Informatički stručnjak Marko Rakar na svom je blogu objavio tekst vezan uz najavu poreza na ekstraprofit.
Tekst s bloga Mrak prenosimo u cijelosti.
“Ministarstvo financija pokrenulo je eSavjetovanje o izvanrednom porezu na dobit, pa sam čisto interesa radi bacio malo pogled na tu cijelu shemu i uočavam cijeli niz problema i nepravdi koje proizlaze iz ovako definiranog zakona (a za koje sam razmjerno siguran da ne jamče jednakost kako to naš ustav propisuje, čak i ne uzevši u obzir to da se obračun poreza proteže na protekle četiri godine, da će se porez odnositi na 2022. godinu kada poduzetnici nisu mogli znati da će on postojati, te da se u osnovicu za obračun koriste covid godine koje su bile osobito grube za neke od grupacija poduzetnika).
VEZANE VIJESTI
Napravio sam i okvirnu kalkulaciju (koja je vrlo gruba i vidim odavde da kalkulacija nije u svemu ispravna, osobito u situacijama gdje se pojavljuju gubici u prethodnim godinama, pa vam stoga dajem i excel tablicu za free download pa računajte sami).
Kriterij odabira u tablici su bila sva ona trgovačka društva koja su u 2021. godini iskazale prihod od 300 milijuna kuna ili većim (po javno objavljenim podacima FINA-e). Takvih društava ima ukupno 348 i to je najbliže što možemo doći procjeni koja će društva biti zahvaćena ovim zakonom. Ideja kalkulacije je bila da izračunam prosječnu dobit za protekli period od 2018-2021 i da onda vidim koliku dobit smiju ta društva imati a da ne prelete 120% prosjeka i uđu u prostor za Windfall porez.
Ono što je zanimljivo, postoji cijeli niz tvrtki koje za 2022. godinu moraju iskazati bitno nižu dobit od one iz 2021. da bi izbjegle plaćanje poreza. Excel tablica ima iskazanu bruto dobit po godinama za svako od društava, prosjek za sve četiri godine, kao i iznos maksimalne dobiti za 2022. godinu a koji ne “okida” windfall tax. U kolumni “postotak” nalazi se podatak koliko dobit za 2022. može biti veća ili mora biti manja a da ne bi ušli u kategoriju oporezivanja po ovom porezu.
Također je zanimljivo i vidljivo kako postoji niz kompanija koje mogu raznim računovodstvenim manevrima izbjeći plaćanje poreza (tu je situacija osobito zanimljiva za one koji funkcioniraju sa stranim dobavljačima ili tvrtkama koje su matice pa postoje pravila o transfernim cijenama koje se mogu “korigirati” da se podese bilance), potom imamo sve one kompanije koje funkcioniraju s intelektualnim vlasništvom (autorskim pravima i drugime gdje također postoji prostor), pa onda imamo pitanje što sa svim onim kompanijama koje su oslobođene plaćanja poreza na dobit temeljem olakšica (za investicije, nisam pratio tu regulativu dugo vremena ali pretpostavljam da postoje oslobođenja ovisno o visini investicije), pa potom imamo građevinare i njima slične koji tipično osnuju trgovačkog društvo za jedan objekt (kako bi kasnije izbjegli troškove jamstvenih rokova, to vam je kod nas praktički legalizirano izbjegavanje obveza) – pa stoga uopće nisu na radaru, onda imamo grupe poduzetnike koje prihode “razvuku” na više trgovačkih društava iako posluju kao jedno, a uvijek se možemo pitati za razlike u tretmanu tipično uslužnih djelatnosti gdje je kriterij prihoda u odnosu na druge kompanije sasvim drugačiji (200mil prihoda u uslužnoj djelatnosti je slično 1mlrd u proizvodnji a možda i daleko više u trgovini) – ima nekoliko društava koja su jedva ispod 300mil kuna prihoda a iskazuju dobit koja je bitno veća od 200mil kuna godišnje. Ukratko, čini mi se da ima dosta nepravde u kriterijima jer kriterij prihoda nije osobito logičan, te kako su se neki veliki dobitaši provukli ispod crte, dok će neki koji nisu zaslužili biti zahvaćeni”, napisao je Rakar.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare