Oglas

"nema opravdanja"

Roksandić za N1: "Nemoguće, a ipak je moguće. Vođa tima zadužen je da pazi na glavu i vitalne funkcije"

roksandic
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL, N1

Profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu i predsjednica Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama Sunčana Roksandić gostovala je u Novom danu kod naše Nine Kljenak i komentirala smrt Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru. Govorila je o mjerama prisile prema europskim i međunarodnim smjernicama.

Oglas

"Kad govorimo o ovoj temi, ne smijemo zaboraviti i ne zaboravljamo, da govorimo o najranjivijim osobama, o osobama kojima je nekada problem požaliti se u bolnici jer znaju da će doći opet, kao i njihovim obiteljima. To su situacije koje su izuzetno teške jer su u boli, patnji i jednostavno im treba pomoći. To je jedan osjećaj bespomoćnosti koji je prisutan u medicini općenito, ali posebno kod osoba s duševnim smetnjama", rekla je.

Dodala je da se unutar ustanova i pravobranitelja stalno događa komunikacija i razmjenjuju podaci. "Mjere prisile u Hrvatskoj koristimo previše. Idealno bi bilo da imamo puno više načina komunikacije koja je potrebna za deeskalaciju. To nije iznenađenje, nije da smo na cesti i našli smo neku nasilnu osobu. Kad osoba dolazi u psihijatrijsku ustanovu, nema iznenađenja, da će u određenom trenutku nekima od njih trebati mjere prisile", pojasnila je.

Roksandić je kazala da su psihijatrijske ustanove dužne izvještavati povjerenstvo o mjerama prisile te dodala da ih ne izvještavaju svi. "Ali, realno, to je vidljivo i u izvješćima pučke pravobraniteljice jer konstantno pišemo i radimo", rekla je, a na konstataciju Nine Kljenak da neka izvješća ne dolaze ni do Sabora, Roksandić je rekla da u Saboru nekad nema smisla raspravljati o nečemu što se dogodilo dvije godine ranije. Poanta je, kaže, da se raspravlja odmah nakon izvješća pučke pravobraniteljice.

"Postoji još jedna stvar - psihijatrijske bolnice nakon svake mjere prisile su dužne upozoriti zakonskog zastupnika, osobu od povjerenja osobe s duševnim smetnjama i Etičko povjerenstvo. Ako je neka meni bliska osoba doživi mjere prisile, to netko treba znati", rekla je i pojasnila da njima izvješća dolaze zbirno, dvaput godišnje. No, ako se radi o djetetu izvješća moraju doći odmah.

Smatra da su ta izvješća važna za raspravu, ali nisu dovoljna. "Postoji puno mehanizama zaštite, što znači da su psihijatrijske bolnice dužne obavijestiti i Etičko povjerenstvo kad su u pitanju mjere prisile. Broj mjera prisila u Jankomiru, s obzirom na akutne pacijente, taj broj do kojeg mi dolazimo realno nije velik", rekla je i dodala da moraju reagirati i pokušati shvatiti razlog, ako postoje bolnice u kojima taj broj odskače.

"Nakon svake takve mjere treba napraviti analizu - kakva je bila mjera prisile, zašto je trajala toliko dugo. Postoji cijeli niz protokola, mora se znati tko je vođa tima. Ne možemo imati krizne situacije, a da ne znamo tko je voditelj tima. Raspravlja se puno, vode se interni sastanci", poručila je i naglasila da postoje brojni psihijatri koji jako cijene svoju etiku i struku i rade na edukacijama.

Naglasila je da broj mjera u Hrvatskoj kontinuirano pada nakon svih tih edukacija. "No, dovoljna je jedna mjera, ako je napravljena na način, blago je reći, nepropisno, na okrutan i ponižavajući način", kazala je.

Komentirajući reakciju ljudi koji su bili u sobi s Perišem i njihov izostanak reakcije, Roksandić je kazala da, kao pravnica, uvijek pokušava sagledati obje strane, jer situacije nisu uvijek crno-bijele. "Ali, ovdje nema opravdanja. Bila sam u šoku kad sam vidjela snimku. Let iznad kukavičjeg gnijezda je ništa naspram ove snimke. Taj nedostatak empatije i reakcije je nevjerojatan i zaista zabrinjavajući. Da li je moguće da je osoblje došlo u kategoriju da ne prepoznaje više trenutak empatičnosti koju te osobe zaslužuju?", upitala je.

Dodala je da se ovo nije trebalo dogoditi. "Toliko je nevjerojatna nonšalancija osoblja koje je ušlo u sobu, vidjelo jastuk na glavi i otišlo dalje. To je nemoguće, a ipak je moguće. Vođa tima je zadužen da pazi na glavu i vitalne funkcije. Ovisi o stanju ili agresivnosti pacijenta na kojem se primjenjuju mjere prisile. To mora biti zadnje sredstvo, kad je napad na život i zdravlje", rekla je.

Dodala je da bolnica mora osigurati da se cijelo vrijeme prate vitalne funkcije. "I kad postoje takve situacije, nemoguće je da vođa tima ne gleda što se događa. Jastuk ne može biti pisano, nepisano ili bilo kakvo pravilo. Mene su šokirale izjave da se to koristilo kao nepisano pravilo", poručila je.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama