Antiteza feminizmu: Kako desnica iskorištava žensko nezadovoljstvo i što je "tradwife?"

Zašto se fenomen „tradwife“ događa baš sada?

Nije iznenađujuće da, dok svjedočimo globalnom zaokretu prema desničarskoj politici snažnih vođa, također vidimo ponovno naglašavanje tradicionalne nuklearne obitelji koju predvodi snažan otac koji trenira ljude na poslušnost. Fenomen „tradwife“ i „manosphere“ dvije su strane istog novčića, koji odražava taj autoritarni zaokret, piše Jacobin.

Drugi segment odnosi se na ekonomske šokove. Nakon pada Berlinskog zida 1989., kad je istočnonjemačka ekonomija prolazila kroz privatizaciju i likvidaciju državnih poduzeća, nezaposlenost je dosegla oko 40 % do 1991. Rješenje je tada bilo vratiti žene kućama i domaćinstvu.

Mnogi su smatrali da su žene prirodno vezane uz domaćinstvo, pa ima smisla smanjiti stopu nezaposlenosti tako da se žene uklone s tržišta rada.

 "Slanje" žene kućama zbog nezaposlenosti"

U Bugarskoj je ministar financija 1991., Ivan Kostov, koji je kasnije postao premijer, rekao Svjetskoj banci: „Nezaposlenost je gorući problem, dosegnula je 10 % ove godine. Jedno rješenje moglo bi biti poticanje žena — kojih je 93 % zaposleno — da napuste tržište rada i vrate se obitelji, čak i ako to znači privremeni pad kupovne moći obitelji.“

"Ta se strategija stalno ponavlja. Kad dođe do ekonomskog šoka — bilo da se radi o uvođenju kapitalizma u bivše socijalističke zemlje ili, danas, o dolasku umjetne inteligencije (AI) — vlade trebaju brzo smanjiti radnu snagu bez izazivanja društvenih nemira. Vratiti žene kući jedno je rješenje. Postoje povijesni presedani i u SAD-u — žene su pozvane u radnu snagu tijekom Drugog svjetskog rata, a zatim poslane natrag kući nakon njegova završetka", rekla je Kristen R. Ghodsee, antropologinja i autorica knjiga "Zašto žene imaju bolji seks u socijalizmu", "Svakodnevna utopija" i mnogih drugih knjiga te predsjeda Odsjekom za ruske i istočnoeuropske studije na Sveučilištu Pennsylvania. S njom je razgovarala Meagan Day (Jacobin.)

"Ne mislim da Donald Trump igra neku višedimenzionalnu šahovsku igru — ljudi mu daju previše kredita. No Elon Muski slični sigurno razmišljaju o poremećajima koje će AI izazvati na tržištu rada. Postoji hitna potreba za sprječavanjem visoke nezaposlenosti pa se namećege promicanje tradicionalnih rodnih uloga, gdje je rad podijeljen na plaćeni i neplaćeni kućni rad, ima dobar učinak smanjenja formalne radne snage kad poslovi nestaju. Vjerojatno su neki akteri koji promoviraju te uloge toga i svjesni", rekla je Ghodsee.

Ali tu postoji kontradikcija: ti isti ljudi stvaraju proizvode koji smanjuju potrebu za ljudskim radom, istovremeno su ti koji se zagovaraju za to da kao čovječanstvo trebamo više ljudi. Musk je u nedavnom intervjuu za Fox News rekao da ga najviše brine padajuća stopa nataliteta. To ima smisla ako ste oligarh, jer dvije trećine američkog gospodarstva čini osobna potrošnja. Ako nema dovoljno ljudi koji kupuju vaše proizvode, imate problem, piše Jacobin.

Mit o jednoj plaći

Tradicionalne rodne uloge rješavaju oba problema — potiču žene da napuste tržište rada i rađaju više djece. Elite poput Muska shvaćaju da jačanje tih uloga motivira žene da prihvate ekonomski ovisan položaj o partneru, što je način za preživljavanje nadolazećeg šoka sustava, ali i način da se poveća broj djece — što je važno za očuvanje potrošnje.

Meagan Day: Je li ideja da će se smanjenjem radne snage podići plaće preostalim radnicima — muškarcima — i tako oživjeti mit o jednoj plaći koja može uzdržavati obitelj?

Kristen R. Ghodsee: Da, teoretski, jer manja radna snaga znači pritisak na rast plaća. No postoje i drugi efekti, i tu dolazi Hobbesova teorija. Ako imate jednog oca koji prima plaću dostatnu za obitelj, to učvršćuje tradicionalnu patrijarhalnu nuklearnu obitelj koja proizvodi poslušnost kod žena i djece koji ovise o njemu za materijalnu podršku.

Pokornost autoritetu

To stvara obiteljsku dinamiku u kojoj se ljudi navikavaju na pokornost samovoljnom autoritetu, guši se otpor, i smanjuje se autonomija žena te njihova mogućnost da napuste zlostavljajuće odnose. Ne znamo hoće li povratak žena kući uistinu povećati plaće muškarcima, pogotovo uz tako dubok šok kao što je AI. No čak i ako bi, kulturne posljedice bile bi nepodnošljive za ženska prava.

Meagan Day: Razgovarali smo o razmišljanjima elita, ali što je s običnim ljudima? Zašto prosječne žene konzumiraju „tradwife“ sadržaj?

Kristen R. Ghodsee: Nije lijepo, zabavno ni ugodno biti američki radnik. Mnogim ženama na tržištu rada nije dobro. Privlače ih alternative, ali one nisu dostupne, pa traže utjehu u romantiziranoj prošlosti.

To sada ima novo lice, ali nije nova pojava. Kad je Trump izabran 2016., bilo je istraživanje koje je pitalo Amerikanke žele li biti poput Hillary Clinton ili Melanie Trump. Melanijin imidž — kako leži kraj bazena u kupaćem kostimu i s Gucci naočalama — pobijedio je obrazovanu političarku Hillary.

Internalizirana mizoginija

To odražava mizoginiju u američkoj kulturi koja nikada nije nestala, i koju žene internaliziraju. Djevojke odrastaju s pričama poput Pepeljuge — od originalnog Disneya do filma Zgodna žena — gdje ih bogat muškarac spašava od surovog života. Ti su narativi vrlo moćni.

Ljudi žele biti cijenjeni, a u kapitalističkom društvu to znači imati bogatstvo — novčano, ali i vremensko.

Ljevica ima dobre odgovore na pitanja koja muče žene — poput usklađivanja posla i obitelji, ili uopće rađanja djece. Desnica nema. Ona širi mizoginiju da je feminizam učinio žene sebičnima, da ne žele „prirodno“ imati djecu i završavaju kao „starice s mačkama“. No žene su racionalna bića koja gledaju tržište rada, cijene odgoja djece, izostanak podrške države — i biraju ne imati djecu.

Ekonomoski neovisne žene teže se odlučuju rađati

U Istočnoj Njemačkoj i Bugarskoj pod socijalizmom, država je subvencionirala brigu za djecu, davala dječje dodatke, plaćeni rodiljni dopust i druge pronatalitetne mjere. Žene su radile i imale djecu. I kad su ih pitali, većina ih je željela oboje.

S privatizacijom i dolaskom kapitalizma, ti su resursi nestali. Dužnosnici su pokušali žene vratiti u kuće misleći: „Umjesto da država plaća te usluge, žene će ih raditi besplatno, jer je to njihova uloga.“ Mislili su: „Bit će sretnije s djecom, jogom i domaćim kruhom.“

No podaci govore suprotno. Bugarska je prema UN-u zemlja s najbržim opadanjem populacije. Slično je i u Južnoj Koreji i Japanu. Bez velike podrške države, žene koje steknu ekonomsku neovisnost neće imati djecu jer to znači gubitak autonomije.

Meagan Day: Desničarske ideje možda nisu funkcionalne, ali su privlačne onima koji žele pobjeći iz nepodnošljivog sustava. Kako uvjeriti žene da se okrenu progresivnoj budućnosti umjesto reakcionarnoj prošlosti?

Kristen R. Ghodsee: Predivan je esej Nadežde Krupske iz 1899. pod nazivom Radnica, o tome što učiniti s nepismenim ruskim seljankama. Ona tvrdi da žene postaju politizirane kroz sudjelovanje — treba ih okupiti, i kad žena osjeti snagu svojih prijateljica, shvati vlastitu moć. Što više dolazi, više se radikalizira.

Liberalne feministkinje griješe misleći da ljude možete „uvjeriti“ u drugačiji svijet. Ljudi trebaju, nakon osnovnih potreba, osjećaj pripadnosti, zajednice koja ih voli i cijeni. To može brzo promijeniti svijest. To je protulijek izoliranom scrollanju i padu u „tradwife“ rupu. To mora početi na terenu — organiziranjem susreta, razgovora, pa čak i izlazaka uz piće. Treba biti kreativan. Cilj je povezati osobne borbe sa širim sustavom. Jer ako mi to ne učinimo, desnica će iskoristiti žensko nezadovoljstvo za svoju agendu — što se upravo sada i događa, zaključuje Jacobin.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.