Medicinska sestra Smilja Petričević bila je gošća Novog dana u kojem se prisjetila teške 1991. godine i pada Vukovara.
“Sjećanja su još uvijek živa. Emocije se ovih dana vraćaju. Proživljavamo jedan dio 1991. godine, ali život ide. Nitko od nas nije vjerovao da će ovako završiti. U bolnicu sam došla krajem kolovoza, samo sam jednom išla doma, cijelo sam vrijeme bila ondje, do 20. studenog kad nas je Veselin Šljivančanin skupio u gipsaonu. Rekao je da nam neće ništa nedostajati, da je Vukovar konačno oslobođen i da možemo ići kud želimo. Ako se odlučimo za Hrvatsku da nam neće nedostajati dlaka s glave, ali za glavu nije garantirao”, rekla je medicinska sestra Smilja Petričević.
Ona opisuje trenutke provedene u bolnici za vrijeme opsade grada Vukovara.
“Dok smo bili ondje, on je naše ranjenike autobusima odvodio na Ovčaru. Ova tri mjeseca što sam bila u Vukovaru, predstavila su veliki emotivni naboj. Ja sam vozila peglicu u to doba, natankanu do kraja. Govorila sam svima im da ću ih sve odvesti doma, ali drugi i život su odlučili drugačije”, kazala je pa je dodala: “Pomagali smo svima, i dvojica vojnika koji su nas napadali su dobili svu potrebniu medicinsku njegu i skrb. Nije se gledalo je li netko Hrvat, Srbin, Mađar, Čeh, Poljak. Nije se gledalo na to”.
Medicinska sestra navodi da je bilo nezamislivo raditi u uvjetima bez vode, no vatrogasci su im davali po pola litre vode za piće i kupanje, dok su lijekove dobivali avionima.
“Snalazili smo se, ipak je malo pomoći došlo sa strane. Tu je bilo i mnogo djece. Sestre koje su radile su dovele svoje obitelji ovdje. Rađala su se djeca, dvije časne sestre su vodile brigu o djeci. Život se odvijao i u ta tri mjeseca, makar u krugu bolnice”, kazala je.
Prisjetila se i sugrađanina Siniše Glavaševića.
“Naravno da se sjećam i Siniše Glavaševića, on je bio moj školski kolega. Dolazio je u bolnicu, slao je izvještaje, nažalost s mnogim drugima je odveden na Ovčaru. U Vukovar sam se vratila 2000. godine. Bila sam u progonstvu u Zagrebu gdje sam završila i fakultet. Nisam se dala, ja sam vam kao feniks. Iz pepela sam se digla”, rekla je Petričević.
Za kraj je poručila: “Moj Vukovar se stvarno dignuo, kad sam se vratila nisam mogla prepoznati ulice koliko su bile srušene. Grad je sad možda i ljepši nego prije rata, lijepo je živjeti u Vukovaru”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
