Badnja je večer, kuća miriše na kolače, lampice svijetle sa svih strana, obitelj se okuplja i kiti bor. Zašto baš na Badnjak? Postoji više teorija i mitova.
Jedan od njih kaže da je taj običaj rođen još u srednjem vijeku u Njemačkoj, kada se za Božić bor kitio crvenim jabukama. S vremenom se to proširilo po cijelom Starom kontinentu. Taj je običaj isprva bio rezerviran samo za bogate, no prihvatili su ga ubrzo svi.
Neki ipak tvrde kako je ta tradicija počela puno ranije, još 723. ili 724. godine, kada je kršćanski misionar Bonifacije posjekao jedan od Donarovihhrastova, stablo koje je drevno germansko pleme Hata smatralo svetim. Time je Bonifacije zapravo želio potaknuti pogane da odbace svoje religije i prihvate kršćanstvo, piše tportal.
VEZANE VIJESTI
Drugi pak tvrde kako se božićno drvce zapravo razvilo iz rajskog drveta, a potom je ukrašeno plodovima u čast Adama i Eve. U 19. stoljeću plodovi su zamijenjeni svjetlećim predmetima, uvedena je i betlehemska zvijezda na vrh bora, a ispod njega postavljene su jaslice.
U Njemačkoj i sjevernoj Europi običaj ukrašavanja stabala ostao je iz poganskih vremena, kada su se smatrala simbolima koji zapravo predstavljaju plodnost bogova prirode i sve je bilo povezano sa zimskim solsticijem, oko 21. prosinca, a taj su dan smatrali ponovnim rođenjem boga Sunca.
Crkva je u međuvremenu zamijenila pogansku proslavu solsticija danom Kristova rođenja 25. prosinca. Domom prvog božićnog drvca mnogi smatraju glavni grad Latvije, Rigu, u kojoj je postavljeno 1510. godine, a otprilike negdje u to vrijeme i Martin Luther King je okitio drvce koje je simboliziralo način na koji noću sjaje zvijezde. U Hrvatskoj se kićenje bora pojavilo sredinom 19. stoljeća, kao posljedica njemačkog utjecaja.
