Sluh je nešto što većina nas uzima zdravo za gotovo. Ipak, prošlogodišnja studija sugerira da bi odrasli trebali obratiti pozornost na promjene u svom sluhu, budući da poteškoće sa sluhom mogu biti povezane s razvojem demencije u kasnoj dobi.
U studiji koja je uključivala više od 80.000 odraslih starijih od 60 godina, oni koji su teže mogli čuti govor u okolini gdje ima i druge buke imali su veći rizik od obolijevanja od demencije, bolesti koju karakterizira gubitak pamćenja i poteškoće s jezikom, ali i drugim kognitivnim vještinama, piše ScienceAlert.
Ipak, postoje i dobre strane: studija sugerira da bi poteškoće sa sluhom mogle biti ne tek simptom demencije, već i rizični faktor za demenciju koji bi mogao služiti kao upozorenje pojedincima, njihovim obiteljima i liječnicima da problem postoji i prije nego počne deterioracija.
PROČITAJTE JOŠ
“Postoji visok interes za istraživanje poteškoća u sluhu i njihove potencijalne povezanosti s višim rizikom od demencije,” rekao je epidemiolog i autor studije, Thomas Littlejohns sa Sveučilišta u Oxfordu prošle godine.
“I dok je ova studija preliminarna, njeni rezultati sugeriraju da bi poteškoće sa sluhom u bučnim kontekstima mogle prestavljati obećavajući temelj za prevenciju demencije,” dodao je.
Sudionik testirali koliko dobro čuju govor u bučnim okolinama
2017. je gubitak sluha naveden, uz pušenje i fizičku neaktivnost, kao jedan od devet velikih rizičnih faktora za razvoj demencije na koje se može utjecati. To izvješće, koje je objavio medicinski časopis Lancet, prošireno je 2020., kada su dodana još tri rizična faktora, što je popis proširilo na 12 ukupno.
Ključni dio je da se na te faktore može utjecati: oni su elementi našeg načina života i generalnog zdravlja koji se mogu poboljšati i na taj način pojačati naše zdravlje i smanjiti izglede za kasniji razvog ozbiljnijih problema.
U tim izvješćima iz Lanceta procjenjuje sad da bi od 12 rizičnih faktora upravo gubitak sluha mogao predstavljati najveći teret – ljudi koji imaju gubitak sluha, a ne čine ništa po tom pitanju, pet puta će vjerojatnije razviti demenciju od drugih.
Istraživači s Oxforda za potrebe posljednje studije koristili su podatke iz UK Biobanka, istraživačke baze podataka koja je osmišljena da bi se lakše uvidjele veze između genetike, faktora iz okoliša i zdravstvenih ishoda u velikom dijelu britanske populacije.
Rizik za razvoj demencije proučavan je na skupini od preko 82.000 muškaraca i žena, starijih od 60 godina, koji nisu imali demenciju. Na početku studije pregledan im je sluh.
Sudionike se testiralo koliko dobro čuju govor u bučnim okolinama – dakle njihovu sposobnost da čuju dijelove koherentnog govora u buci. U ovom slučaju, morali su prepoznati izgovorene brojeve u pozadinskoj buci.
Nakon nekih 11 godina, 1.285 sudionika studije dobilo je demenciju, prema podacima njihovih zdravstvenih podataka.
“Sudionici koji su imali lošiji sluh, imali su gotovo dvostruki rizik od razvoja demencije u usporedbi s onima koji su imali dobar sluh,” rekao je Littlejohns.
Zanimljivo je da gotovo polovica ljudi koji su imali slab sluh u bučnim situacijama, kao i gotovo 42 posto onih koji su loše riješili test, nisu primijetili nikakve poteškoće sa sluhoma kada se od njih zatražilo da sami prijave potencijalne probleme.
Istraživači su također uzeli u obzir da bi poteškoće sa sluhom mogle biti povezane s drugim faktorima za koje se zna da povećavaju rizik od demencije, kao što su društvena izolacija i depresija.
“Nismo našli solidne dokaze da bi to mogao biti slučaj,” rekao je Littlejohns.
Da bi bili sigurni, Littlejohns i njegovi kolege usporedili su podatke da vide je li možda na sluh sudionika utjecala nedijagnosticirana demencija.
Ali rizik od demencije čiji su pokazatelj poteškoće sa sluhom nije bio ništa veći pri usporedbi sudionika koji su demenciju dobili ranije (nakon tri godine) i onih koji su je dobili kasnije (nakon devet godina); ostao je otprilike isti.
Ovo nije prva studija koja je pronašla vezu između gubitka sluha i demencije, ali, kako kaže tim, ona je među prvima koja je istražila rizik od demencije i sposobnost ljudi da čuju govor u pozadinskoj buci, koja je česta u današnjem svakodnevnom živozu.
Slične dugotrajne i velike studije iz Australije i Tajvana pokazale su da ljudi koji imaju poteškoće sa sluhom imaju i veći rizik od razvoja demencije. Ipak, te studije oslanjale su se na podatke sudionika koje su sami prijavili, ili na zdravstvene kartone u kojima je naveden gubitak sluha.
Ipak, važno je naglasiti da najbolje što epidemiološke studije mogu učiniti jest pronaći povezanosti između faktora iz okoliša, zdravlja i bolesti na razini populacije.
“Valja imati na umu da ovakav tip studije ne može govoriti o uzročnosti,” kaže Littlejohns, “već je samo još jednom pokazuje da bi poteškoće sa sluhom mogle biti element na koji se može utjecati da bi se umanjio rizik od razvoja demencije.”
Istraživači su u studiji naveli da bi se ovaj potencijalni rizik mogao umanjiti ako zaštitimo uši od oštećenja koristeći čepiće ili štitnike za uši, kao i pomagala za sluh.
Premalo ljudi u ovoj konkretnoj studiji koristilo je pomagala za sluh da bi se moglo doći do ikakvih čvrstih zaključaka i potrebno je provesti još kliničkih studija da bi se o tome moglo reći nešto više. Ovo je novo područje istraživanja koje daje nadu da bismo mogli bolje shvatiti, a potom i uspješnije prevenirati, demenciju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!