Daphne Caruana Galizia ubijena je bombom postavljenom u njen automobil u listopadu 2017. godine. Bila je istraživačka novinarka koja se bavila korupcijom te je u svom istraživanju pisala o sprezi offshore tvrtki s vrhom politike na Malti. U zaključku izvješća na 437 stranica stoji da je država "stvorila ozračje nekažnjivosti koje kreiraju najviši ešaloni" i da je postojala "neopravdana bliskost" između velikih poduzeća i vlade. Dosad je optužena tek nekolicina pojedinaca. Obitelj Caruane Galzije nastavila je borbu za istinu zajedno s međunarodnim novinarskim organizacijama, a njezin sin Matthew i sam novinar, s konzorcijem novinara koji su istraživali globalnu korupciju nagrađen je Pulitzerom. Europski parlament u znak sjećanja na Galiziju uspostavio je godišnju europsku novinarsku nagradu s njezinim imenom. Nagradom se želi istaknuti važnost profesionalnog novinarstva za očuvanje slobode i jednakosti. Ivana Dragičević razgovarala je s Matthewom Carauanom Galizijom.

Vidjeli smo nevjerojatne prizore s pogreba palestinske novinarke Abu Akleh. Četvrta je novinarka ubijena ovog tjedna. Kako se vi zbog toga osjećate?

Imam osjećaj kao da mi je zadan udarac. Ali i shvaćam da je njezinoj obitelji i prijateljima milijun puta gore. Čak i ne želite vjerovati da se ovo događa, ali stvarno je pa su tu osjećaji ljutnje, frustracije i boli. Ne mogu ni zamisliti kako se oni točno osjećaju.

U Ukrajini traje rat i raste broj zločina nad novinarima u ratu. Novinari su mete, sada legitimne mete u ratovima. Kako smo došli do toga?

Novinar ama baš nikad nije legitimna meta. Nikada! Mislim da su novinari postali učinkovitiji u svom poslu, postali su bolji, iako neki iz politike novinare žele okriviti za apsolutno sve, govore da smo ih uzeli na pik i tako dalje. Ali ne, novinari postaju mnogo bolji u obavljanju svog posla. Porast broja napada vidim kao svojevrsnu izravnu odmazdu za povećanu učinkovitost rada novinara. Postali smo bolji u otkrivanju istine, naš je rad postao nužniji. A mi snosimo najveći teret takve vrste odmazde jer vlasti nam sve rjeđe pružaju podršku. Nisu uhvatili korak s poslom koji novinari obavljaju, nisu postali učinkoviti kao novinari. Stoga zapravo trebamo učinkovitije kazneno pravosuđe. Uz slučajeve ubijenih novinara u Palestini, istraga koju je tražio Međunarodni kazneni sud potrebnija je nego ikada jer kazneno je pravosuđe nužno, bez toga je nemoguće krenuti dalje.

Spominjete kazneni progon. Imamo, recimo to tako, dva smjera: napade na slobodu novinara i medije diljem svijeta. I drugi: osobnu sigurnost novinara, a najradikalniji slučaj bio je onaj vaše majke. Istraživala je korupciju, povezanost velikog biznisa i politike te korupciju u njezinoj srži. A to je nešto s čime se danas samo novinarstvo može uhvatiti u koštac i srž globalnih problema, od utaje poreza do svih drugih posljedica u našem životu. Je li sada vrijeme i kako da riješimo ovo i može li se uopće riješiti, iz perspektive zakona i toga kako uopće gledate na budućnost novinarstva kao takvog?

Dok neki političari, ljudi iz poslovnog svijeta i organiziranog kriminala izravno napadaju novinare, rade i nešto drugo što je skriveno od javnosti. A to će biti sve više skriveno kako još novinara bude eliminirano, zato što će biti ubijeni ili će ih istjerati iz profesije radi tužbi zbog klevete, SLAPP tužbi. Ili će pak njihove publikacije biti ugašene. Ovo drugo što se radi jest to da su institucije također izložene napadu pa političari pokušavaju sveučilišta staviti pod svoju direktnu kontrolu, policiju nastoje staviti pod veću kontrolu, sudstvo pod veću političku kontrolu. Korupcijom i uskraćivanjem financiranja nastoje destabilizirati međunarodne institucije poput, recimo, Vijeća Europe, koje je vrlo učinkovit alat za napad na organizirani kriminal i korupciju. Dobri političari moraju shvatiti i treba ih podsjećati, a to je dio onoga čime se bavim, da je divno i krasno govoriti o konstruktivnoj politici i sličnim stvarima te širiti lijepu poruku, ali moraju i djelovati, a to znači da ljudi na vlasti koji mogu progoniti negativce vode računa o tome da ti negativci budu zaustavljeni kad pokušavaju i uspijevaju uništiti birokraciju, multilateralne organizacije, izvore međunarodne suradnje poput Međunarodnog kaznenog suda, Vijeća Europe, UN-a. Ta su tijela važna, trebamo surađivati na rješavanju globalnih problema poput korupcije, klimatskih promjena, organiziranog kriminala.

Govoreći o globalnim problemima, mislite li da je rješenje za novinarstvo da se ono globalizira tako da surađujemo kao novinari globalno i pronađemo javno financiranje kako bismo proizveli važan istraživački sadržaj?

Trebate pomalo od svega. Svima govorim da nema jedne najbolje vrste novinarstva, jedne vrste koje bi trebalo biti svugdje, poput McDonald’sa. To ne postoji, ima prostora za sve: za televiziju, radio, istraživačko novinarstvo. Da, ima prostora i za tabloidno novinarstvo. Sve su te vrste potrebne u demokraciji i ima mjesta za sve.

Govoreći o onome što ste upravo spomenuli – borbi protiv korupcije, koliko je važno ne dopustiti nekažnjivost? Primjerice, ono što imamo u Hrvatskoj… Istrage ministara, visokorangiranih biznismena, istražuje ih se, a zatim se sve zaustavi ili razvodni na sudu. Dakle, u scenariju koji ste spomenuli, koliko je važno i kako novinarstvo može pomoći s ovime u ova vremena golemog utjecanja i golemog novog balona lažnih informacija i dezinformacija?

Nevladine organizacije obavljaju velik posao… Taj je posao izuzetno važan. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost onih koji su posvećeni isključivo provjeravanju informacija. Ti ljudi obavljaju neprocjenjiv posao. To ide ruku pod ruku s istraživačkim novinarstvom u širem smislu, s lokalnim novinarstvom. Dakle, te stvari idu ruku pod ruku. A za novinare koji se redovito bave istraživačkim novinarstvom vrlo je dobar osjećaj znati da postoje ekipe koje obavljaju taj neprocjenjiv rad glede provjeravanja informacija. Mislim da je to neka vrsta javne usluge koju treba podupirati javnim financiranjem.

Ako se ne varam, vi ste i softverski inženjer, osim što ste novinar i aktivist na području medija i novinarstva. Koliko nam je važna tehnologija, odnosno kako nam može pomoći u pogledu svega ovoga što ste spomenuli?

Bez pomoći sofisticiranih alata novinarima je u današnje vrijeme vrlo teško baviti se istraživačkim radom, jer su organizirani kriminal i korupcija postali sasvim međunarodni, nisu ograničeni samo na jednu zemlju. Ne postoje granice za kriminalne skupine koje su uključene u podmićivanje, trgovinu drogom i ljudima. Koriste se tvrtkama u Panami, bankovnim računima u Švicarskoj. Kako biste istražili takve mreže, trebamo pristup informacijama iz različitih zemalja i kompanija. A kako bismo mogli pretraživati te podatke i koristiti ih u svojim istragama, trebamo softverske alate. Zato medijske kuće ulažu u takve stvari. Problem je u tome što je to izuzetno skupo.

Spomenuli ste bankovne račune u Švicarskoj i porezne oaze na Karibima. Ono što je vaša majka istraživala bilo je negdje u Panamskim dokumentima. Kako se osjećate… Koliko je prošlo, pet godina? Kako se osjećate zbog toga što ti ljudi nisu iza rešetaka?

Iza rešetaka su, u smislu da su u pritvoru, ali njihovo suđenje još nije započelo. To je problem koji je specifičan za Maltu. Imamo najsporije pravosuđe u Europskoj uniji, mnogo sporije od onog u bilo kojoj drugoj državi članici. Ako biste to zamišljali kao maraton, imate one koji su prvi, osvajaju zlato i srebro, u najboljoj su formi, a Malta je poput onog pretilog tipa na začelju koji je na maratonu 10 minuta iza svih. Doista je tako, izuzetno smo spori. A i vidim oklijevanje unutar vlasti da se na ispravan način pozabavi ovim problemima, oklijevanje da se doista napadne srž povezanosti biznisa i politike, povezanosti grupa organiziranog kriminala u biznisu i onih u politici. Postoji oklijevanje da se napadne ta bliska povezanost.

Što je tomu razlog? Ona je postala svjetski simbol, znam da je riječ o vašoj majci, ali vi govorite o tome. Svoju ste energiju i profesionalni život posvetili tomu da to izgurate do samoga kraja. Kako to da oni to i dalje rade? Kako to da izbjegavaju ići u srž toga?

Te su se veze gradile tijekom mnogo godina i stvoren je sustav u kojem su sve političke stranke na Malti ovisne o ilegalnom financiranju i tome da nekažnjeno krše zakon, što se osobito odnosi na vladajuću stranku. Dakle, odatle dolazi to golemo oklijevanje da se reformira pravosudni sustav i sasvim napadne organizirani kriminal. Svi znaju da je problem u našem pravosuđu, čak i ljudi na višim razinama vlasti to priznaju, no ama baš ništa ne žele poduzeti u vezi s time.

Mislim da bismo možda trebali ponoviti još jedanput: premijer i jedan vrlo utjecajan poslovni čovjek koji je u principu financirao tu skupinu… Mislim da je za našu jasnost važno da čuje tko su ti ljudi koji su si uzeli toliko slobode misliti da je u redu postaviti eksploziv pod automobil i ubiti novinarku u jednoj europskoj zemlji godinu dana nakon što je Malta predsjedala Europskom unijom.

Ako malo razmislite, ne radi se samo o pet godina. Informacije o povezanosti dužnosnika i tajnih “offshore” tvrtki, isplatama iz Azerbajdžana – sve je to otkriveno 2016. godine. Dakle, prošlo je šest godina! Zapravo, više od šest godina otkako su kriminalne organizacije navodno započele svoje djelovanje. Moja se obitelj godinama borila za javnu istragu okolnosti atentata na moju majku, no vlasti su kontinuirano to odbijale. Ali uspjeli smo je pokrenuti uz podršku međunarodnih organizacija poput Vijeća Europe. Ta je istraga utvrdila te povezanosti i vrlo je oštro kritizirala policijsko nedjelovanje, dovela je do otkaza viših policijskih službenika. Ali to očito nije bilo dovoljno da vladi počne gorjeti pod petama i da počnu paničariti zbog činjenice da doista postaje nužno da ove istrage krenu naprijed. Trebamo kazneni progon!

Govoreći o ovom paneuropskom prostoru, u suradnji s institucijama EU-a ste ustanovili nagradu za istraživačko novinarstvo nazvanu prema vašoj majci. Zanimljivo, predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola Maltežanka je. Spomenuli ste Vijeće Europe i mehanizme poput OLAF-a za borbu protiv korupcije koji su na raspolaganju našim građanima. Fokusirajući se na vladavinu prava, mislite li da ovo u budućnosti može pomoći svima nama u Europi?

Naravno! Novinarka ubijena na Malti problem je za cijelu Europu. Moja je majka istraživala organizirani kriminal koji je djelovao u Italiji, Albaniji, Crnoj Gori, Azerbajdžanu, Španjolskoj, Bruxellesu, Strasbourgu, Parizu… Navedite bilo koju europsku zemlju, njezina je se istraga na neki način dotaknula. Dakle, razmjeri korupcije dosegnuli su svaki kutak EU-a, a čak i dalje od toga. Dakle, da, to je problem svakog pojedinca u Europi. Ne zaboravite, kad ubiju novinara, ne oduzima se samo život te osobe nego i pravo na informacije svakog pojedinca u Europi.

Tijekom pandemije slušali smo, a zatim sam to i vidjela u Europi, golemu mržnju prema novinarima određenih skupina koje su mislile da pandemija ne postoji. Otvoreno su napadani, u susjednoj Sloveniji smo imali slučaj napada na novinare. Živimo u vrlo nesigurnim vremenima, a i ranije ste spomenuli, naš globalni poredak utemeljen na pravilima poljuljan je. Vidjeli smo rusku invaziju na Ukrajinu. Sloboda govora u ovom pogledu u Europi… Mislite li da su ljudi svjesni važnosti novinarstva kad imaju pametne telefone, kad vide tehnološke divove, svoje “balone” na Facebooku? Kako danas vratiti važnost novinarstvu?

Ne mislim da je posao novinara objašnjavati koliko je njihov posao važan. Novinari razgovaraju s političarima svaki dan i imamo suovisan odnos. Trebamo zagovornike, ljude unutar organa vlasti, organizacija civilnog društva koji možda nemaju veze s novinarstvom ili barem misle da nemaju… Trebamo ih da govore u naše ime. Doista sam sretan što mogu reći da smo našli neke od tih zagovornika. Postoje ljudi u policiji Malte i drugih zemalja koji prepoznaju važnost istraživačkog novinarstva i doista podupiru ono čime se bavimo. Postoje ljudi u Europskoj komisiji… Věra Jourová i njezin ured, predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola i njezin prethodnik David Sassoli. Sve su to ljudi koji su dosad podupirali istraživačko novinarstvo. Pomoglo bi da toga ima više. Ako ste političar koji želi činiti dobro, možete imati koristi od dobrog odnosa s novinarima. Mislim da to ide u oba smjera.

Kako biste, recimo, ohrabrili zviždače?

Možete ih ohrabriti samo ako pokažete da ih možete zaštititi. Nažalost, ako radite u vrlo ekstremnom okruženju, gdje je gotovo nemoguće zaštititi zviždača zbog špijuniranja i prisluškivanja od strane vlasti, bude teško steći povjerenje zviždača, to postane svojevrsna prepreka vašem novinarskom radu. No glavni način na koji možete ohrabriti izvore da istupe jest da pokažete kako ste kao novinar osoba od povjerenja i da ćete učiniti sve kako biste zaštitili svoje izvore. Isto vrijedi i kad su u pitanju organi vlasti. Organi vlasti moraju pokazati da imaju ovlasti, autonomiju i neovisnost te da nisu pod političkom kontrolom. Samo će im se u tom slučaju zviždači obratiti.

I za kraj, možda kao nadahnuće mladim novinarima… Mnogo ste mlađi od mene, ja sam nešto mlađa od vaše majke. Dolaze novi naraštaji koji rade u novom okruženju. Kako vam je bilo dobiti “Pulitzera”, ako u obzir uzmemo nasljeđe vaše majke? I koja bi bila vaša poruka onima koji tek ulaze u novinarstvo?

“Pulitzera” je dobio cijeli tim, bio sam dio vrlo velikog tima ljudi. Uvijek mi je nekako neugodno kad ljudi to spomenu. Zbilja mislim da je takav timski rad važan u istraživačkom novinarstvu. Moja je majka imala stotine izvora, nije radila sama. Političari su je možda izolirali zbog njezina istraživačkog rada, ali mislim da je odgovor na takvu izolaciju više timskog rada. Želim poslati sljedeću poruku mladim novinarima koje zanima razotkrivanje korupcije: biti dio istraživačkog tima od velike je pomoći. Mnogo toga možete naučiti od iskusnijih novinara ili aktivista, ako odlučite krenuti tim putem.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.