Osam mjeseci prije ključne konferencije o klimi u Parizu, većina zemalja još nije objavila svoje ciljeve glede smanjenja emisije stakleničkih plinova nakon 2020., ali su to od većih zagađivača ipak učinili Europska unija i Sjedinjene Američke Države.

Izvorno su sve zemlje koje su pristale smanjiti svoje stakleničke plinove trebale te nacionalne ciljeve objaviti do 31. ožujka, no mnoge to nisu učinile, za razliku od SAD, drugog najvećeg svjetskog zagađivača iza Kine, koji je posljednjeg dana roka objavio da do 2025. namjerava smanjiti emisiju štetnih plinova za 28 posto u odnosu na razine iz 2005. Današnji dan određen je kao rok većinom za velike zagađivače, kako bi se mogao napraviti pregled koji bi ukazivao na to je li ili nije ostvariv zacrtani cilj ograničavanja rasta temperature u svijetu za 2 stupnja Celzija u odnosu na predindiutrijsku eru.

No većina velikih zagađivača – Kina, Indija, Australija, Japan, Rusija, Brazil – oglušila se o zadani rok i nije iznijela svoje nacionalne ciljeve. Njihove se objave sad učekuju do lipnja, kad će se u Bonnu (1.-11.06) idržati novi krug pregovora.

“Kašnjenje u rasporedu je problem, jer što države budu više kasnile, to će biti manje sklone uspoređivati svoje obveze s drugima i prilagođavati ih”, rekla je Celia Gautier iz nevladine organizacije Mreža klimatskih akcija.

Od ukupno 195 zemalja potpisnica Konvencije, dosad su službene planove predale 32

Europska unija je početkom ožujka bila prva koja je svoj plan predala glavnom tajništvu Konvencije UN o klimi, a u njemu stoji da 28 zemalja članica do 2030. namjerava smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na razine iz 1990. i to na dva načina – uštedama u količinama klasičnih energenata i jačanjem kapaciteta na obnovljivu energiju.

Norveški ciljevi su slični onima Unije, a Švicarska namjerava štetne plinove smanjiti za čak 50 posto do 2030. No, stručne procjene govore da bi se emisija stakleničkih plinova na globalnoj razini do 2050. morala smanjiti između 40 i 70 posto, ako se želi ostvariti zadani cilj ograničavanja rasta temperature za 2 stupnja Celzija. U suprotnom bi posljedice moge biti strašne i nepovratne.

Od ukupno 195 zemalja potpisnica Konvencije, dosad su službene planove predale 32.