvorenik. I gore od zatvorenika. A Bog je ljude stvorio da budu društveni i u društvu, a ne da su usamljeni”, kaže Ilija Kružić (74).
Ali on jest, i to ne skriva. Prije sedam godina ostao je bez supruge. Voljela je cvijeće pa njene sadnice godinama održava. Bila mu je sve.
“Nadaš se čemu ćeš doći kući. Kome ćeš i da te neko čeka. A sad, sad kad dođeš dođeš u prazno, ništa se ne miče, sve je kako si ostavio. To je najgore. Podsjeća te da ti nema nikoga unutra”, govori nam.
A donedavno su Ilija s početka priče i ovaj Ilija imali pomoć – gerontodomaćice koje su im, osim što su pomagale kod kuće, postale i prijateljice.
“Ana. Ona je dolazila redovito i čistila i uvijek je pitala, zvala bi na mobitel. Bilo je odlično. Ali sve izgleda što je lijepo, to brzo nestane”, kaže Ilija.
Bio je to dio projekta Zaželi, koji je nedavno završio, pa su ponovno ostali sami. Institucija u općini koja bi o njima skrbila nema pa čekaju novac iz Europske unije kako bi njihovi sugrađani nastavili dobijati pomoć i kako ne bi bili usamljeni.
“Općina Lećevica se prijavila na fazu 4 projekta Zaželi i nadamo se da će uskoro ići odluka o financiranju i potpis ugovora i da će se što prije krenuti sa samom provedbom”, kaže Marina Dujmović, voditeljica projekta.
Samo neka se natječaj što prije odobri pa da se on i Medo barem na koji sat u danu imaju kome radovati.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!