Još u veljači, prije krize uzrokovane ratom izvještavali smo kako cijene svega, a onda posebice i materijala za zanatlije idu gore. Istraživanje HOK-a je već tada pokazalo da je 9 od 10 obrtnika moralo podići svoje cijene usluga kako bi uskladili troškove i zaradu. I dok građani strahuju hoće li si moći priuštiti popravke, zanatlije se bore s "nevidljivom" rukom tržišta. Posla ima, ovisno o tome jeste li postolar, maler ili automehaničar. Troškovi su veliki, "starinski" pristup radu se ne isplati, no najviše i kronično fali mladih.
U ovom stanu Sejdić Enes – soboslikar sa 35 godina iskustva, njegov sin i partneri – keramičari, električari, parketari rade potpunu renovaciju stana. Jedan posao – za pet majstora.
“Imam, hvala Bogu, dosta posla. Bude posla, ljudi se prime sami i onda zovu poslije ‘Majstore pomozi'”, kaže Sejdić.
Posla ima i u ovoj radionici specijaliziranoj za Tesla automobile.
Siniša Crnojević, po struci mehaničar unaprijedio je uslugu – preuzme vam auto, s partnerima ga “sredi” – od popravka do registracije, i uz finalnu ispostavku troškova dostavi na adresu.
“Cijene su se podigle, naravno. No, ne utječe to na posao, ljudi moraju ići na posao i doći po svoju djecu”, navodi Crnojević.
Obavljati se mora i nužda. I svi kvarovi koji idu uz proces.
“Vaš drek naš kruh” već je naveliko poznat po hitnim intervencijama; toliko da se u biznis uključila i desetke tisuća eura skupa oprema za kanalizaciju.
Admir Suljić nudi stolarske popravake, keramičara, vodoinstalatera, a od nedavno i usluge frizera diljem Hrvatske i BiH.
“Inflacija, mislim da je to previše napuhano. Tko ima novac, ima novac. Tko želi radit, taj će i zaradit. Tko ima problem, morat će ga riješiti”, ističe.
Nešto drukčiju priču Mladen Varoščić – već 35 godina radi s obućom i kaže – ako je cipela jeftin proizvod, skup vam je popravak. Popravlja on i ključeve, izrađuje pločice za natpise, ali…
“Šaroliko, u vrijeme kad sam počinjao bilo je puno više posla, isplatljivije raditi. Novac? Ha, gledajte pokrivam se”, kaže Varoščić.
O svemu ovome razmišlja i sve veći broj mladih. Ravnatelj obrničke škole kaže da im je statistika upisa ove godine odlična – sedam razrednih odjela i 174 učenika.
“Bojim se da nas je potres osvijestio i potresao. Tek kad se počelo razmišljati o obnovi onda se vidjelo koliko nedostaje radne snage odnosno svih naših zanata. Tko želi, mora uložiti, inače će ostat u staroj kupaonici”, navodi ravnatelj Anto Vidović.
Svi iz priče imju dva zajednička nazivnika – proširenje usluge, ali i problem s mladima koji odlaze.
“Općinjeni su sa vanjskih svijetom, influencerima. Tko god se odluči raditi s rukama, treba ga naučiti, a onda i dobro platiti”, kaže Crnojević.
“Ja i prijavim i sve napravim i onda on meni ode kad mi je maltene izbrušen k’o dijamant, onda mi nestane. Pozdravi se i ode”, priča Sejdić.
“Najveći izazov je odgovornost, mi ih učimo ne samo zanatu već i odgovornosti i ponašanju. Rastu cijene, ali neka. Zašto bi moj učenik išao u Austriju i negdje gore ako može istu cijenu postići tu, a doma je, ostaje u Lijepoj Našoj”, govori Vidović.
I tu na scenu stupa kao spas, prije dvije godine osnovan “Čuvaj ruke”. Platforma, koju je pokrenuo mladi ekonomist u želji da zanatlijama i klijentima bude posrednik. Manji kućni popravci i stolarije po principu Ubera i Bolta.
“Mi mu pomažemo na način da mu damo sve na gotovo, zna gdje treba doći i što napraviti i kada. To je plemenito i čovjek se nekako na kraju dana osjeća vrijedan. Posao koji odradiš je opipljiv”, priča Igor Matanović.
Sve ima cijenu, jer život košta. Pa tako i njihov rad. No, tko će ga obavljati među mladima koje je sve teže zadržati, problem je kojem se tek traži rješenje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!