Za serijal Glasači 2024 govorio je Tim Weber, direktor sadržaja agencije Edelman.
Edelman provodi svjetski poznat “Trust Barometar” o povjerenju građana. Što nam možete reći o našim mladima, generaciji Z?
Povjerenje opada, doista značajno opada. Nije toliko dramatično manje nego za druge dobne skupine, no razlika je vidljiva. Mladi žele vidjeti akciju, postaju nestrpljivi, zahtijevaju da vlade i tvrtke nešto učine. Ako pogledate generaciju Z, dakle sve mlađe od 26 godina, manje su voljni učiniti nešto sami, žele da nešto poduzmu drugi, vlade, tvrtke. Kada ih recimo pitate žele li žrtvovati svoj životni stil, kada je održivost posrijedi, mnogo su neskloniji tome da ne što poduzmu no milenijalci. Dakako, pripadnici generacije Z tek započinju život, vjerojatno nemaju toliko toga čega bi se mogli odreći, pa je to vjerojatno razumljivo.
Ali mnogo se govori o tome da je generaciji Z veoma stalo do održivosti, da su vrlo aktivni po pitanju klime i tako dalje.
Istina, ali kad to malo promotrite, uočit ćete neslaganje između onog što ljudi govore i zapravo čine. Najbolji je primjer toga potrošačko ponašanje. Ako pogledate tko su ljudi koji kupuju od modne tvrtke iz Kine za koju se doznalo da rabi pamuk s ujgurskih područja, što je, dakako, etički vrlo upitno, posrijedi je generacija Z. Dakle, radi li se možda o dvije skupine unutar generacije Z? Jednoj pripadaju oni poput Grete Thunberg koji su jako aktivni i iskreni u vezi s tim, ali većina mladih kaže “Zapravo, želim živjeti, i ja želim nešto za svoj život.” Upravo su prošli pandemiju covid-a, bili su najteže pogođeni jer je došlo do poremećaja u obrazovanju, kao i u pronalasku novog posla. Njihove buduće prilike godinama su unazađene. I reći će: “A sad od nas tražite da učinimo još više?” To je izazovna situacija! Ali ne možemo samo pretpostaviti da su nova generacija koja će sve promijeniti. Vjerojatno su kao i svaka mlada generacija, žele se malo zabavljati, živjeti i zapravo nemaju mnogo novca kojeg se mogu odreći.
Govoreći o generaciji Z, povjerenju i svijetu u kojem živimo… Koliko je digitalizacija promijenila stvari u usporedbi s našom generacijom, generacijom njihovih roditelja? Usporedba generacije X i generacije Z?
Navike konzumacije medija dramatično su se promijenile. Istina, gotovo svi kažu da su vrlo sumnjičavi prema društvenim mrežama kao novom izvoru. Ali ako pogledate navike konzumacije medija, primjerice, Reutersovu studiju o digitalnom novinarstvu, ljudi se više ne oslanjaju na tradicionalne, elektroničke medije. Oslanjaju se na TikTok i Instagram kako bi dobili vijesti i informacije. I sve se više oslanjaju na grupe na WhatsAppu, Telegramu i sličnim platformama. Dakle, to je ono što bismo nazvali “dark social”, društvenim mrežama koje je teško pratiti, i osobito fragmentiranim konzumiranjem vijesti. U stara dobra vremena, možda prije nekih 15-20 godina, cijela bi nacija pratila jedan ili dva TV programa, čitala nekoliko novina, postojao je uspostavljen konsenzus o onome što su vijesti i istina. Sve je to, očito, nestalo i mnogo se toga temelji na preporukama, što je doista ključno, zapravo vrijedi za svaku generaciju… Komu ljudi vjeruju? Više ne vjeruju medijima, čak ni nevladinim organizacijama, više ne vjeruju vladama. Vjeruju biznisu, ali to ne vrijedi za mlađe generacije. No vjeruju ljudima poput sebe, svojim vršnjacima, prijateljima. Ako vam netko nešto preporuči na TikToku, ako vam netko kaže da pogledate video neke osobe, vrlo brzo uđete u “tunel” preporuka, algoritama TikToka, YouTubea i drugih. I onda ljudi odande dobivaju informacije. Moj sin ima 23 godine, nedavno smo razgovarali o inflaciji i rekao mi je da pogledam jedan video na You Tubeu, neki je influencer jedan sat, poput struje svijesti, govorio o tome što je inflacija. Bio sam urednik poslovnih vijesti i mislim da nije baš sve točno rekao, ali za moga sina i mnoge iz njegove generacije to predstavlja istinu.
Kakve posljedice, s ovime što ste upravo naveli, možemo imati za demokraciju?
Teško je odgovoriti, vrlo je teško generalizirati. To uvelike ovisi o državi. Ako pogledate što se upravo dogodilo u SAD-u, gdje su mladi odbacili krajnju desnicu, Republikansku stranku, one koji se protive pobačaju, dogodila se promjena. U Europi je situacija trenutačno nešto drukčija. Ako pogledate podatke za generaciju Z koje sam vidio, dakako, teško je reći jesu li doista istiniti, ali ti nam podaci pokazuju da su pripadnici generacije Z u većini europskih zemalja najviše glasali za stranke krajnje desnice, bilo da je riječ o Italiji, Poljskoj, Austriji, Švedskoj ili Francuskoj. Generacija Z možda je zainteresirana za održivost, ali glasa za stranke krajnje desnice, to su barem najjače stranke među njima, ne većinske, ali najjače. I to je izuzetno zabrinjavajuće. A ako to malo proširite, milenijalci sada vjeruju, barem velik dio njih, gotovo polovica, da ih je demokracija iznevjerila pa traže alternativne oblike poput autoritarnih političkih lidera. I događa se nešto vrlo fundamentalno, opet nešto što smo uočili iz “Trust Barometra”… Uočili smo golem jaz u povjerenju između visokoobrazovanih koji mnogo zarađuju i većine stanovništva, a taj je jaz vrlo lako objasniti. Za visokoobrazovane koji mnogo zarađuju sustav funkcionira, fantastičan je! Ali većina ljudi ostaje bez posla, osjeća se nesigurnima, ugroženima zbog gospodarstva, tehnologije, stranaca, okoline i svega što vam padne na pamet. Stoga, dakako, dolazi do urušavanja povjerenja, a oni koji još nisu postigli uspjeh su, dakako, mladi, jer oni tek kreću u život, a to je ono što je tako zabrinjavajuće. Ako ne vjeruju da sustav, demokracija i globalizacija za njih funkcioniraju, naravno da će tražiti druga rješenja. A mnogo je populista koji tvrde da imaju jednostavna rješenja, a pitanje je mogu li oni to prozreti. Možda će im neke zvijezde TikToka ili YouTubea pokazati kako stvari stoje i nadajmo se da će u to povjerovati. Ali mnogo je influencera i tiktokera koji ih povuku u tu desničarsku, fašističku zečju rupu, a kada se dođe do te točke… Bože nam pomozi! Znate, postaje teško.
Kako se uhvatiti u koštac s poplavom dezinformacija?
Raspon pažnje očito se smanjio. Iako su nam informacije nadohvat ruke više nego ikad prije, mnogo je nekritičkog primanja informacija i ljudi povjeruju jednostavnim sloganima. Kad bismo mladima usadili osviještenost o medijima, možda bi dublje tražili, išli do izvora i ne bi imali samo mišljenja koja im pružaju algoritmi za preporuke.
Emocije protiv razuma u ova vremena… Tko pobjeđuje?
Mislim da emocije pobjeđuju. Jer su trenutačno svi u emotivno krhkom stanju. Prošli su pandemiju, traje rat na našem pragu. Ljudi se pitaju hoće li imati za grijanje ili hranu, taj je izbor pred mnogima. Dakako, u toj situaciji postanete prilično emotivni, ne ulazite u duboki filozofski diskurs o demokraciji itd. A onda vam netko pruži jednostavan odgovor i lako je pasti na to, vrlo je lako. I zato sam zabrinut.
Cijelu prvu epizodu emisije pogledajte OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!