Za sedam mjeseci znat ćemo tko su pobjednici europskih izbora, mnogi kažu, neizvjesnih i odlučujućih za budućnost Europske unije. Ti izbori, sve je jasnije, odvijat će se u atmosferi zabrinutosti, rastuće nesigurnosti i izgledne recesije. Rat u Ukrajini ući će već u treću godinu, a kako će se se odvijati krvava eskalacija na Bliskom istoku, nitko se ne usudi ni prognozirati.
Bruxelles je u mandatu na izmaku donio puno strateških planova, a pitanje o migracijama obilježilo je tjedan u Europskom parlamentu. S hrvatskim europarlamentarcima razgovarali smo o ključnim temama nadolazećih izbora.
U TNT debati sudjelovali su iz redova HDZ-a, to jest Pučke narodne stranke Karlo Ressler i Tomislav Sokol, Valter Flego, IDS-ovac iz grupacije Renew Europe te Predrag Fred Matić iz redova SDP-a.
Prvi dio debate možete pronaći OVDJE.
Donosimo nastavak:
Sljedeći paket pitanja je u vezi proširenja EU-a. Gospodine Flego, doslovno je 5 do 12. Europski establišment domislio se proširenja kao pozitivne priče za kraj ovog mandata. Što konkretno znači preporuka Europske komisije da se pregovori s Ukrajinom i Moldavijom pokrenu, kao i ugovori s BiH uvjetno?
Flego: “Mislim da je sve dobro što se tiče proširenja. U prošlih 10 godina otkad je Hrvatska ušla u EU to nije bila ozbiljna i prioritetna tema. Nažalost. Drago mi je da se u posljednje vrijeme ta klima mijenja i da se politika proširenja kao jedna od temeljnih politika EU-a dovodi na dnevni red. Sasvim sigurno trebamo reći da je nešto naša zasluga, a nešto nije, a pritom mislim na različte geostrateške okolnosti. Moramo se repozicionirati. Mislim da je dobro da je donesena odluka za Ukrajinu i Moldaviju, ali to je i za BiH jedan korak naprijed. Nadam se da nije slučajno onaj ožujak spomenut nego da on predstavlja datum gdje ćemo vidjeti jedan važan korak za naše istočne susjede. Kad govorimo o BiH treba reći da je velika odgovornost u ovih pet sljedećih mjeseci na njima, kako bi na proljeće imali puno ljepšu sliku, bar što se proširenja tiče i ideja za sljedeći mandat.”
Gospodine Ressler, kao što je Gospodin Flego rekao, ako netko gura ideju pridruživanja BiH Europskoj uniji to su Hrvati. Međutim, dosta toga je sad u rukama Milorada Dodika koji je označen kao jedan od faktora nestabilnosti. Što tu još može Hrvatska? Može li se uključiti aktivnije da se pogura šansa ulaska BiH u EU pa i predsjednika Zorana Milanovića koji je u dobrim odnosima s Miloradom Dodikom?
Ressler: “Tko prati situaciju u BiH i napredak prema ulasku u EU zna i vidi koliko je Hrvatska angažirana. I Vlada i predsjednik Vlade. Tamo ne žive samo hrvatski građani, to je i pola milijuna europskih građana koji žive u BiH. Zemlja koja je možda ključna za stabilnost jugoistoka Europe, za sigurnost Hrvatske. Nema nikakve dileme da je možda i u ovom mandatu najvažnije pitanje za Hrvatsku pitanje sigurnosti i osnaživanje i vrlo je važno da Hrvatska bude uključena na konkretan način.
I HDZ i premijer Andrej Plenković, ali i SDP i predsjednik Zoran Milanović stavljaju važnost na to da je pitanje BiH ključno za stabilnost cijele regije. Više-manje te politike za što se zalažu nisu različite. Međutim, čisto zbog politizacije, tu ne postoji nikakva zajednička akcija. Može li se sad kad je šansa velika i važna očekivati neka zajednička akcija?
Ressler: Nema nikakve dileme da tko god može pridonijeti tome da BiH napreduje, a to su prije svega oni akteri unutar države, da to trebaju napraviti. Pa i predsjednik Republike. No, činjenica je da se to ne radi radi politizacije nego radi utvrđivanja faktografije. Na svima nama je da podržimo napore unutra države i da podržimo transformaciju zemlje u jednu stabilnu, funkcionalnu državu koja neće biti moguća bez uvažavanja prava sva tri konstitutivna naroda.
Gospodine Matiću, mislite li da je Milorad Dodik dosegnuo fazu u kojoj će prestati ucjenjivati, prijetiti i poraditi iskreno na integraciji BiH u EU?
Matić: “Neće. Oko svega o čemu smo pričali se uglavnom slažemo. Ja se jedino ne slažem u vezi politike prema BiH gdje mi njima uvjetno rečeno nudimo pomoć. To nuđenje nas košta već 30 godina. Pomoć se daje kada netko to zatraži. Možemo i razgovarati o tome koliko iskreno bošnjački, hrvatski, o srpskom narodu da i ne govorim, uopće želi i ući u EU. Onima koji su na funkcijama, njima ovaj sustav odgovara. Oni bi promijenili ovih tri milijuna drugih koji žele ući u EU. Mislim da će za razliku od Hrvatske iz koje je otišlo 400 tisuća ljudi, iz BiH otići pola ljudi u prvih mjesec dana. Sterilni političari EU-a ne doprinose tome. Sjetimo se samo bolnog primjera Sjeverne Makedonije. Promijenila je svoje ime vjerujući u obećanje da će im se pružiti prilika da uđu u Europsku uniju i nisu. Europa ima šansu metodom mrkve i batine učiniti puno toga pa i prema Vučiću, Dodiku. Milorad Dodik nije puno gori od ostalih predstavnika hrvatskog i bošnjačkog naroda. Malo više iskače jer ima primitivniji nastup. Ako ih ne uzmemo mi i zemlje Zapadnog Balkana, uzet će ih Rusi i Kina. Trebali bismo malo okrenuti situaciju. Kad pokušavam s kolegama sa Zapada objasniti situaciju, oni to ne shvaćaju. Balkanci ne znaju cijeniti ono što imaju, cijene tek ono što izgube. Možda i nije teško izaći iz kutije na neki trenutak. Primio bi ih pod povlaštenim uvjetima u EU, ali ako u određenom roku ne ispune uvjete kao druge zemlje, onda bi ih izbacio. Treba reći da sve ovo što dolazi u Srbiju ne dolazi radi Vučića nego srpskog naroda. Aleksandar Vučić to okreće kako treba, a europski diplomati to ne mogu riješiti. Diplomati ne mogu voditi države. Mandati idu, godine prolaze, svima super, samo ne tom narodu o kojem se radi.”
Gospodine Sokol, Vučić ide po novi mandat, pomaka u pregovorima sve ove godine s Prištinom, de facto nema. Može li Srbija dalje na put u EU? Bi li to bilo korisno, čak iako se ovo pitanje ne riješi i ne bude priznanja Kosova?
Sokol: Jasno je cijelo vrijeme da su to Vučićevi igrokazi. On kaže da će nešto potpisati pa ne potpiše. Zatim raspiše nove izbore pa oteže formiranje Vlade. Jasno je da on ne želi riješiti ni pitanje Kosova i da je srpski hegemonizam radikalno ušao u Crnu Goru. Vučić apsolutno vuče Europu za nos, apsolutno ne provodi nikakvu proeuropsku politiku. Srbija je faktor nestabilnosti. Ne može ići nikud naprijed dok se ne počne normalno ponašati.
Ali, Srbija neće nikud nestati, ona je tamo gdje je. Je li nam veći problem ako nije u EU-u ili je takva u EU-u?
Sokol: Politika sa Srbijom ne djeluje. EU mora imati jače mehanizme da Srbiju pritisne i tek onda će biti nekih rezultata. Nevjerojatno mi je da netko iz Hrvatske govori da su u BiH svi isti. Hrvati su 20 godina izloženi preglasavanju, majorizaciji i pokušavalo ih se izbaciti iz vlasti na svim razinama i sad govore da su svi isti. Milsim da je to potpuno pogrešno. Činjenica je da je politika Vlade prvo dovela do promjene onih negativnih pojava koje smo imali u hrvatskoj politici. Politika ove vlade je označila kraj politike Stipe Mesića i Vesne Pusić koja je bila protiv Hrvata u BiH, koja je podržavala bošnjačku majorizaciju.
Otkad nema Stipe Mesića i Vesne Pusić, gospodine Sokol?
Sokol: Ta politika je još uvijek negdje marginalizirana, ali je prisutna.
Vi vodite vanjsku politiku već osam godina.
Sokol: Najveći rezultat Vlade je da se stav Zapada prema Hrvatima u BiH radikalno promijenio. Rezultat toga su odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta koje su omogućile da Hrvati više nikad ne mogu biti izbačeni iz izvršne vlasti. To je konkretan rezultat politike Vlade, za razliku od nekih drugih koji su tog istog Schmidt vrijeđali.
Matić: “Mislim da gospodin Sokol nije nikad ni bio u BiH. Bosna i Hercegovina i posebno hrvatski narod nisu Dragan Čović, Željana Zovko i Bojana Krišto. Čović, Dodik, Izetbegović – sve su znakovi jednakosti. To su ljudi koji 30 godina vode BiH u bolje sutra i odveli su ga u gore jučer. Pomoć se daje onome tko to traži. Kao što su Srbi u Hrvatskoj, tako je i BiH u lokalnoj politici samo moneta za podkusurivanje.”
Sokol: “Mi smo samo za to da Hrvati mogu birati svoje predstavnike. Ako izaberu Čovića, onda je on taj. Komšića nisu izabrali Hrvati nego Bošnjaci, o tome se radi. Hrvati samo žele sami birati svoje predstavnike i sada im je to u velikoj mjeri omogućeno.”
Matić: “Kad je izabran Čović, onda su svi zakoni bili dobri i u redu. Kad im zakoni odgovaraju, onda su im ok, a kad se po tom istom zakonu dogodi nešto drugo, taj zakon više nije dobar.”
Hajdemo malo proaktivno, vraćamo se u priče koje smo raspravljali više puta dosad. Stvar je u konačnici riješena odlično, na zadovoljstvo svih političkih snaga u Republici Hrvatskoj. Mislite li da je realno da BiH do ožujka dobije ovaj bezuvjetni početak pregovora?
Flego: “Volio bih to. Teško je iz Bruxellesa reći koliko je vjerojatno da se stvari promjene u BiH. Ne mislim da je to teško, nego da je to nemoguće. Možemo raspravljati jesu li Rumunjska i Bugarska zaslužile biti u EU-u prije Hrvatske. Možemo se i svađati oko toga, ali nećemo promijeniti povijest. Mislim da dolazi nova prilika zbog izmijenjenih geostrateških situacija i mislim da će svi biti malo mekši. Imam osjećaj da je u BiH cijela ekipa koja upravlja državom shvatila trenutak i činjenicu da ako to sad ne učine, pitanje kad će sljedeći ovakav vlak ići.”
Taj je vlak jako dugo stajao na stanici Bruxelles. Je li realno da se ta stvar koja je bila dugo u frižideru, hlađeno proširenje, da se za nju zagriju sve te države, a posebno javnost i ljudi u Europi?
Ressler: “Izvješće komisije za BiH je jasno naglasilo da će morati doći do reforme izbornog zakona. Ne zato što je to cilj sam po sebi nego jer se ljudima pitanje BiH čini kao nešto daleko, ali to je strateški važno pitanje za hrvatski narod i Hrvatsku”.
Nije da se pitanje čini dalekim, nego se čini neriješivim jer godinama se vrtimo.
Ressler: “Napravljen je ogroman korak. Riješeno je pitanje nadglasavanja Hrvata. Nadam se da će se riješiti pitanje diskriminacije, pitanje nemogućnosti da jedan politički narod bira svog predstavnika nije apstraktno pitanje.”
Gospodine Matiću, može li Europa u ovim kriznim vremenima nesigurnosti, ratova i prijetnji terorizmom sačuvati svoje demokratske vrijednosti kako su originalno zamišljene? Ili će i europske mainstream stranke malo otklizati prema ekstremima u strahu od populizma?
Matić: “Volio bih to i optimist sam. No, svjedoci smo, još od Brexita, pandemije, rata u Ukrajini, sukoba na Bliskom istoku, situacija gdje se želi za ušičariti nešto ispod žita. A tko trpi onda? Demokracija i ljudska prava. I prethodne teme su zasjenjene glavnim temama koje okupiraju cijeli svijet.”
Ressler: “Nažalost, u Europskom parlamentu se nekad bavimo i sporednim stvarima, stvarima koje nisu ključne teme demokracije i novih generacija. Budućnost kontinenta, koji je nažalost u težoj situaciji nego 2019. godine, kad smo izabrani u parlament. Svijet je postao opasnije mjesto, a Europa se još nije u potpunosti probudila iz nekakvih snova, premale svijesti o tome da ćemo se za mir, demokraciju i sigurnost morati izboriti asertivnije i hrabrije. Kako je rekao povjerenik Josep Borell – Europa nije baš uređeni vrt nego više nalikuje nekakvoj džungli. Imamo globalne aktere koji nas pritišću. Era je okrutna, nemilosrdna, svi se bore za sebe. Europa i Hrvatska moraju naći mjesta za sebe. To ne možemo napraviti s iluzijama da je rat gotov. Bitno je da se Europa vrati temeljima i konkurentnosti. To je ono što će odrediti budućnost Europe, ako želimo da Europa ostane najbolje mjesto za život, moramo se probuditi. Tu je ogromna razlika između ljevice i desnice u Europskom parlamentu.”
Ovdje upravo propitujemo to koliko svojih demokratskih vrijednosti i ideja da budemo ta “livada iz sna” možemo zadržati?
Ressler: “Može se ostati jedino ako smo čvršći i odlučniji oko onih temeljnih pitanja. Koliko će mainstream stranke moći ostati na svojim mjestima? Je li se pomaknula crvena granica sa stranaka koje smo smatrali ekstremima? Vidimo da je Georgia Meloni došla u posjet Hrvatskoj.
Sokol: Mainstream stranke ne trebaju ići u ekstrem, ali se trebaju razlikovati međusobno. Treba biti jasno što je lijevi centar, što je desni centar. Ako svi idemo u isti kotao, onda jačaju ekstremi. Što se tiče Meloni, otkad je ona došla na vlast u Italiji, ne vidim neki ekstremizam u njenoj politici. Ne vidim tu ništa sporno.
Možda poželjan koalicijski partner nakon izbora?
Sokol: “U parlamentu, ovisno o temi, surađujete s političkim grupacijama. U mogim stvarima surađujemo s europskim konzervativicma. To nije ništa neuobičajeno i to je tako već godinama. Neke stvari su se promijenile, primjerice ona o migracijama. Od toga da smo sve prihvaćali, sad smo došli do toga da moramo štititi granice. Klizanje prema ekstremu više vidim na lijevici. Postoje ekstremne zelene poltike koje idu prema deindustrijalizacije, uništavanju europske kompetitivnosti, ili onog da se do 2035. moraju zabraniti svi motori s unutarnjim izgaranjem što bi učinilo automobile nepriuštive ljudima, uništilo europsku industriju i preselilo radnu snagu u Kinu. Imamo ekstremne zelene politike, ali vidimo to i u Hrvatskoj gdje ih socijalisti kopiraju jer se valjda boje da će im uzeti mlade birače. Socijalisti postaju loša kopija zelenih. SDP je skoro nestao jer je preuzeo politike Možemo i svog indentiteta skoro uopće nemaju.”
Koliko je zapravo pravi neprijatelj negdje drugdje? Kakav rezultat očekujete na sljedećim izborima upravo od pokreta i stranaka koje su antisistemske?
Flego: “Kad mainstream stranke ne daju odgovor na ključna pitanja. Ključno pitanje je kakva je plaća, sigurnost i budućnost naše djece i imamo li nadu da će sutra biti bolje. Kada glavne mainstream stranke nemaju odgovor na jasna, egzaktna pitanja i kad vidimo da se danas živi teže nego prije 4 ili 5 godina i kad Njemačka ide u recesiju, bojim se da bismo mogli i mi ući u recesiju ili makar u stagnaciju. Fondovi će se iscrpiti. Nažalost, očekujem dobar rezultat i krajnje lijevih i krajnje desnih. Odgovornost je na nama.”
Vjerujem da svi ciljate na novi mandat. Gospodite Ressler, kako biste opisali to za što se zaslužni u ovom mandatu u Eurpskom parlamentu?
Ressler: “Još je sedam mjeseci do kraja mandata. Ima puno toga za završiti. Od početka mandata sam se bavio migracijskim paktom. Bitno nam je u sljedećem mandatu nastaviti sa zdravorazumskim politkama desnog centra. Birači mogu znati što očekuju. Hrvatska je uređenija zemlja nego 2019.”
Matić: “Sudjelovao sam u izradi fajlova bitnih u okviru odbora za ribarstvo, odbora za kulturu i obrazovanje. U odboru za ravnopravnost i prava žena donio sam najznačajniju rezoluciju koja je donesena u Europskom parlamentu u ovom mandatu. To je rezolucija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena. Za tu sam rezoluciju dobio Oscara kao najbolji zastupnik u parlamentu u zaštiti ljudskih prava. Na to sam jako ponosan.”
Flego: “Teško je pričati o sebi. Tko god bude zastupnik u sljedećem sazivu, mora više surađivati u vezi strateških tema u vezi Hrvatske. Sudjelovao sam u pitanjima Schengena, rezoluciji o obnovi od potresa i TNT koridora za koje smo dobili 26 mlijuna eura.”
Sokol: “Jedan sam od inicijatroa uvođenja jedinstvenog punjača. Izborio sam se za to da se zaštite potrošači te sam sudjelovao u borbi da se stopa sufinanciranja za europske projekte ne smanji s 85 na 70 posto. Da se stopa smanjila, mnogi projekti u Hrvatskoj ne bi mogli biti realizirani.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare