U Hrvatskoj se ponovno puno raspravljalo o tome na koji način kažnjavati uzvikivanje pozdrava koji se veze uz ustaški režim. Vladajući taj pozdrav smještaju u sferu prekršajnog zakona, no židovska zajednica inzistira da je nužno donijeti poseban kazneni zakon koji bi propisao zabranu uzvikivanja tog pozdrava i isticanje ustaške ikonografije. Je li učinkovitije imati posebne propise za suzbijanje antisemitizma i revizionizma u odnosu na Drugi svjetski rat? Za Točku na tjedan govori Katherina von Schnurbein, koordinatorica Europske komisije za borbu protiv antisemitizma i unaprjeđenje života Židova.
Prošla je godina i pol od usvajanja prve Strategije EU-a za borbu protiv antisemitizma. Koliko su daleko europske zemlje otišle u implementaciji njezinih glavnih ciljeva?
Europska Strategija za borbu protiv antisemitizma i promicanje života Židova usvojena u listopadu 2021. zapravo je bila početna točka da kao Europska unija kažemo kako borbu protiv antisemitizma smatramo prioritetom. Ali kao Europskoj komisiji jasno nam je da određene stvari možemo učiniti na europskoj razini: uspostava mreža po cijeloj Europi, pritisak u pogledu govora mržnje na društvenim mrežama, znate, tu imamo dodanu vrijednost, ali postoje i stvari za koje znamo da ne možemo sami. Zapravo, odgovornost itekako treba biti na nacionalnoj, regionalnoj, čak i na gradskoj razini, da dođe do promjene u pogledu židovske zajednice, ali i mnogo šire, u pogledu društva u cjelini. Jer antisemitizam je problem za Židove, ali nije njihov problem, nego problem društva općenito. Svakako smo vidjeli da je ostvaren napredak kada je riječ o svijesti o tome da je antisemitizam problem ne samo za Židove, iako je to prvenstveno problem za njih, nego i za društvo općenito.
Jedna zanimljiva informacija kaže da su nedavno UNESCO i Europska komisija pokrenuli posebnu edukativnu kampanju u 12 europskih zemalja, uključujući Hrvatsku. Koji su glavni ciljevi i aktivnosti ove edukativne kampanje o borbi protiv antisemitizma?
Ovaj program koji smo pokrenuli s UNESCO-om pomaže nastavnicima koji se žele pozabaviti pitanjem antisemitizma kroz nastavne metode. Nisu samo nastavnici povijesti ili vjeronauka oni koji trebaju znati o antisemitizmu, nego i nastavnici tjelesnog kada čuju neke antisemitske komentare… Usput rečeno, to se nužno ne mora dogoditi u prisutnosti Židova jer antisemitski komentari mogu se iznositi i kad Židovi nisu prisutni, a to je čak i češće kada postoji malena židovska zajednica koja nije toliko vidljiva. Taj nastavnik također mora znati kako odgovoriti na to. Mislim da ovaj program doista želi osnažiti nastavnike da se osjećaju sigurnima kad su posrijedi pitanja antisemitizma, da prvenstveno znaju kako ih prevenirati, a zatim i kako se pozabaviti njima.
U Hrvatskoj na nekim sportskim događajima svakako imamo problem. Zašto se ovaj program provodi baš u ovih 12 europskih zemalja? Pokazuju li neki podaci da u njima postoji značajan ili veći problem s antisemitizmom nego u drugima?
Odabir zemalja nije se toliko temeljio na razini antisemitizma. S obzirom na to da se antisemitizam ne može lako mjeriti, a osobito zato što se mjeri vrlo drukčije diljem Europe, mislim da bi to bio vrlo težak odabir. Mi smo pitali države članice bi li željele provesti takav program, osobito zato što je područje obrazovanja odgovornost država članica, pa smo se željeli pobrinuti da su države doista spremne surađivati sa svojim nastavnicima i ostvariti napredak u borbi protiv antisemitizma na području obrazovanja.
Koji podaci upućuju na jačanje antisemitizma u Europi? Prema vašem mišljenju i saznanjima, koji su glavni uzroci tako negativnog trenda?
Proveli smo istraživanje 2018. godine među 16.500 Židova iz cijele Europe koje je pokazalo da 90 % Židova smatra da im je antisemitizam problem u njihovoj zemlji. Zatim smo proveli istraživanje na razini opće javnosti koje je pokazalo da polovica Europljana smatra da je antisemitizam problem u njihovoj zemlji, što je vrlo velik postotak budući da je riječ o općoj javnosti, ali taj je postotak, dakako, mnogo manji nego za židovsku zajednicu. Ta diskrepancija ne iznenađuje. Dakako, ako ste žrtva antisemitskih komentara i napada, mnogo više to osjećate, ali ako 50 % stanovništva vidi neki problem, vlade trebaju reagirati. Uočili smo različita područja… Antisemitizam može doći od desnog ekstremizma, fašističkih pokreta koji u Europi danas i dalje postoje. Zapravo, u nekim zemljama posebno se povezuju na internetu i u porastu su. Imamo i krajnju ljevicu koja kritizira činjenicu… Pristupa tom pitanju spajajući kritiziranje Izraela i antisemitizam, a za nas je sasvim jasno da je crvena linija kada se postojanje Države Izrael dovodi u pitanje. A antisemitizam dolazi i iz centra društva. Primjerice, tijekom pandemije se povećao broj teorija zavjere. Ljudi su nosili Davidovu zvijezdu s natpisom “necijepljeni”. Sasvim su izokretali pitanje holokausta smatrajući da su i oni žrtve državne politike kao što su i Židovi bili žrtve nacista ili pak ustaša u Hrvatskoj.
No postoje li neke konkretne mjere za borbu protiv takvog govora mržnje i antisemitizma na društvenim mrežama?
Imate potpuno pravo, vrlo je teško. Zapravo, uočili smo da trebamo trostruki pristup. Prvo: reći da društvene platforme imaju odgovornost. Nisu samo glasnici, imaju kontrolu, ne nužno nad onim što se objavljuje, nego onim što se naglašava i potencira, a to je njihova odgovornost. Dakle, donijeli smo Uredbu o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga koja ih obvezuje da budu transparentni u pogledu svojih algoritama, da uklone govor mržnje koji potiče nasilje i pobrinu se da postoje mehanizmi pravne zaštite za žrtve govora mržnje. Dakle, postoji taj aspekt, a zatim je tu i pitanje kaznenog progona, jer ono što je protuzakonito “offline” protuzakonito je i “online”. Dakle, trebamo izgradnju kapaciteta u, recimo, državnom odvjetništvu i policiji kako bi mogli prepoznati antisemitski govor mržnje i kazneno ga goniti. I treće: moramo osnažiti i korisnike. Na razini cijele Europe želimo uspostaviti mrežu organizacija koje mogu detektirati antisemitski govor mržnje i teorije zavjere, dakle dezinformacije, “zakonite”, ali užasne informacije koje ne treba nužno ukloniti, nego na njih treba odgovoriti činjenicama. Dakle, nadamo se da će ove tri stvari zajedno pomoći da se uhvatimo ukoštac s antisemitskim sadržajem, ali i govorom mržnje općenito.
Kada je posrijedi druga točka ove strategije, ovih se dana u Hrvatskoj vode velike rasprave o tome kako kazniti javno izvikivanje pozdrava povezanog s ustaškim režimom. Naša vlada misli da je riješila problem time što je stavila ovaj pozdrav u sferu prekršajnog zakona. S druge strane, židovska zajednica smatra da je nužno donijeti poseban kazneni zakon, neku posebnu uredbu koja bi propisala apsolutnu zabranu tog ustaškog pozdrava. Što mislite, je li bolje i učinkovitije imati neku posebnu uredbu o borbi protiv antisemitizma? Postoje li primjeri dobre prakse u nekim od država članica EU-a?
Mislim da to pitanje treba postaviti tako da se odmaknemo korak unatrag i zapitamo se u kakvom društvu želimo živjeti. Mislim da u Europi želimo živjeti u pluralističkom i demokratskom društvu koje poštuje prava manjina i koje povrh svega stvara ozračje u kojem se svi osjećaju dobrodošlima, dok god poštuju zakone i ne potiču mržnju i nasilje. Primjerice, u zemljama poput Njemačke i Austrije takva se huškačka retorika kažnjava, a koliko znam, u Hrvatskoj su kazne sada značajno povećane. Mislim da je to korak u pravom smjeru, ali vjerojatno je potrebno učiniti više kako bismo se pobrinuli da se i židovska zajednica osjeća sigurnom i da uživa poštovanje u kontekstu šireg društva.
Države i vlade na deklarativnoj razini često osuđuju antisemitizam, ali u isti mah nema konkretnih ili je vrlo malo konkretnih koraka da se to potisne. Koje su preporuke Europske komisije? Postoji li neki dokazano učinkovit način borbe protiv antisemitizma?
U okviru strategije EU-a od vlada smo zatražili tri stvari. Prvo – imenovanje posebnog povjerenika, što je Hrvatska učinila imenovavši Saru Lustig savjetnicom premijera. Zatim od njih tražimo da usvoje tzv. definiciju antisemitizma IHRA-e, Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust, koja svojim primjerima pokriva različite oblike antisemitizma, jer se protiv njega možemo boriti samo ako ga prepoznajemo i znamo što jest. I treći aspekt…
A hrvatska je vlada to učinila…
Hrvatska je vlada to učinila. Zapravo, usvojila je tri definicije, uključujući definiciju poricanja holokausta i iskrivljavanja činjenica o njemu te definiciju antiromskog rasizma i diskriminacije. To je sjajno! Koliko znam, to su usvojila i sveučilišta te Hrvatski nogometni savez. Držim da je to upravo ono što treba napraviti. A tu je i treći aspekt: nacionalna strategija borbe protiv antisemitizma s konkretnim obvezama te vremenskim okvirom i proračunom za njihovu provedbu. Koliko sam shvatila, to je i dalje u procesu donošenja, postoji strategija o ljudskim pravima, što je važan prvi korak, ali kako bi se odgovorilo na različite oblike diskriminacije, držim da moramo biti vrlo konkretni, a u nekim državama članicama EU-a vidjeli smo da su ove nacionalne strategije doista prekretnica u prepoznavanju važnosti borbe protiv antisemitizma.
Kako biste onda ocijenili napore Hrvatske u pogledu očuvanja sjećanja na holokaust?
Prema onomu što vidim, a doista se radi o vanjskoj perspektivi, no i na temelju razgovora s dr. Krausom, predstavnikom židovske zajednice, uloženi su značajni napori i ostvaren je napredak u pogledu očuvanja sjećanja na šou i Židove koji su sustavno ubijani tijekom holokausta, više se proučavaju arhivi kako bi se osiguralo da se to prenese i u obrazovanje. Mislim da je sada izazov vidjeti kako se to sada može prenijeti na sljedeći naraštaj, što zahtijeva edukaciju nastavnika, za što je važan projekt s UNESCO-om koji sam spomenula, ali važno je i širu javnost upoznati s time, a u tom smislu surađujemo s IHRA-om, kojom trenutačno Hrvatska predsjedava, što je također izraz njezine predanosti. Zajedno želimo uspostaviti mrežu mjesta diljem Europe na kojima se dogodio holokaust kako bismo pokazali da je to bila europska tragedija, no koja se dogodila lokalno. I moramo se pobrinuti da se nikada više lokalno ne ponovi jer odande sve kreće pa te lokalitete moramo učiniti vidljivima. I mislim da je u tom kontekstu, a sutra ću posjetiti Jasenovac, važno doista ispitati kako se holokaust, odnosno šoa, prikazuje i na ovim spomen područjima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!