Povodom velikog koncerta za Valentinovo u zagrebačkom Domu sportova, Massimo je nagradio gledatelje N1 sa četiri najnovija albuma "Jedan dan ljubavi" koji su se prisjetili romantičnih trenutaka i poslali nam svoje ljubavne priče. Donosimo vam najbolje priče i jednu pjesmu čiji su autori osvojili Massimov CD.

Moj “Stranac u noći”

Jedne večeri u dalekom gradu društvo mi je pravio jedan muškarac koji me je potpuno osvojio. Osvojio me svojim izgledom, osvojio me karakterom, inteligencijom, galantnošću, zrelošću… Bio je drugačiji od svih muškaraca koje sam do tada upoznala, s nevjerojatnom energijom.

Cijelu večer proveli smo pričajući, smijući se. Sjećam se njegovih očiju, toplog pogleda, glasa od kojeg mi je cijelo tijelo treperilo, njegovih usana koje sam promatrala s požudom i blagog dodira njegove ruke…

U njegovom društvu osjećala sam se poželjno, zadovoljno, sigurno. Cijela večer za mene je bila predivna, poput sna, i upravo je tako i proletjela. Zora je brzo svanula i morala sam se vratiti kući.

U meni je probudio snažne osjećaje, koji su me motivirali da iz dana u dan budem bolja osoba, kvalitetnija u svemu što radim. Iako je misao o njemu bila protkana u sve što sam od te večeri radila, s njim nikada nisam bila.

U mom srcu zauvijek će ostati jedan grad, jedna predivna večer i pjesma ”Stranac u noći” da me na njega podsjeti…

Jelena Kovačević

Ljubavna iskra na “Iskrici”

Moja ljubav mi se javila prije skoro točno 10 godina putem stranice “Iskrica”.

Počeli smo se dopisivati, i kada mi je napisao sonetni vijenac, znala sam da je to to.

Uskoro smo se i osobno upoznali, i naša ljubav je sada ovjenčana sretnim brakom i troje dječice.

Marina Šumonja

“Moja sreća smo mi”

Za mene je sreća jutro kad svane,
I ti kraj mene kad se budiš.

Za mene je sreća cvrkut ptica,
I tvoj glas za dobro jutro.

Za mene je sreća sunce kad sja,
I dodir tvoje ruke na mom licu.

Za mene je sreća vjetar u granju,
I tvoja ruka u mojoj kosi.

Za mene je sreća kad mjesec sja,
I tvoj osmijeh upućen meni.

Za mene je sreća sve gdje si ti,
Jer za mene – sreća smo mi.

Rajka Kovačević

“Našu priču ni najveći pisci ne bi znali opisati”

14. studenog, dvije tisuće i neke godine započela je moja priča. Možda vam otkrijem traje li još uvijek, tko zna… Bila je to nedjelja. Još jedan običan dan, osrednji, dan koji po ničemu nije davao do znanja da će se po završetku preokrenuti u ništa manje nego jedan čudesan dan. Sasvim neočekivano tu nedjelju upoznala sam njega, prekrasnih očiju i ruku mekih poput svile. Moram priznati da je prije tog dana bio negdje u kutku moga oka svaki put kad bih ga vidjela, a od tada se krenuo uvlačiti i u kutak moga srca. Negdje duboko u meni kao da su se pokrenule kazaljke već odavno pokvarenog sata. Baterije su se krenule puniti i sat je krenuo kucati. Kucalo je, znate već što, jako.

Zaljubila sam se. Zaljubila sam se u način na koji mi je pružio ruku, u njegov smiješak i pogled koji je bio tako blag, a koji je odavao toliko toga. Ma znate, osjetila sam da ni njemu nije svejedno… I znate ono kad nečiji glas probudi u vama nešto što ni najveći pisci ne bi znali opisati riječima? Upravo se meni to dogodilo. Poželjela sam čuti taj glas opet, negdje u blizini moga uha. Želja mi se ostvarila. Sve više vremena provodili smo zajedno i postajali smo sve bliži. Prolazili su dani, mjeseci, ali mi nismo.

Trinaestog dana u veljači prvi put smo se poljubili, a četrnaestog u travnju slijedilo je pitanje „jesmo mi sada u vezi“? Jesmo! Uživala sam u svakom trenutku s njim i evo već nekoliko godina uživam. On je osoba koju sam oduvijek željela pokraj sebe. Osoba koja zna cijeniti i voljeti, primati, ali i davati. Razumije me i ne da mi da se osjećam manje važnom. On me zapravo čini važnom. Čini me sretnom. Vjerujem mu toliko da nikada više ne bih mogla nekome toliko vjerovati. Zbog njega još uvijek imam one leptiriće u trbuhu. Zbog njega veselo koračam. Zbog njega se zbunim. Zbog njega mi se oči sjaje. Zbog njega volim jesen. I onaj list žuti s kestenovog stabla. Zbog njega volim nebo. Zbog njega mi se vrijeme zaustavi. I onda ne znam koji je dan ni sat, postojimo samo mi i naš mali svijet. Zbog njega sanjam. Zbog njega volim. Zbog njega sam voljena. Zbog njega. Zbog nas.

Andrea Majdandžić