Stari Rimljani su se teško snalazili u kalendarima koje su pokušavali napraviti, a za onaj kakav poznajemo danas zaslužan je Julije Cezar. Ipak, prijestupnu godinu nije mogao izbjeći.
Sve je počelo kod starih Rimljana, preciznije inicijator svega bio je njihov prvi kralj Romul koji se dosjetio napraviti kalendar koji je imao samo deset mjeseci. Godina je počinjala u ožujku, a završavala u prosincu. Siječanj i veljača nisu postojali. Naime, zima im nije bila bitna jer se njihovo bogatstvo temeljilo na sadnji i žetvi, prenosi Reader’s digest.
pročitajte još
Dolaskom drugog rimskog kralja Numa Pompilijea na prijestolje oko 750 godine prije Krista, odlučili su dodati još dva mjeseca kako bi ga sinkronizirali s 12 lunarnih ciklusa. To su bili siječanj i veljača, a imali su svaki po 28 dana. Tada je kralj odlučio dodati još jedan dan u siječnju kako bi godina imala 355 dana. Međutim, kalendar je i dalje imao nedostatke.
To je funkcioniralo dobro nekoliko godina, ali ubrzo sezone nisu bile usklađene s njihovim tipičnim mjesecima, odnosno godišnjim dobima. Kako bi to popravili, Rimljani su dodali još jedan mjesec – Mercedonius – koji su ubacivali u kalendar svakih nekoliko godina, nakon 23. veljače. Bila je to noćna mora jer je takav kalendar bilo teško pratiti.
Stvar je potom u svoje ruke uzeo Julije Cezar oko 45 godine prije Krista. Angažirao je stručnjaka da napravi kalendar po uzoru na egipatski. U kalendar su dodali deset dana i dodatni dan u veljači svake četiri godine. Takav kalendar zadržao se do danas i zato veljača ima 28 dana, odnosno 29 kada je prijestupna godina, piše 24 sata.
