Glavni izazov održivom ribarstvu u Europskoj uniji nepoštivanje je obaveznog iskrcavanja neželjena ulova, upozorio je Europski parlament na ovotjednom plenarnom zasjedanju.

Obveza iskrcavanja jedna je od glavnih mjera zajedničke ribarstvene politike (ZRP) čiji je cilj zaustaviti vraćanje neželjenog mrtvog ili živog ulova u more. Radi se o uobičajenoj ribarskoj praksi u svim vrstama ribolova u svijetu.

Budući da takvo odbacivanje šteti ekosustavu, EU zahtijeva da ribari iskrcaju sav ulov reguliranih vrsta i da pouzdano vode dokumentaciju o ulovu.

U utorak je sa 624 glasova za, 29 protiv i 43 suzdržanih, Europski parlament usvojio rezoluciju kojom se potiče provedba te mjere.

Europarlamentarci su zabrinuti za očuvanje ribolovnih resursa i traže niz mjera za bolje upravljanje ribarstvom u Europi jer i dalje nije poznato u kolikoj je mjeri odbačeni ulov smanjen, a uz to neke države članice ne obavještavaju Komisiju o provedbi obveze iskrcavanja.

„U mojoj zemlji mnogi ribari osjećaju da su im nametnuta stroža pravila od onih koja poštuju njihovi kolege u drugim državama. (…) Moramo imati propise koji se provode jednako u svim članicama“, kazao je danski izvjestitelj Søren Gade iz kluba liberala (Renew Europe).

Povjerenik za zapošljavanje i socijalna prava Nicolas Schmit,, dodao je u ime EK da je “odgovornost država članica osigurati detaljnu i točnu dokumentaciju ulova te osigurati provođenje nadzora i inspekcije aktivnosti“.

Kako bi se poboljšala kontrola ribarstva i pritom zaštitio morski ekosustav, EP poziva na učinkovitije korištenje modernih tehnologija i uvođenje digitalnih rješenja poput umjetne inteligencije, posebice u svrhu povećanja selektivnosti, kontrole i identifikacije vrsta.

Od ribara se očekuje veća odgovornost u evidentiranju podataka o ulovu, kao i kvalitetniji odabir ribolovnih alata.

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić, članica Odbora za ribarstvo, za Hinu je objasnila da “svi ulovi koji podliježu ograničenjima ulova ili na Sredozemlju minimalnim veličinama, donose se i zadržavaju na plovilu, bilježe, iskrcavaju i količinski oduzimaju od kvota”.

Po EU propisu o obvezi iskrcaja ribar moraju iskrcati i oduzeti od kvote sav ulov riba za koje postoji ograničenje izlova.  Obveza se odnosi samo na vrste ribe za koje je regulirana količina izlova i vrste za kojeje određena minimalna veličina.

Uzimajući u obzir alate koji se temelje na kvotama, EP tvrdi da bi raspodjela kvota trebala biti u skladu s očekivanim sastavom ulova, a predlaže i prilagodbu putem zamjene kvota s drugim državama članicama i susjednim trećim zemljama s kojima EU dijeli stokove.

S obzirom na to da se količine odbačenog ulova razlikuju među regijama i vrstama i da mnogi ribari smatraju da nije moguće ostvariti ciljeve obveze iskrcavanja, zastupnici pozivaju Komisiju da se založi za primjenu selektivnijih ribolovnih alata.