Terapija glazbom ili muzikoterapija počela se razvijati nakon Prvog i Drugog svjetskog rata, dok se sama pomisao da bi glazba mogla pozitivno utjecati na čovjeka spominje još u spisima grčkih filozofa Aristotela i Platona.

Kako bi se muzikoterapija mogla provoditi, korisnik ne mora imati nikakvog predznanja o glazbi ili sviranju instrumenata. Glazba je u ovoj vrsti terapije samo medij za postizanje željenih poboljšanja kod korisnika. Više o terapiji glazbom otkrila nam je Dajana Miloš, psihologinja i muzikoterapeutkinja.

Kako je započela terapija glazbom?

Psihologinja Miloš nam je ispričala kako je to izgledalo kroz povijest. Sve je krenulo nakon velikih ratova kada su profesionalni i amaterski glazbenici odlazili u veteranske bolnice i svirali braniteljima koji su pretrpjeli tjelesne i emocionalne traume. Pacijenti su vrlo pozitivno reagirali na ovaj način terapije pa se javila želja za dodatnim osposobljavanjem glazbenika, odnosno bolničara koji su se potom usavršavali za muzikoterapeute (stručnjaci koji provode terapiju glazbom).

Što je terapija glazbom?

“Glavni cilj muzikoterapije ili terapije glazbom nije učenje instrumenta ili stjecanje glazbenih vještina, već postizanje pozitivnih promjena u korisnikovom funkcioniranju, poboljšanje njegovog zdravlja i povećanje blagostanja. Također, muzikoterapija utječe na pozitivne promjene u ponašanju i razmišljanju, omogućava stjecanje vještina i izražavanje emocija. Muzikoterapeuti su posebno educirani stručnjaci koji imaju znanja iz područja glazbe i glazbene kulture, medicine, psihologije i psihoterapije”, rekla je muzikoterapeutkinja Miloš te dodala kako sama teorija terapije glazbom kreće od tri pretpostavke:

⦁ da svi ljudi imaju urođenu muzikalnost
⦁ da je muzikalnost čvrsto ukorijenjena u mozgu
⦁ da na muzikalnost ne utječu neurološka oštećenja

Važno je napomenuti kako muzikoterapija ni na koji način nije zamjena za glazbeno obrazovanje.

Kod koga se najčešće koristi terapija glazbom?

Terapija glazbom se može koristiti kod svih ljudi bez obzira na dob, spol ili zdravstveno stanje. U većini slučajeva se koristi kod neuroloških, onkoloških bolesnika, kao i kod ovisnika i djece s teškoćama u razvoju, starijih ljudi, srčanih bolesnika, ali i kod brojnih drugih ljudi. Također, koristi se u preventivne, dijagnostičke i terapijske svrhe, a može se koristiti individualno i grupno, u raznim ustanovama, savjetovalištima, specijalističkim centrima i privatnim praksama.

Ipak, Miloš kaže kako se ova vrsta terapije najčešće koristi kod djece i odraslih s teškoćama u razvoju kao što su Down sindrom, ADHD i slične teškoće.

“To su osobe koje mogu imati poteškoće na području socijalne interakcije na verbalnom i neverbalnom nivou, nedostatak razumijevanja i komunikacije, koje pokazuju rigidne i repetitivne obrasce aktivnosti i igre, imaju slab odnos s drugima, smanjenu sposobnost ili interes za dijeljenje doživljaja, teško se nose s promjenama, imaju smanjenu sposobnost učenja iz iskustva, nedostatak emocionalne recipročnosti i empatije te slabu samosvjesnost. Muzikoterapija im pruža mogućnost da kroz jedan neverbalni medij komuniciraju s okolinom, dijele svoje doživljaje, razvijaju svijest o sebi i okolini”, istaknula je psihologinja.

Zašto je dobra terapija glazbom?

Terapija glazbom može pomoći u smanjivanju stresa, opuštanju, poboljšavanju pamćenja, boljem raspoloženju. Općenito, ova vrsta terapije može donijeti pozitivne promjene u mentalnoj, emocionalnoj, tjelesnoj, duhovnoj, kognitivnoj i društvenoj sferi pojedinca.

Koji su tipovi terapije glazbom?

Dva su osnovna tipa, aktivna i receptivna muzikoterapija, a koji će se koristiti ovisi o stanju korisnika i individualnim ciljevima koji se žele postići na kraju terapije.

1. Aktivna muzikoterapija

Miloš navodi kako se u aktivnoj muzikoterapiji koriste aktivne metode kao što su stvaranje glazbe, pisanje pjesama, sviranje, pjevanje te korištenja pokreta ili plesa. Ovdje se s muzikoterapeutom dolazi do improvizacije i stvaranja glazbenog produkta.

2. Receptivna muzikoterapija

S druge strane, kod receptivne muzikoterapije se pak koriste metode kao što su slušanje, analiza odslušane glazbe, opuštanje i imaginacija uz glazbu.
U poticanju pozitivnih promjena kod korisnika mogu pomoći svi stilovi glazbe, ovisno o samim preferencijama korisnika. Mogu se koristiti komponirana glazbena djela, jazz, folkorna glazba ili improvizacije.

Terapija glazbom u Hrvatskoj?

Muzikoterapeutkinja nam je objasnila i gdje se muzikoterapija može naučiti u Hrvatskoj. Muzikoterapija se tako studira u sklopu specijalističkog studija kreativnih terapija Akademije za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, dok se promocijom i popularizacijom muzikoterapije bavi Hrvatska udruga muzikoterapeuta.

Zaključak

Terapija glazbom naziva se još i muzikoterapija, dok su stručnjaci koji je provode muzikoterapeuti. Služi kako bi se riješili pojedini emotivni, tjelesni ili neurološki problemi pojedinca i uvijek se radi s fokusom na pojedinca i njegove individualne ciljeve. Ova terapija postoji od davnina, a za njezinu primjenu nije potrebno glazbeno predznanje.