Usred noći zvali su hitnu pomoć. Ne jednom, već dvaput. Neizdrživi bolovi, tek operirana kralježnica - zbog čega je suprug nije mogao odvesti u bolnicu, otežano disanje, zadebljani gležanj. Sve je to Drago Makaj prijavio dežurnoj dispečerki. No, vozilo hitne nije došlo.
Tek šest sati od poziva uspjeli su doći do bolnice. No njegova je supruga ubrzo preminula. Iz Zavoda za hitnu službu Varaždinske županije drže da je sve napravljeno po pravilima struke. Takvo smo objašnjenje čuli i ljetos. Nakon što je preminuo novinar Indexa Vladimir Matijanić. I on je naime čekao da ga splitska hitna pomoć odveze u bolnicu. Problem očito nije mali. Čak i sami djelatnici hitne službe jasno i glasno kažu, kako bi se prestale nizati tragedije, sustav mora poboljšati i to – odmah.
U utorak 3. siječnja, rano ujutro Drago Makaj vratio se s posla gdje je odradio noćnu smjenu. Čim je ušao u stan, vidio je suprugu kako leži na krevetu u teškom stanju.
“Kada sam upalio svjetlo, ona me je pogledala, ja velim zovem hitnu, rekla je samo zovi hitnu”, ispričao je za emisiju Provjereno Nove TV. Sam je nije mogao odvesti, operirala je kralježnicu i nije ju smio micati.
Tipka 194 i dobiva Zavod za hitnu službu Varaždinske županije.
“Gospođa koja se javila pitala me je kaj je, rekao sam da trebam hitni slučaj, da je žena teško bolesna, da imam teški slučaj, da trebam hitnu”, prisjeća se Makaj.
Govori joj da povraća, da je sve boli…
“Rekao sam da osjeća bolove po cijelom tijelu. Ali doslovce po cijelom tijelu. Onda mi je ona počela postavljati pitanja koje tablete troši, kada je zadnji put uzela tablete”, kaže Makaj.
Nabrojao je koje tablete pije i rekao da teško diše.
“Rekao sam da smo sve probali doma, da joj olakšamo bolove, ali ništa. Njoj se i dalje pogoršavalo stanje”, prisjeća se.
Istaknuo je da je supruga bila na operaciji kralježnice početkom studenog prošle godine. Kaže da mu je savjetovano da se javi liječnici opće medicine. Ali on je zvao u 3 u noći, a liječnica radi tek od 13.
“Ja sam rekao da naša doktorica radi popodne od jedan, ima smjenu danas, da nek nađemo zamjensku doktoricu. Rekla mi je ovako, jedna ekipa je vani na terenu, dajte nazovite u četiri sata”, govori Makaj koji je tada prekinuo liniju.
Nije preostalo ništa drugo u sitne jutarnje sate nego čekati…
“Između 3 i 4 nitko nije zvao, nitko nije došao… Ništa. Tih jedan sat, sve teže je počela disati… Teško je dolazila do zraka. Često je nakašljavala kad je ležala. Čekali smo. Ona je samo ležala”, kaže i dodaje kako je oko četiri sata ponovno zvao, a javila se ista osoba.
“Onda sam malo digao glas da kaj je sada s tom hitnom. U tri sata ste mi rekli da je ekipa na terenu da neka nazovem u četiri sata. Da nek se javimo doktorici opće prakse. Rekao sam da je stanje sve gore i gore”, kaže i dodaje kako je spomenuo još nešto važno.
“Primjetio sam na desnoj nozi dolje, kod gležnja, sve je bilo otečeno, samo oko gležnja prema prstima. I to sam rekao gospođi preko telefona”, dodaje.
Javiti se liječnici opće medicine, odnosno zamjenskoj i piti tablete protiv bolova – to su bili savjeti s hitne. To je, kaže, rečeno i supruzi s kojom je kratko razgovarala također.
Oko sedam sati Drago odlazi tražiti zamjensku liječnicu opće medicine. Ona mu je samo rekla da zove sanitet.
“U kakvom je bila stanju? Katastrofa”
Ni nakon dva poziva po njegovu suprugu nisu izašli u vozilu Hitne pomoći. Ali zato jesu iz vozila saniteta istog Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije. Dolaze po nju oko 9 sati.
“U kakvom je tada bila stanju? Katastrofa. Prema pogledu, prema njoj, od lica, oči, to je sve izgledalo zastrašujuće. Počela je mijenjati boju na licu. Kad su je primili s kreveta tehničar i tehničarka, kad su je stavili u stolac, ona je tako zajaukala, da sam ja u kuhinji čuo… Od bolova”, kaže.
Šest sati je ukupno prošlo od prvog poziva u pomoć. Dovoze je u Opću bolnicu Varaždin. Obitelj je nije mogla posjetiti. Zvali su je telefonom.
“Popodne je rekla da je bila na pregledu i da su joj ustanovili da ima emboliju pluća. I da ide na internu na intezivu na 2. kat”, govori Makaj.
5. siječnja, stiže poziv iz bolnice.
“Mali je skočio na telefon i ja velim pročitaj prva tri broja, čim je rekao 393, znali smo, on se javio, dao je meni telefon u ruke i gotovo, to je onda bio kraj”, kaže Drago.
Njegova je supruga preminula.
“Od embolije pluća došao je ugrušak do srca i zaustavilo srce. To je bio znak u gležnju. Kad nateče gležanj prema prstima, to je znak…”, kaže.
I taj znak on je kaže dao hitnoj – natečeni gležanj. Rekao je i da teško diše.
“Bijes, strašan bijes. Jednostavno ja se dan-danas ne mogu pomiriti s tim. Mi smo imali poziv prema Hitnoj i oni nisu izašli van”, rekao je.
Ekipa emisije Provjereno kontaktirala je ravnateljstvo Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije. Javio se ravnatelj, Mladen Smoljanec i primio ih u svoj ured. Odmah objašnjava da se na poziv Drage Makaja javila dispečerka, medicinska sestra.
Je li u bilo kojem trenutku tog razgovora bila upoznata s time da je oko desnog gležnja natečeno, da boli cijelo tijelo, teško je bilo disanje, da nije samo kralježnica koja je operirana nedavno, pitala je reporterka Ana Malbaša.
“U razgovoru je uzeta vrlo opširna anamneza. Iskristalizirale su se dvije indicije prema kojima je dispečerka postupila. Koje su to indicije? Bol u kralježnici nakon operacije i povraćanje u prvom razgovoru i povraćanje u drugom razgovoru prestalo. Dva razgovora su bila”, kaže Smoljanec.
Nama je gospodin kazao da je njemu rečeno da je jedno vozilo vani, da je jedan tim zauzet bio u tom trenutku kada je on zvao. Je li to točno, pitala je Malbaša.
“Tako je. Jedno vozilo od postojeća dva je bilo na terenu. Drugo je bilo tu. Zašto nije poslano onda? Zato što je bila procjena da je indicija samo dovoljan savjet”, rekao je.
Je li dispečerka pogriješila kada nije dala nalog da se pošalje vozilo hitne pomoći?
“Ja o tome ne mogu suditi. Nisam ni medicinske struke. .Vi u ovom trenutku ne znate je li došlo do pogreške? To će utvrditi institucije ako će trebati. Ona smatra da je odradila prema svim pravilnicima korektno posao”, kaže Smoljanec.
Drago Makaj se na dan kada mu je supruga preminula javio zavodu. Primio ga je ravnatelj. Kaže da je bio uvjereniji tada kako je sve napravljeno po protokolu.
“Ja moram vjerovati svojim prijavno-dojavnim jedinicama koje su za to ovlaštene, koje su za to školovane i koje imaju licencu da rade u najboljem interesu svih pacijenata koji se jave”, kaže Smoljanec.
Iz udruge “Hitna uživo 194” koja okuplja djelatnike hitne službe ističu da je posao dispečera jako osjetljiv i zahtjevan.
“Često puta komunikacija, dijalog, ode u krivom smjeru i to je najveći problem. Jako nezahvalan posao. Tako da je to jako škakljiv posao i iskreno da vam kažem ja ga ne bi volio radit. Zašto? Zato što jednostavno mislim da su puno skloniji pogreškama nego što smo mi na terenu. Jedna kriva riječ ili jedna kriva misao može odvesti u totalno drugom smjeru”, smatra Tomislav Petrušić, predsjednik udruge.
U Zavodu za hitnu medicinu Varaždinske županije zaposlena je 171 osoba. 10 ih radi na prijavno-dojavnoj jedinici u 5 smjena.
“Mi godišnje primamo preko 32.000 poziva koji moraju biti obrađeni i u datom trenutku donijeta odluka”, kaže Smoljanec.
Radi se prema indeksu hitnosti prijema u kojem su detaljne upute i pitanja koja treba postavljati osobi koja zove. Iste su upute za cijelu Hrvatsku, kaže. Medicinske sestre i tehničari na varaždinskoj hitnoj donose odluku o tome je li potrebna intervencija i kakva ili je dovoljan samo savjet. Na intervenciju u svakom trenutku u Varaždinu mogu izaći tri vozila, od kojih je jedno zamjensko. U trenutku kada je Drago Makaj zvao hitnu, bilo je slobodnih vozila.
Slučaj Matijanić potaknuo prosvjed
“Zakazao je sustav na hitnoj! Takvih slučajeva ima po cijeloj Hrvatskoj, nije to samo Opća bolnica Varaždin. Čovjek umre, nikome ništa!”, kaže Makaj.
Prije šest mjeseci preminuo je novinar Indexa Vladimir Matijanić. I on je zvao hitnu, onu splitsku.
“Oprostite što smetam, ne mogu disati!”, rekao je.
Nenametljiv, smiren… A u teškom stanju. Tražio je adekvatnu pomoć. Njegovi bližnji, prijatelji, kolege smatraju da je nije dobio. I idu u prosvjed 5. veljače.
“Nažalost slučaj Matijanić iz Splita nije izoliran slučaj. Poseban je po tome što imamo snimku razgovora i što to sve skupa trajalo duži period. Mi unazad nekoliko godina imamo puno više slučajeva na koje se polako već zaboravilo. Nama je umrlo dijete u Zaprešiću na cesti. Imamo dijete iz Metkovića koje je jednostavno sustav se loptao s njim dok bi došao do bolnice koje je isto nažalost preminulo. Imamo slučaj djeteta koje se utopilo u Biogradu na moru prošle godine gdje se jednostavno dijete utopilo, tima nije bilo. Kad tima nema, to ne znači da hitna je otišla na gablec, da naši ljudi ne rade, nego su otišli s drugim pacijentom u transport”, rekao je Petrušić.
Iz udruge “Hitna uživo 194” upozoravaju već dulje vremena na propuste unutar sustava – da djelatnici rade u svakakvim, teškim i stresnim uvjetima, primaju godišnje tisuće poziva, imaju brojne intervencije koje su potrebne i nisu potrebne. U određenim područjima ima malo timova ili ih nema uopće.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare