Može li kod nas zaživjeti skraćeni radni tjedan? "Ideja je dobra, ali iz jednog razloga nije realna"

"Bit će dosta drugačije što se tiče radnog tjedna i poreza na dobit, kao i raspodjele poreza na dobit", kazao je Siniša Hajdaš Dončić gostujući prošloga petka na N1.

"Drugačije" jedino može biti skraćivanje radnog tjedna s pet na četiri dana. U nekim državama već se isprobavala ta mogućnost, a neke su skraćeni radni tjedan ugradile i u svoja radna zakonodavstva.

Četverodnevni radni tjedan

Lani je četrdesetak njemačkih tvrtki sudjelovalo u eksperimentu u kojemu su zaposlenici radili četiri umjesto pet radnih dana u tjednu, a za istu plaću. Pod pretpostavkom da će radeći jedan dan manje u tjednu zaposleni biti odmorniji, a time raspoloženiji i motiviraniji, ondje su mjerili produktivnost tih četrdesetak tvrtki u ti uvjetima skraćenog rada. Na koncu se pokazalo da je radni elan zaposlenih uistinu bio veći, a da produktivnost pritom nije pala. Štoviše, u nekim tvrtkama čak se i povećala.

Prije Njemačke slične su mogućnosti skraćenog radnog tjedna iskušavane i u Belgiji, Irskoj, Islandu, Japanu, Nizozemskoj, Švedskoj, Španjolskoj i još nekim zemljama.

Najdalje je otišla Nizozemska. Ondje je tjedni radni fond sati zaposlenih u dobi od 20 do 64 godine najmanji u Europskoj uniji - 32, 1 sat no produktivnost je i dalje vrlo visoka. Mnoge su tamošnje tvrtke prihvatile četverodnevni radni tjedan koji u Nizozemskoj polako postaje pravilo.

Slovenija uvodi novi model, Hrvati rade premalo

U Sloveniji, pak, od 1. siječnja iduće godine uvodi se mogućnost skraćenog radnog tjedna zaposlenicima koji su pred mirovnu. Konkretno, starijima od 58 godina, odnosno onima s najmanje 35 godina radnog staža. Oni će moći birati hoće li imati slobodan petak li će raditi pet dana u tjednu, ali po šest sati. Model je nazvan "80-90-100" što znači da će oni koji se odluče za njega raditi 80 posto radnog vremena, za to primati 90 posto plaće, ali sa 100 posto doprinosa, kao da rade puno radno vrijeme.

U Hrvatskoj su praksu četverodnevnog radnog tjedna uvele neke tvrtke, mahom iz IT sektora, ali šire primjene nije bilo. Ovdašnji poslodavci smatraju, naime, da u Hrvatskoj nema puno prostora za skraćivanje radnog tjedna. Koncem kolovoza glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irena Weber kazala je za Media servis da "s obzirom na realni pad produktivnosti (…) Hrvatska trenutno nije u poziciji za raspravu o skraćivanju radnog tjedna".

Navela je podatak Eurostata za 2023. godinu prema kojima su zaposleni u Hrvatskoj tjedno radili gotovo 40 sati, ali u to nije bila uračunata stanka za odmor koju druge članice EU-a ne ubrajaju u radno vrijeme.

"Kada se to uzme u obzir (...) Hrvati rade ispod 37 sati tjedno prosječno, što je ispod europskog prosjeka", kazala je.

"Problem je prevelik nedostatak radnika"

Sindikalist Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) ne smatra nisku produktivnost ključnim problemom koji bi stajao na putu skraćenja radnog tjedna, nego prevelik nedostatak radnika.

"Nakon što jedan radnik ode velik je problem naći drugog pa za to vrijeme jedan radnik radi za dvojicu. Tako je od građevinarstva, trgovine, usluga pa nadalje. Ideja je plemenita i dobra, ali bojim se da skraćeni radni tjedan u Hrvatskoj trenutno nije realna opcija", kaže.

Predsjednik SSSH-a kaže da se može razgovarati o uvođenju skraćenog radnog tjedna u pojedinim sektorima, ali da generalno, kao zakonskoj regulativi koja bi se odnosila na sve, u ovom trenutku nije realno govoriti

"To je lakše provesti u IT sektoru i u sektorima koji to mogu gledati kroz produktivnost, a u kojima nisi ovisan o radu na samom radnom mjestu ili o ciklusu proizvodnje. Drugdje baš i ne", dodao je Novosel.

"Kina je konkurent Europi, a tamo rade i po 10 sati dnevno"

I ekonomist Damir Novotny smatra da je skraćenje radnog tjedna lijepa, ali nerealna inicijativa.

"IT sektor i dijelovi ekonomije koji mogu svoje poslovanje povezati s industrijom 4.0 i internetskim tehnologijama u cloudu to već rade. Njihovi zaposlenici mogu svoje radno vrijeme rasporediti kako god žele jer nije bitno vrijeme provedeno na radu, nego su bitni učinci. Neki su sektori s kraćim radnim vremenom uloženim u proizvodnju rada i usluga produktivniji nego neki koji imaju uložen beskonačan broj radnih sati uz skroman rezultat. To je pitanje koje se ni na koji način ne može generalizirati", kaže nam Novotny.

Novotny pritom upozorava i na problem konkurentnost.

"Ako je nama u Europi konkurencija kineska ekonomija u kojoj ljudi rade i sedam dana u tjednu po deset sati dnevno, onda je skraćeni radni tjedan besmislica. Mi smo trenutno na udaru drugog kineskog šoka. Prvi je bio kada se Kina počela otvarati, a drugi sada kada sa svojim proizvodima može konkurirati europskima ili američkima. Prema tome, inicijative za skraćenim radnim tjednom nisu iz ovog, nego iz prošlog stoljeća", kazao je.

Ispričao nam je u vezi toga i jednu anegdotu.

"Nekidan me vozio taksist iz Ukrajine, mlad čovjek od 20 i nešto godina, koji je u Zagreb došao s 200 dolara u džepu. Ovdje je počeo voziti platformski taksi i za dvije godine zaradio dovoljno da si kupi stan i automobil. Kaže da radi deset sati dnevno i čudi se kolegama koji misle da mogu s tri sata vožnje dnevno zaraditi za pristojan život."