Ako Europa želi imati kompetitivnu radnu snagu, svoje građane mora naučiti jednu lekciju: školovanju nikad nema kraja.
Godinama je obrazovni put pojedinaca bio jednostavan. Učili su u školi, kada su bili mladi, pod nadzorom učitelja i profesora. Stigli su do diplome ili izučili zanat i te vještine potom do umirovljenja primjenjivali na poslu. Prekvalifikacije su bile – i ostale – rijetkost. Sada pak ogromni napretci u tehnologiji i promjene u industriji predstavljaju rizik za radnu snagu u Europi koja nema relevantne suvremene vještine, piše Politico. Takav razvoj događaja Europu bi mogao skupo koštati, pogotovo u trenutku dok kontinent razvija ambiciozne digitalne i zelene planove.
U prošlogodišnjem govoru o stanju Europske unije, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naglasila je da buduća kompetitivnost Europe ovisi o “radnoj snazi s pravim vještinama.”
Nedavna pojava generativne umjetne inteligencije poput ChatGPT-ja koja može stvarati novi sadržaj nevjerojatnom brzinom stvorila je dodatni pritisak na EU da prekvalificira svoje radnike. Izvršni direktor tvrtke koja stoji iza ChatGPT-ja, Sam Altman, svjedočio je pred američkim Kongresom da bi ovaj alat mogao “potpuno automatizirati neke poslove,” ali i stvoriti nove poslove “koji bi, uvjereni smo, mogli biti mnogo bolji.”
Tako je počela utrka u opremanju ljudi vještinama koje su im potrebne kako bi se uspješno nosili s novim uvjetima na tržištu rada.
Prilagodba ili odumiranje
Kako bi se uspješno suočila s ovim izazovom, Europska komisija je početkom svibnja pokrenula takozvanu Europsku godinu vještina. Razvijanje novih vještina jednako je važno kasnije u životu – kada već sudjelujemo na tržištu rada – kao i u učionici, rekao je europski povjerenik za poslove Nicols Schmit u intervjuu u svibnju.
“Moramo imati vrlo otvoren sustav kvalificiranja i prekvalificiranja. Ne možemo reći ‘evo, sad imate vještine, to je to.’ Moramo reći, ‘razvoj novih vještina normalan je dio radnog vijeka.’ Moramo prilagoditi svoje kapacitet, svoje vještine, i to trajno,” rekao je ovaj Luksemburžanin.
Digitalne kompetencije jedno je područje u kojem je Bruxelles pokušao prekvalificirati ljude kako bi ispunili trenutnu prazninu u radnoj snazi.
EU želi do 2030. godine imati 20 milijuna ICT profesionalaca; trenutno ih je tek 9 milijuna. Kako bi preokrenuli ovaj trend, Europska komisija u svibnju je osmislila plan za dostizanje tog cilja, a jedna točka tiče se treniranjem zaposlenika tijekom radnog vremena. Prošle godine, EU je postavio cilj obučavanja milijun ljudi u naprednim tehnološkim poljima.
Ipak, teret postizanja tih ciljeva past će na tuđa ramena.
EU računa na ponude širokog spektra kompanija, sveučilišta i drugih obrazovnih institucija kako bi podržali ovo obećanje. Jedan od ključnih elemenata europskog paketa je takozvani Pakt za vještine, koji se oslanja na otprilike 1.500 članova diljem EU-a. Jednako tako, plan za tehnološko obrazovanje počeo je izgledati realno tek onda kada su kompanije poput Intela obećale pridonijeti posebno krojenim programima.
Ove opcije tek su prvi korak kada govorimo o prekvalifikaciji ljudi koji su davno napustili formalno obrazovanje.
Jedna od najvećih prepreka ovom planu je – volja ljudi da prođu programe. Schmit je priznao da se tu radi o “problemu mentaliteta,” dodavši: “Ne možete jednostavno prekvalificirati ljude ako se suočavate s neprijateljskim raspoloženjem, kada ljudi kažu, ‘zašto bih ja trebao proći prekvalifikaciju?”
Zaposlenici, koji su na prvoj crti ovog izazova, moraju motivirati svoje radnike da se uključe u kontinuirano učenje.
“Jednako kao što ste investirali u novu tehnologiju, morate investirati u novi ljudski kapital,” poručio im je Schmit. EU je predložila zemljama članicama da pokrenu individualne račune za učenje kojima bi odrasli mogli dobiti budžet za obuku.
Stvaranje motivacije
Organizacije fokusirane na razvoj vještina u Bruxellesu već neko vrijeme se pokušavaju nositi s izazovom motivacije.
Tvrtka Debateville nudi radionice za tinejdžere kojima bi se popravile njihove vještine debatiranja i prezentacije. Iako Debateville često drži prezentacije o svom radu u školi, djeca ne uče u učionici.
Organizacija se nosi s dvostrukim izazovom: motiviranjem mladih da uče izvan škole, ali i da se uopće prijave na radionice, što bi ih ohrabrilo da nastave učiti i kada odrastu i završe formalno obrazovanje.
“U Belgiji imamo izrazito niske ocjene po pitanju cjeloživotnog učenja. Veliki dio toga povezan je s činjenicom da mnogo važnosti pridajemo formalnom obrazovanju,” kaže Nora Sleiderink, upraviteljica istraživanja u Debatevilleu. To često ljudima pruža osjećaj da su gotovi s učenjem kada završe fakultet ili izuče zanat, dodaje.
“Pokušavamo intrinzično motivirati učenike da nastave učiti, ne samo da usvajaju nove vještine, već da i rade na svom mentalitetu, da ostanu znatiželjni,” kaže Sleiderink. Ključ te motivacije je iskustvo učenja izvan škole i privlačenje raznolike publike.
Jedna stvar je upijanje informacija u mlađoj dobi. Kada ste na sredini svog radnog vijeka, nerijetko se osjećate preplavljeno osjećajima izgubljenosti i zbunjenosti kada dođe vrijeme za učenje nečeg novog. Ipak, stručnjaci naglašavaju da postoje načini za olakšavanje procesa prekvalifikacije.
Tri belgijska sveučilišta u Bruxellesu Ghentu i Antwerpu osnovala su akademiju koja nudi niz inicijativa za promicanje cjeloživotnog učenja. Nude kratke tečajeve regularnih preddiplomskih i diplomskih programa sveučilišta, što polaznicima omogućava da dobiju dojam o nečem novom, a istovremeno ne potroše previše vremena.
“To je drugačiji način gledanja na sveučilišno obrazovanje. Ljudi su ranije mislili da će dobiti diplomu, samim time i pristup dobrom poslu i da će im to omogućiti dobru poziciju. Uz ove kratke opcije, svi imaju priliku nastaviti se razvijati ili se prekvalificirati,” kaže Kathrin Spyckerelle, upraviteljica projektima koja je radila na nekim ponudama.
Jedan primjer je intersekcija prava i tehnologije, s naglaskom na zaštitu podataka i etičkim pitanjima oko umjetne inteligencije.
Kako ljudi uče nove vještine, bilo na poslu ili samoinicijativno, posljednja prepreka je pamćenje svega naučenog i uvjeravanje poslodavaca da te vještine zaista i posjeduju. Nizozemska radi na takozvanoj “putovnici vještina,” rekla je u ožujku za Politico nizozemska ministrica rada Karien van Gennip.
Potreba za dodatnim vještinama postoji svugdje: sam povjerenik Schmit priznao je da postoje područja u kojima je i njemu potrebno više obrazovanja, opisavši svoje digitalne vještine kao “na donjoj granici.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!