Apsolutni šampion među automobilima po izboru stručnjaka, novinara i samih vozača, dvadeset pet godina uzastopno europski auto godine, zvijezda automobilskih salona i sajmova u Ženevi, Frankfurtu, Detroitu i Tokiju, najbolji je automobil na svijetu – znate tu staru zajebanciju – hrvatski službeni automobil.

Ima ih, istina, s boljim performansama, ima i jačih i bržih, ima i većih i komfornijih, i ljepših i štedljivijih, ima ih čak – nema mnogo, ali ima – i skupljih i luksuznijih, ima pouzdanijih – svakako ima pouzdanijih: hrvatski službeni automobil traje jedva godinu-dvije – ali ono čime naš ponos ubija svaku konkurenciju jest cijena. Kad se uračunaju registracija, kasko-osiguranje i posebna oprema, službeni automobil hrvatskog nekog načelnika, pročelnika ili ministra u maloprodaji – zajedno sa svim pristojbama i trošarinama, carinom i PDV-om – dođe maksimalno nula kuna. Preciznije, nula zarez nula nula.

Svakakvih smo se tako prohtjeva i izvoljevanja na tržištu hrvatskih službenih automobila naslušali proteklih decenija, čitali smo kako HDZ-ov načelnik siromašnih malih Perušića za godišnji proračun mjesnog dječjeg vrtića kupuje terenac Mercedes E250 Bluetec 4Matic, i kako Čačićev nekakav Centar za praćenje poslovanja u energetskom sektoru naručuje automobile sa ksenonskim svjetlima i grijanim kožnim sjedalima, i kako slavna SDP-ova županica Marina Lovrić Merzel nabavlja limuzinu s MP3-playerom i deset zvučnika, i kako HDZ-ov načelnik gladnog i nezaposlenog Obrovca Ante Župan naručuje službeni automobil s parking-senzorima, radarskim sustavom i trozonskom klimatizacijom, svega smo se, rekoh, i svačega načitali u hrvatskim natječajima za nabavu službenih automobila, čuli smo da se nabavljaju automobili specifične metalik boje, sa tristo konjskih snaga, sedam brzina, aluminijskim naplatcima, kojekakvim raznim sustavima, senzorima, grijačima, zvučnicima i kućnim kinima, ali nikad još nije se čulo da Vlada Republike Hrvatske nabavlja službeni automobil sa – nosačem za strojnu pušku.

A baš tako stoji u posljednjem natječaju Ministarstva unutarnjih poslova, kojim se za pišljivih trinaest milijuna kuna, niti dva milijuna eura, traže dva službena automobila visoke klase od nekih četiri stotine sedamdeset konjskih snaga, s „automatskom klimom u minimalno tri zone, hladnjakom u stražnjem sjedalu putničke kabine, multimedijalnim paketom s ozvučenjem, navigacijom i USB-priključkom, paketom komfora za stražnja sjedala, sustavima za samostalno gašenje požara vozila, omogućavanje nužnog izlaza iz vozila i komprimirani zrak u putničkom prostoru, specijalnim naplatcima za kretanje bez tlaka, senzorima za suzavac, prekidačem za hitno otvaranje prtljažnika“, bla bla bla, sve dakle uobičajeno za hrvatski službeni automobil, takorekuć obavezna oprema, plus „balistička zaštita minimalno CEN 6/7“ i – „nosač strojnog naoružanja u kabini vozila“.

Balistička zaštita? Nosač strojnog naoružanja u kabini vozila?!

Kad sam vidio vijest o natječaju Ministarstva unutarnjih poslova za nabavu blindiranih automobila s nosačima za strojnice, prvo sam pomislio kako premijer Andrej Plenković u jesenskoj rekonstrukciji Vlade na mjestu ministra policije vidi Tomislava Horvatinčića: sve Horvatinčićeve tehničke probleme u prijevozu i odnosima s javnošću, sad je i vama došlo pameti, riješila bi jedna moćna blindirana limuzina od petsto konja s ugrađenim mitraljezom. Osim, eto, ukoliko se u njima neće voziti ministar unutarnjih poslova Tomislav Horvatinčić, za što točno hrvatskoj Vladi trebaju teške, blindirane zvijeri s nosačima za mitraljeze? Ne dakle za trozonsku klimu ili surround-zvuk, već isključivo za uništavanje neprijateljske žive sile i tehničko-materijalnih sredstava?

I što je sljedeće? Službeno višenamjensko borbeno oklopno vozilo Ministarstva gospodarstva, sivozelena metalik Patria AMV sa run-flat gumama, hidro-pneumatskim ovjesom i senzorima za parkiranje? Službeni tenk Ministarstva financija, luksuzni M1A2 Abrams s plinskom turbinom od hiljadu i pol konja, glatkocijevnim topom od 120 mm, grijanim kožnim sjedištima i multimedijskim sustavom s dvanaest zvučnika?

U Ministarstvu su, jasno, objasnili kako će naručene limuzine služiti za prijevoz VIP-osoba, vrlo važnih ili very important persona, ali objašnjenje je prilično – da ne kažem upravo tipično policijski – glupo: službeni automobil po definiciji služi za very important persone, ništa manje od very important persone na službeni automobil ni nema pravo, već obične important osobe voze se taksijem ili Uberom. Ne voze se službenim limuzinama, jebiga, profesori, učitelji, kirurzi, medicinske sestre, pisci i balerine, već baš važne osobe, načelnici općina, župani, ministri, doministri i premijeri.

Sav nepojamni luksuz u cestovnim krstaricama very important Hrvata stoga je razumljiv, jer se izravno tiče njihova komfora – ne očekujete valjda od županijskog pročelnika da se vozi hladna dupeta? – osim, eto, strojnog naoružanja, jedinog u cjelokupnoj full-opremi službenog automobila koje se tiče osoba izvan vozila, pješaka i prolaznika, dakle tuđeg, ako hoćete vrlo vašeg, dupeta i komfora. Teška strojnica na nosaču u kabini službenog automobila, u najkraćemu, namijenjena je samo i isključivo ubijanju radnih ljudi i građana koji imaju problem s važnošću vrlo važne osobe u automobilu. I, jasno, nevažnošću svojih milijun eura spičkanih na Mad Max skalameriju s mitraljezom u Vladinoj garaži.

Obrazloženje iz MUP-a kako te vrlo važne osobe mogu biti visoki strani gosti, predsjednici i kraljevi, prilično je – da ne ponavljam sad „tipično policijski“ – glupo: dođu li u Hrvatsku Donald Trump ili Vladimir Putin, njihovo se osiguranje sasvim jamačno neće oslanjati na strojnicu u službenom automobilu hrvatskog MUP-a.

Ili će nam dakle novi ministar policije biti Tomislav Horvatinčić, ili je premijer Plenković procijenio da je članovima njegova kabineta za sigurnost u službenom vozilu – osim ABS-a, zračnih jastuka, pojasa, navigacije, protupožarne opreme i balističke zaštite – neophodna i ugrađena moćna strojna puška, recimo NATO-ov omiljeni Minigun M134, opaki američki mašinengever što iz svojih šest cijevi izbacuje pet-šest hiljada metaka u minuti. Čisto da se ne zajebava sa sirenom i rotacijskim svjetlima kad zapne u gradskoj gužvi.

Ili, nedajbože, u proboju preko Bleiburga.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.