"Dobar dan. Zovem se Denis Vdovin. Urolog sam iz Moskve. Moj radni staž je skoro 25 godine. Imam 47 godina." Tim riječima, na besprijekornom hrvatskom jeziku, našoj redakciji obratio se ovaj liječnik iz Rusije.
Denis Vladimirovič Vdovin doselio je iz Rusije u Hrvatsku, u Split, u siječnju prošle godine skupa sa suprugom Marijom koja radi kao digitalni nomad.
Prethodno je, još 2021. godine, nostrificirao diplomu očekujući da će u Hrvatskoj, koja vapi za liječnicima, dobiti posao u struci sa svojom specijalnošću urologa i prethodnim iskustvom.
Dobio je privremenu dozvolu za boravak, ali posao nije dobio.
Kod nas ‘kratak’ za tri godine specijalizacije
“Godine 2021. pokrenuo sam proces nostrifikacije dokumenata kako bih dobio licencu urologa i mogao živjeti i raditi u Hrvatskoj. Nostrificirao sam diplomu u Hrvatskoj liječničkoj komori, dobio naziv “doktora medicine”, položio stručni ispit pri Ministarstvu zdravstva, položio ispit iz hrvatskog jezika na razini B2 na Filozofskom Fakultetu u Splitu…”, nabrojao nam je Vdovin sve obavljene radnje koje su trebale prethoditi dobivanju posla u Hrvatskoj.
No, zapelo je na najvažnijem. Odbijen mu je zahtjev za licencu bez koje ovdje ne može raditi kao liječnik – specijalist urologije. Iako je u Rusiji, kaže, prikupio skoro 25 godina staža, stjecanje licence u Hrvatskoj onemogućeno mu je jer specijalizacija iz urologije u Rusiji traje dvije, a u Hrvatskoj pet godina. Točnije, u Hrvatskoj je potrebno 10.400 sati specijalizacije iz urologije. S dvije godine specijalizacije u Rusiji te još četiri stručna usavršavanja, svaki u trajanju od 144 sata, Vdovin je ostao “kratak” za 5468 sati specijalizacije. Bez toga po ovdašnjim zakonima i propisima ne može raditi kao specijalist urolog, usprkos specijalizaciji i radnom iskustvu iz matične mu domovine.
Ne priznaju mu specijalizaciju iz Rusije
Dostavio je dokument iz kojeg se vidi da je na odjelu za urologiju bolnice Lipecke oblasti obavio dvogodišnju kliničku specijalizaciju, od 1. rujna 2000. do 1. rujna 2002. godine. Usto i četiri stručna usavršavanja od po 144 sata u studenome 2015. godine i ožujku 2020. godine na Ruskom nacionalnom istraživačkom univerzitetu “N.I.Prigorova” koji je pod nadležnošću Ministarstva zdravstva Ruske federacije.
U očitovanju predstojnika Klinike za urologiju KBC-a Zagreb aod 30. prosinca prošle godine, dostavljenom i Ministarstvu zdravstva, stoji kako je iz dokumentacije koju je Vdovin priložio “evidentno da je proveo dvije godine na specijalizaciji iz urologije, što je bitna razlika u odnosu na program specijalizacije iz urologije u Republici Hrvatskoj koji traje pet godina te mu se slijedom navedenog ne može priznati specijalizacija iz urologije u RH”.
Može raditi samo kao obiteljski liječnik
Vdovin se više puta obraćao i Ministarstvu zdravstva, ali osim već spomenutog obrazloženja kaže da nije dobio ikakva pojašnjenja niti preporuke što mu je dalje činiti.
“Nije mi rečeno trebam li završiti studij urologije? I koliko će taj studij trajati? Trenutno sam u stanju potpune zbunjenosti oko toga što dalje. Poslao sam nekoliko pisama Ministarstvu zdravstva poštom i mailom, ali nisam dobio odgovor”, kazao nam je.
Vdovina još više zbunjuje to što u državi koju muči manjak ljudi u zdravstvu, a odljev liječnika je velik, ne trebaju iskusnog specijalistu poput njega. Ovdje bi jedino mogao raditi kao liječnik opće prakse.
“Ne mogu raditi kao urolog, ali mogu dobiti licencu za obiteljskog liječnika. A ja imam gotovo 25 godina staža kao urolog i nikada nisam radio kao obiteljski liječnik”, kaže.
“Nije moguće ocijeniti broj pacijenata koje je liječio”
U istoj onoj odbijenici koju je dobio, stoji i sljedeće obrazloženje:
“Kompetencije (znanje, vještine i profesionalizam) nije moguće steći u kraćem vremenskom razdoblju od propisanog. Kvalifikacija imenovanog stečena je tijekom 2 godine opsosobljavanja nakon čega je obavio 2 pobljšanja kvalifikacija u trajanju od 144 sata (Vdovin tvrdi da ih je obavio četiri i ne zna zašto su u obrazloženju izostavili još dva, nap.a.) što značajno odstupa od specijalističkog usavršavanja u RH. U Hrvatskoj su specijalizanti iz urologije obvezni obaviti poslijedipolomski spcijalistički studij, koji je teorijska podloga za kompetencije iz programa specijalizacije, a što imenovani nije obavio u Ruskoj Federaciji. Tako velike razlike nije moguće nadoknaditi putem dopunske mjere jer Ministarstvo zdravstva kao nadležno tijelo kod priznavanja kvalifikacije stečene u trećoj zemlji treba utvrditi minimalne uvjete osposobljavanja doktora medicine specijalista važeće u Europskoj uniji i Hrvatskoj. Radni staž imenovanog nije moguće priznati jer nije moguće ocijeniti broj pacijenata koje je liječio ni vrstu posla koji je obavljao, kategorizaciju bolnice u kojoj je radio te postignute ishode liječenja, pa nije moguće primijeniti načelo proporcionalnosti.”
No, Vdovin tvrdi da je svoje radno iskustvo potvrdio u posebnim dokumentima sa svakog mjesta rada, koje je priložio još 2021. godine.
“Svi ti dokumenti detaljno opisuju sve moje radne obveze. Ali opet, iz meni nepoznatih razloga, nakon provjere su mi vratili sve te dokumente, osim jednog koji je ostao u arhivi. I kao rezultat toga, dali su netočan zaključak”, kaže.
Uskoro mu istječe privremeni boravak
Postoji i druga, osobnija strana Vdovinove priče. Zašto je odlučio odabrati Hrvatsku i Split? I što kani dalje budući da mu privremena dozvola za boravak u Hrvatskoj istječe za manje od dva mjeseca – 5. svibnja.
“Ranije smo supruga i ja dolazili u Split kao turisti. Zadovoljni smo životom u Splitu. Jako nam se sviđa grad i ljudi, želimo živjeti ovdje. Bolujem od astme i odgovara mi lokalna klima”, kaže.
Njegova supruga, koja radi kao digitalni nomad, kao državljanka treće zemlje (izvan Europskog gospodarskog prostora), prema ovdašnjem zakonu nakon isteka jednogodišnje vize može za šest mjeseci ponovno podnijeti zahtjev za reguliranje boravka digitalnog nomada u Hrvatskoj.
“Čekam da dođe i sin, ne želim da ide u rat”
“Budući da i meni i supruzi početkom svibnja istječu dozvole za privremeni boravak u Hrvatskoj, planiramo otići u Srbiju gdje nam kao građanima Rusije ne treba viza”, objašnjava Vdovin.
U Srbiji će mu se pridružiti sin iz prvog braka, koji će ove godine postati punoljetan.
“Imat će 18 godina i trebao bi ići u vojsku, možda i u rat. To nikako ne želim. Kategorično ne želim. Zbog toga ćemo otići u Srbiju pa nakon šest mjeseci opet tražiti dozvolu za boravak u Hrvatskoj”, kazao nam je Vdovin koji silno želi živjeti i raditi u Hrvatskoj, a koja ga zbog svojih propisa ne prihvaća kao urologa zbog nedostatne specijalizacije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare