Gošća Pressinga s Ilijom Jandrićem bila je Ksenija Marinković, jedna od najangažiranijih hrvatskih glumica.
S više od sto ostvarenih uloga Ksenija Marinković jedna je od najangažiranijih hrvatskih glumica. Osim u matičnom kazalištu često igra u filmovima i televizijskim serijama.
Gluma u vrijeme koronavirusa
Za vas, čini se, pandemija nije značila manje posla?
Slučajno se tako dogodilo. Došlo je do preustroja, imali smo online probe, pa s pojavom cjepiva smo počeli raditi pod novim uvjetima.
Kako je bilo snimati uz epidemiološke mjere?
Jako zanimljivo iskustvo imali smo prošlo ljeto u Makedoniji na snimanju filma “Najsretniji čovjek na svijetu”, u regionalnoj koprodukciji. Uvjet je bio da svi budu cijepljeni, čak i statisti, imali smo jedan prostor za snimanje, spavali smo u istom hotelu. Ondje su već bile covid-potvrde i za restorane. Ja sam se cijepila još početkom prošle godine u Beogradu Sinopharmom jer sam tamo imala neko snimanje. Uzela sam sad i booster dozu, priznaje se i Sinopharm za covid-potvrdu.
Kako gledate na podjele u društvu koje izaziva koronavirus?
Ja sam odabrala ovaj svemir u kojem se cijepi.
“Umorilo me slušati o ratu”
Trenutno vas se može gledati u novom filmu Srđana Dragojevića “Nebesa” gdje glumite tradicionalnu ženu Nadu koja brine što će selo reći… Što mislite o tom filmu?
Problem kad si toliko izbatinan, da više ne vjeruješ ni kad se čudo dogodi. On je sebi za dušu radio film i to je bilo baš njegovo neko intimno pitanje. Predivan je osjećaj raditi s njim.
VEZANA VIJEST
Koliko je to tipična žena s ovih prostora?
Sve manje, čini mi se, ali uvijek je borba. Kad žena odluči zauzeti se za sebe, naleti na svakakve probleme. Zagreb je specifična i otvorena sredina. Odrastala sam u situaciji bez velikog problema s patrijarhatima.
Jeste li i sami imali u životu strahove od toga što će drugi reći o vama ili vašoj obitelji?
Uvijek se to događa, ne vjerujem da je bilo tko imun, to su rijetki ljudi. Ni ja nisam imuna. S vremenom postaje sve lakše.
Često ste dobivali uloge dobrodušnih običnih žena, što mislite da je razlog tome?
Tako izgledam, a vjerojatno nema puno takvih, a dijelom i zato što se nisam libila takvih uloga. Ljudi na ulici ne znaju odakle me znaju.
Hrvatski i srpski kulturnjaci super surađuju, a političari ne. Tri desetljeća je prošlo od rata, a vraća se retorika kao devedesetih?
I političari vjerojatno dobro surađuju, ali im je ovo nominalna politika. Mene je toliko to sve umorilo, o tome više ne razmišljam. Djeca su mi se rodila poslije rata, a stalno slušaju o ratu, to je poražavajuće. Nagovarala sam ih da idu van, pogledajte kako drugi ljudi žive, odlučite što ćete sa sobom, ne mora ovo biti jedina opcija.
“Zov hijena” – tako ste nazvali nacionalizam u politici – jeste li ikad to osjetili na vlastitoj koži?
Događa se. Jako neugodne situacije, ali ne bih o tome.
Imate dvoje djece, kći Korana studira glumu, niste to željeli?
Rekla sam joj da je jako teško, malo se ljudi prima, ali rekla je da će riskirati. Dobro joj ide, voli snimati, u slobodno vrijeme radi po dućanima, konobari, stalno nešto radi. Rijetko me pita za savjet, želi sama sve napraviti.
Sin Kosta Kai je programer, sa 17 godina je rekao: “Bit ćemo sretni ako nađemo posao.”
Prvo je počeo s psihologijom pa je rekao da misli da to neće još dugo donijeti rezultate, a onda je otišao na programiranje i zaposlio se.
“Nema racionalnog objašnjenja za manje plaće ženama na fimu”
Kako gledate na današnje društvo? Jednom prilikom ste rekli da je to “nova vrsta robovlasništva”?
Kad je meni bilo 24 ili 25, počeo je rat, onda je u tom smislu mojoj djeci bolje. No, oni nemaju velik sentiment. Gledaju svijet kakav je danas, nemaju puno iluzija, ali imaju želje koje će nastojati ostvariti. Prilično su pragmatični, ne ispoljavaju zanos na taj način. Ljudi sve duže rade za sve manje novaca, nema vremena za odmor, ni za što. Svima koji žele pristojno živjeti, da bi djeca imala sve, moraš raditi non-stop i još si sretan.
Postoji li bogat glumac u Hrvatskoj?
Ne znam tko zna tako dobro pregovarati, ja ne. S agentima nije uspjelo. Nije to ni usporedivo s Hollywoodom.
VEZANE VIJESTI
Najviše se zaradi na reklamama?
Je, istina je, sad mladi možda više ne.
Jesu li i kod nas glumice manje plaćene?
Glumice su manje plaćene na filmu, u kazalištu ne. Zašto? Jer se može. Racionalnog objašnjenja nema. Mi smo malo tržište, kino dvorane nikad nisu bile primarne, a od korone ne znam hoće li uopće biti kina. Žene su počele pisati svoje scenarije, počele su raditi tzv. ženske filmove – to nema veze s feminizmom. Kako je već dosta žena u poslu, sve su češće žene producenti, i scenaristi, i glavne uloge…
Nakon #MeToo pokreta u Americi dogodio se i svojevrsni regionalni pokret pod sloganom “Nisam tražila”, neki profesori s ADU su suspendirani zbog prijava za seksualno zlostavljanje, je li bilo toga kad ste vi bili studentica?
Kao studentica sam imala takvih iskustva, ali sam imala toliko poštovanje i strah prema profesorima da sam od toga bježala da njega ni sebe ne uvrijedim. Sve je to bilo decentno, nisam bila u situaciji da sam morala ozbiljnije odbijati. Nikad nisam pala ispit zbog toga.
Jeste li dobili nekad neku nemoralnu ponudu u poslu?
Ne, ali mislim da sam nekako jasno davala do znanja da nisam materijal za to. Mislim da je jako važno i dobro da taj pokret postoji. Postoji i #nisamprijavila. Ima puno okrutnijih sredina nego što je ova. Mislim da mi živimo po finom kapom, staklenim zvonom, jer ovo što se događa okolo, puno je okrutnih stvari ozbiljnih problema i žene to nikad ne prijavljuju. To je donedavno bila tvoja sramota, i mene su učili kao malu da je moja sramota ako netko nešto pokuša. U moje vrijeme anksioznost je bila zabranjena, o tome se nije otvoreno govorilo kao sada, sve je bila sramota. Teško se to rješavalo i kad bi izašlo van, bilo je puno stigme oko toga.
Je li seksizam problem u našem društvu?
Seksizam nije odvojen od gluposti, sve to ide zajedno, odgajaju se generacije da imaju jednostrano mišljenje, a ne u razgovoru, ne njeguje se komunikacija bez onih “u pravu” i pobjednika.
Kako komentirate ispovijesti glumica Milene Radulović i Danijele Štajnfeld koje su silovane? Ono što zaprepaštava je taj stav silovatelja koji ne vidi problem jer on je veličina, zvijezda, trebala bi shvatiti kao kompliment što ga je privukla… Koliko je to čest obrazac ponašanja zvijezda?
Vjerojatno je često. Ja o tome puno ne znam, ali mislim da je to stav koji se uči. Učiš se drugu osobu promatrati kao osobu i sebe kao jednu od osoba. Ako sebe promatraš kao jako moćnog i velikog, to je odgoj.
Ne priznajete glumačke dive u poslu, pa ni sebe?
Uvijek sam imala problem s tim što znači diva, niti imam silne milijune, niti neko čudesno ostvarenje. Postoj filmske dive, ali za to je potrebno baviti se time.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare