Što za ratara znači nula? Četiri ključna problema poljoprivrede u RH

Agroklub piše o ratarstvu u Hrvatskoj i krizi koju proživljava.

Četiri ključna problema

Izvoz pšenice i kukuruza

Prvi problem je što mu je tržište u Italiji - pola naše pšenice i kukuruza, većina soje i uljane repice završi van granica RH, uglavnom u Italiji.

Ta činjenica smanjuje količinu novca koju dobije ratar iz Habjanovaca za 20-25% u odnosu na svog talijanskog ili njemačkog kolegu - i prepolovi mu time dobit koju ostvaruje po hektaru. To je prvi i najznačajniji udarac koji se najbolje mjeri s 300 EUR/ha manje dobiti.

Drugi udarac je regulatorni i zeleni pritisak - Agroklub piše kako ratari mogu ostvariti 300-njak EUR potpore po hektaru.

Treće, poljoprivredni sektor trpi velike posljedice porasta cijena rada, energije, strojeva, repromaterijala za proizvodnju, a ne pomaže niti skup kapital.

I četvrto, klimatske promjene sve više utječu na prinose i doprinose nestabilnosti sektora. Osjetila je to soja i kukuruz s manjkom oborina 2024. a pšenica 2023. s viškom oborina.

Kukuruz bi mogao stradti od klime - kasni u razvoju zbog hladnog proljeća, a dolaze vrućine.

Spor razvoj kukuruza u proljeće obično dovodi do kasnije oplodnje - a ako polja u srpnju dožive +35C oplodnja obično bude slabija što ruši potencijal uroda.

Što to za proizvodnju pšenice znači u brojkama?

Analiza Agrokluba za rod 2024. godine pokazala je da je za pozitivnu nulu u proizvodnji potrebno pokriti čak 1.331 EUR/ha troškova proizvodnje. Taj se trošak prošle godine sastojao od troška sjemena u iznosu 132 EUR/ha, gnojiva od 334 EUR/ha, zaštite od 215 EUR/ha, rada i mehanizacije u iznosu 430 EUR/ha, ostale troškove u iznosu 180 EUR/ha i kamate u iznosu 40 EUR/ha.

Otkupne cijene

Poznate su i otkupne cijene koje su niske, odnosno na razini 2024. godine - što znači da će ratari u žetvi dobivati od 150-170 EUR/toni, ovisno o kvaliteti (klasi). Prošlogodišnji prosjek prodajne cijene u analizama portala je bio 163 EUR/toni.

Generirani su i proizvodni troškovi (svi osim kombajniranja i prijevoza u silos), potrošen je već i sav repromaterijal - sjeme, gnojivo, zaštita. U tim kategorijama sjeme je u odnosu na prethodnu godinu pojeftinilo 10tak %, zaštita je ostala na sličnim razinama, a gnojivo je bilo oko 5% jeftinije.

Cijena rada, strojeva, kapitala i ostali troškovi su otprilike na razini 2024.

Agroklub je tako izračunao da je proizvodnja pšenice u 2025. godini cca 1.290 EUR/ha troškova.

Koliki je prinos?

Sad je dalje lako računati. Na cijeni pšenice od 160 EUR/toni, i potporama od 300 EUR/ha, ratar koji ostvari 6,2 tona po hektaru će biti na nuli. Bez potpora (ima i takvih), će im trebati čak 8,1 tona/ha.

Iako će zbog povoljnih uvjeta na poljima najbolji proizvođači na solidnim tlima ove godine imati i preko 8 tona/ha, a oni najbolji i 9 tona/ha, Državni zavod za statistiku kaže da je prosječni prinos u Hrvatskoj 6 tona/ha.

To znači da će većina hrvatskih ratara u slučaju ostvarenja prosječnih prinosa biti u minusu na ovogodišnjoj pšenici, a samo oni preko 8 tona/ha prinosa mogu se nadati solidnoj zaradi (solidna zarada = 300 EUR/ha).

Što kod ratara znači nula?

Ako imaju velika opterećena kredita ili leasinga, to znači negativan tijek novca i novo zaduživanje. To znači da nema obnavljanja mehanizacije, nema novih investicija u navodnjavanje, nema daljnjeg okrupnjivanja zemljišta. Nula u ratarstvu nije dovoljna, nula je u ratarstvu minus jer je posao kapitalno zahtjevan i stalno traži nova ulaganja u strojeve, zaključuje Agroklub.