U utorak 6. prosinca 2022. godine prije 14,00 sati borbeni zrakoplov Hrvatskog ratnog zrakoplovstva MIG-21 srušio se na području kod Slatine u Virovitičko-podravskoj županiji. Ministarstvo obrane objavilo je da je MiG pao tijekom planske obučne aktivnosti na nenaseljenom šumovitom području te da su se oba pilota uspješno katapultirala. Ministar obrane Mario Banožić rekao je da je incident pokazao spremnost Hrvatske vojske da uspješno obavlja svoje zadaće unatoč izazovnim trenucima i stanju opreme.
Naš Ivan Hrstić podsjetio je da smo u posljednje dvije i pol godine imali tri velike nesreće hrvatskih borbenih zrakoplova.
Potražili smo stoga odgovore na pitanja o tome kakva je zapravo spremnost i opremljenost Hrvatske vojske.
Modernizacija sustava obrane
Podsjetimo, 10. ožujka 2022. godine u Zagrebu došlo je do pada bespilotne letjelice u blizini studentskog doma. Jedino pukom srećom izbjegnuta je tragedija, i u incidentu, srećom, nitko nije stradao. No, pad šest tona teške letjelice, veličine manjeg ratnog zrakoplova, digao je alarm. Pokazao je ono što se zna godinama: Hrvatska nema moderan i efikasan sustav protuzračne obrane. Iako se uvijek govorilo kako se u taj sustav ulaže, postavlja se pitanje – kakva je PZO? Nakon pada bespilotne letjelice i ministar obrane i načelnik Glavnog stožera rekli su da Hrvatska ima PZO, ali da su mogućnosti ograničene.
Ministarstvo obrane, najavljuje da ide u nabavu oružja. Na inicijativu Njemačke, kojoj se pridružilo 14 članica NATO-a, pokreće se opremanje protuzračne obrane sustavima poput Arrow 3 ili Patriot u okviru zajedničke Europske zaštite neba, ali Hrvatska u ovoj zajedničkoj nabavi neće sudjelovati jer, kako kaže ministar Mario Banožić, pridruživanje zajedničkoj nabavi je odgođeno jer Hrvatska razgovora o sistemu protuzračne obrane kratkog dometa s Francuskom od koje je ranije kupila ratne zrakoplove.
Iz MORH-a za N1 kažu da se pod modernizacijom sustava obrane smatra razvoj novih obrambenih sposobnosti. Dodaju kako je dugoročno najdulji i najskuplji aspekt obrambenih sposobnosti opremanje suvremenim sredstvima naoružanja i vojne opreme.
PROČITAJTE JOŠ
“Dokument kojim se određuje opseg modernizacije i opremanja je Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Trenutačno je važeći Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024., donesen krajem 2014. godine”, napisali su iz MORH-a. Također, ističu da je u tijeku izrada novog Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske kojim će se definirati smjer modernizacije Hrvatske vojske.
“Prilikom izrade vodilo se računa i o novoj sigurnosnoj situaciji. Njegovim usvajanjem u Hrvatskom saboru, javnosti će biti poznati najznačajniji projekti modernizacije Hrvatske vojske. U skladu s mogućnostima značajnu ulogu imat će i hrvatska vojna industrija”, uvjeravaju iz MORH-a.
Također iz MORH-a navode kako uz projekte koji se već nalaze u realizaciji, a to su nabava višenamjenskog borbenog aviona Rafale, borbenih oklopnih vozila Bradley i helikoptera UH-60M, jedan od najznačajnijih projekta modernizacije svakako je daljnja izgradnja sposobnosti za nadzor zračnog prostora i integrirane protuzračne obrane. Kažu i kako će krenuti u modernizaciji postojećih radara FPS 117, kao i nabavi zemaljskih sustava protuzračne obrane namijenjenih zaštiti taktičkih snaga i ključnih objekata infrastrukture.
“U sklopu integrirane protuzračne obrane su i protuzračni sustavi na brodovima te protuzračni sustavi većeg dometa za zaštitu teritorija i ključnih objekata infrastrukture, što će također naći svoje mjesto u DPR-u.”, ističu iz MORH.
Napominju i kako Oružane snage Republike Hrvatske već dulje vrijeme koriste različite vrste besposadnih zrakoplovnih sustava pa se i u tom području, kontinuirano prate trendovi te će buduće opremanje biti usklađeno sa sigurnosnim procjenama, operativnim potrebama i mogućnostima.
A MORH nije zaboravio ni Hrvatsku ratnu mornaricu pa naglašavaju i kako je jedan od značajnih projekata nabava višenamjenskih brodova Hrvatske ratne mornarice, a projekt se nalazi u fazi razvoja i programiranja.
“Niz drugih projekata je u realizaciji ili fazi programiranja, a riječ je o projektima za razvijanje sposobnosti brigade srednjeg pješaštva, u domenama vatrene moći, mobilnosti, zaštite snaga”, dodaju iz Ministarstva.
“Termin spremnosti je prilično relativan pojam”
Pokušali smo i saznati u kakvom je stupnju obučenost i uvježbanost vojnika, no MORH nam kaže kako je to u nadležnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske, te napominju kako informacije o stupnju obučenosti i načinima provođenja obuke spadaju u područje klasificiranih podataka.
Bivša ministrica obrane Željka Antunović za N1 je rekla kako je termin spremnosti prilično relativan pojam. Podsjetila je kako smo u vrijeme Domovinskog rata bili potpuno neopremljeni, neiskusni i da smo, naglašava, “ipak pobijedili”.
“Danas smo usprkos tome što nam mnogo toga nedostaje, što se godinama nije vodila dugoročna politika opremanja, mislim da je u postojećim uvjetima Hrvatska vojska potpuno spremna, zlu ne trebalo, odraditi svoj posao i obraniti suverenitet Hrvatske”, smatra bivša ministrica.
Dodaje kako je opremanje svake vojske jako skupo i da za to treba jako puno novaca i kaže kako Hrvatska nikad nije bila, a nije ni sad, sposobna da sve što ima uloži u modernizaciju oružanih snaga.
PROČITAJTE JOŠ
“Ono što je bitno, iako se kroz neke godine od toga odstupalo, je to da se dugoročni planovi realiziraju unatoč političkoj promjeni vlasti”, ističe Željka Antunović i dodaje kako je često u ova tri desetljeća samostalnosti Hrvatske dolazilo do poništavanja zacrtanih planova i donošenja nečeg novog.
“I danas se u ime nekih drugih interesa odstupa ili se odgađa nabaviti ono što je odavno planirano ili ulijeću neke iznenadne nabave”, ističe.
Na molbu da komentira kako je moguće da uvijek nekom rodu OSRH-a nedostaje nešto, odnosno da se nije godinama ulagalo, bivša ministrica kaže kako nikad nećemo imati sve. “Ono što je ključno je da se glavna pažnja posvećuje na ljude, jer ljudi su snaga koja u određenom trenutku može prevladati i osigurati da se pokaže da nam je vojska uistinu spremna i sposobna obraniti granice i suverenitet Republike Hrvatske”, kaže bivša ministrica.
Dodaje i kako mi ovog trenutka nismo direktno ugroženi i da ne očekujemo rat i imamo dovoljno vremena da odradimo sve ono što do sad nismo i nabavimo ono što nam nedostaje te u sklopu NATO-a usavršimo procedure koje mogu biti bolje nego što jesu.
Koji su planovi razvoja?
I umirovljeni general Slavko Barić također upozorava na nedostatke u sustavu. Kaže kako obrambeni sustav nije stvar trenutka ili vremena već planova.
“Nas interesira dugoročno koji su planovi razvoja i samim time i u što će se ulagati i doktrinarno urediti”, kaže umirovljeni general. Objašnjava da doktrinarno urediti znači da sve što ono kupujemo jasno znamo za što ćemo upotrebljavati i za što nam to treba. Naglašava kako je puno veći problem to što mi kupujemo opremu bez jasnog plana za što ih kupujemo. Dao je primjer kupovine ratnih zrakoplova koje smo nabavili, a da nismo rekli kakve zadaće će ti avioni obavljati. “Hoće li oni biti potpora kopnenoj vojsci ili zaštita zračnog prostora itd. Kad se stvari doktrinarno urede onda znamo koje nam sredstvo i za što treba, a onda i naravno tako obučavate svoju vojsku”, objašnjava.
“Stupnjevi obučenosti”, naglašava umirovljeni general, “nisu nešto što je konstanta”.
Vojsku je slikovito usporedio s jednom sportskom organizacijom koja ima svoj period priprema, izvršenja zadaća i odmore. “I kad znate za kakvu zadaću se pripremate tako će te i tempirati da vam stupanj pripremljenosti bude najveći onda kad dođe trenutak izvršenja zadaća. Naravno, postoji i onaj mirnodopski dio kad morate imati određenu razinu obučenosti snaga stalno prisutnu”, rekao je.
Što je sustav pričuve?
A tu je i priča o pričuvnim brigadama. Podsjetimo, ministar Damir Krstičević digao je buru u javnosti kad je odlučio oživjeti ideju o pričuvi, koja je do 2018. godine bila tek mrtvo slovo na papiru te ustrojiti brigade pričuvnog sastava. S obukom i ustrojem pričuvnog sastava nastavio je i ministar Banožić.
Bivša ministrica rekla nam je kako se kod pričuvnog sastava ipak napravio mali pomak, ali da je to još uvijek daleko od onoga što bi Hrvatskoj trebalo s obzirom na to da imamo samo profesionalnu vojsku. “Ja sam za to da se kroz pričuvne sastave osposobi stanovništvo za ne daj Bože zla. Građani bi trebali imati temeljna znanja vezana uz korištenje naoružanja, osnove strategije, taktike te kako se ponašati u ratu ako do njega dođe. Naravno, nadamo se da do njega neće nikad doći”, rekla nam je Željka Antunović.
Barić pak naglašava kako je vrlo teško komparirati sustav kakav smo imali i ovaj današnji. “Kao prvo mi taj sustav pričuve imamo u povojima s nejasnom slikom što on treba biti. Tu su neke bojne odnosno pukovnije od istoka prema jugu međutim sve se svodi na smotriranje ili privremenu obuku koja je upitna jer ne postoji bazen iz kojeg se mogu popunjavati te odrede vojnicima, dočasnicima. Trenutno se popunjavaju od vojnika koji su izašli iz profesionalnog sustava ili nešto manje od onih koji su dragovoljno služili”, kaže naš sugovornik i dodaje da su i ti što su dragovoljno služili prešli su u profesionalnu vojsku te da zato imamo jako mali bazen iz kojeg možemo uzimati ljudstvo.
Na pitanje je li moguće vratiti sustav rezervnih časnika i dočasnika kakav je nekada bio u JNA, Barić kaže da je to teško jer danas nema školovanja pričuvnih časnika i dočasnika.
“Nismo shvatili koliko treba napora i sredstava da obučimo pričuvne snage. Moraju postojati centri za obuku, sredstva”, tvrdi.
Primjer skandinavskih zemalja
Na pitanje treba li organizirati nekakav sustav poput Nacionalne garde kakav imaju u SAD-u Barić kaže kako to nije jedini model te daje primjer skandinavskih zemalja gdje postoji način obuke civilnog društva u kojima se jedan dio građana obučava za vojni, a drugi za civilna djelovanja tijekom rata.
“Ta obuka nije nešto što ne postoji u Zapadnim zemljama i samo je pitanje izbora našeg modela. Mi očito najviše volimo da ne izaberemo nijedan model jer onda nema nikakvih aktivnosti i troškova i to je problem. Problem je za što se Hrvatska opredijelila i kako to realizirati. Sada imamo potrebu razgovarati o obuci vojnika i pričuve, a kad ovo (rat u Ukrajini nap.a.) prođe, onda opet nitko neće ništa planirati ili razgovarati. Tako se ne stvara obrambeni sustav”, kaže Barić.
Dao je primjer Finske koja je od 2. Svjetskog rata razvijala obrambeni sustav i došli su na razinu ozbiljnog obrambenog organiziranja i pripreme cjelokupnog društva. “Dakle to nije stvar dnevne politike, kad je tema aktualna o njoj raspravljamo, a kad tema nije aktualna nitko se ni ne sjeti da treba nešto raditi, planirati. Zato je obrambeni sustav taj koji se planira dugoročno na 15 do 20 godina osiguravaju se sredstva, uvjeti i planski se pristupa razvoju i pripremama. Nedostatak jasnih i dugoročnih planova treba nas više zabrinjavati od stanja borbene spremnosti”, kaže nam je umirovljeni general i napominje kako dokument o Dugoročnom razvoju oružanih snaga donosi Sabor koji bi onda trebao i kontrolirati da se sve ono što je zapisano u tim planovima i ostvaruje, jer na osnovi tog dokumenta zastupnici donose proračun MORH-a. Dodaje i kako je to jedan način na koji civilno društvo kontrolira razvoj OSRH. No upozorava da se često događa da se preskaču prioriteti u tim dokumentima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!