Muzej suvremene umjetnosti u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien, 9. prosinca otvara izložbu "Joseph Beuys: Tko ne želi misliti, leti van!", u okviru obilježavanja 100. godišnjice rođenja tog velikog kipara, slikara, teoretičara i političkog aktivista.

Naslov izložbe, kojoj su kustosice Radmila Iva Janković i Vesna Meštrić, odnosi na riječi Beuysa koje je uputio sudionicima diskusije na svjetskoj izložbi suvremene umjetnosti documenta 6, 1977. godine u Kasselu, kako bi potaknuo sudionike na razmišljanje i odgovorno djelovanje.

Predstavit će se njegovi radovi iz zbirke MSU-a, fotografije Buby Durinija, švicarskog fotografa koji je snimao Beuysove performanse, te izbor radova Josepha Beuysa iz zbirke Beuysovog bliskog suradnika, njemačkog kolekcionara, Karl Heinza Rummenya.

“Stvaralaštvo Josepha Beuysa je na posredan ili neposredan način ostavilo snažan trag na hrvatske umjetnike koji su usvajali njegove metode, a ponekad i reinterpretirali njegove radove”, podsjeća se u najavi.

Zato će jedna dionica izložbe prikazati izbor radova hrvatskih suvremenih umjetnika koji su nastali kao neposredni odgovor na Beuysovo učenje u smislu primjenjivanja njegovih metoda ili reinterpretacije njegova rada.

Jedan od najradikalnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća

Joseph Beuys (1921-1986) je bio jedan od najradikalnijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, a njegove ideje i utjecaji i danas snažno prisutni su prisutni u umjetnosti i danas.

Njegovo odrastanje bilo je obilježeno ratnim zbivanjima u kojima je sudjelovao kao radiooperater i pilot Luftwaffea. Na Krimu je njegov bombarder bio pogođen, a preživio je zahvaljujući Tatarima, nomadskom narodu koji ga spašava od smrzavanja premazavši ga mašću i zamotavši u deku od filca, što je materijal koji će postati ikonički simbol njegovog opusa.

Diplomirao je 1952. na Staatliche Kunstakademie u Düsseldorfu, gdje je 1961. imenovan na mjesto profesora sve dok 1972. dobio otkaz iz političkih razloga.

U središtu njegova umjetničkog djelovanja su čovjek i priroda, a njegov umjetnički izraz ostvario je u tradicionalnim tehnikama, osobito crtežu, ali i nekonvencionalnim materijalima životinjskog podrijetla.

Iz MSU-a kažu kako je zapamćen i dalje prisutan kao ključna figura u suvremenoj umjetnosti ostao po radu s nevidljivim procesima uspostavljanja veza među ljudima – socijalnom skulpturom.

Beuys je sudjelovao 1964., 1968., 1972., 1977., 1982. na Documenti u Kasselu, zatim 1976. i 1980. na Biennalu u Veneciji, a njegov međunarodni uspjeh ovjenčan je 1979. godine retrospektivnom izložbom u Guggeheim muzeju u New Yorku.

Sudjelovao je u osnivanju različitih političkih pokreta i organizacija kao što su stanka Zelenih u Njemačkoj, FIU (The Free International University for Creativity and Interdisciplinary Research) te organizacije za izravnu demokraciju.

Radovi su mu u mnogim muzejima širom svijeta među kojima je i Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, zahvaljujući izložbi “Znakovi komunikacije“ kojom je 1997. prvi put  predstavljen u Galeriji Zvonimir.

Fransesco Conz, talijanski kolekcionar i izdavač, posredstvom kustosa Želimira Koščevića darovao je 1999. MSU šezdesetak radova autora umjetničkog pokreta Fluxus čiji je član bio i Joseph Beuys.

Projekt #Beuys100, kojim se obilježava 100. godišnjica rođenja Josepha Beuysa, organizira Goethe-Institut Kroatien u suradnji sa Subversive Festivalom, Dokukinom KIC, Restartom, udrugom Domino i Muzejom suvremene umjetnosti Zagreb.
Izložba u MSU bit će otvorena do 9. siječnja.

Izložba pulskog umjetnika Josipa Pine Ivančića

MSU je najavio i da 3. prosinca u MSU galeriji otvara izložbu  “Gesamtkunstwerk kr(i)vi i popela” na kojoj se predstavlja Josip Pino Ivančić, pulski umjetnik, performer i glazbenik, koji je također radio pod Beuysovim utjecajem.

Kako se ističe u  najavi, umjetnik u duhu postmoderne epohe, kao u razdoblju podsistemske umjetnosti nesvršenog modernizma, razvija praksu izvođenja društvenih simptoma.

“Pritom on ne koristi mainstream simboličke korpuse (npr. ideološkog znakovlja), već osobno traumatsko iskustvo života i rada u različitim društvenim sistemima koji su na bilo koji način gušili (ili guše) slobodu i prirodnost postojanja”, dodaje se.

Josip Pino Ivančić poznat je alternativnoj kulturnoj sceni od početka sedamdesetih kada s prijateljima stvara ‘mental spirit music’, a pod utjecajem Beuysa otvara procese za stvaranje tzv. ’socijalne skulpture’ čime je ušao u malu skupinu konceptualnih umjetnika koji su angažirano propitivali socijalističke vrijednosne sustave, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. Od devedesetih je realizirao niz provokativnih izložbi i performansa.

Njegova izložba, kojoj je kustosica Nataša Lah, bit će otvorena do 3.  siječnja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i ruštvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.