Ako ste ikada svjedočili tome da vaš donedavni kolega s posla bude promaknut, a s dobivanjem više ovlasti i više moći promijeni svoje ponašanje na gore, tada ste se susreli s tzv. Hubrisovim sindromom ili sindromom oholosti.
Moć može na vrlo podmukao način promijeniti percepciju samog sebe, bez da to osoba primijeti. Radi se o Hubrisovom sindromu ili o sindromu oholosti kada se osobi da određena moć ili ovlast.
Što je Hubrisov sindrom?
Naziv sindroma potječe od grčke riječi ‘ybris’ što znači ‘višak’ i u ovom kontekstu opisivala je osobu koja ima pretjeran ponos oko svoje osobnosti te prekomjerno samopouzdanje koje prati arogantno ponašanje.
Osoba koja pati od Hubrisovog sindroma o sebi i svojim sposobnostima će imati iskrivljenu sliku, odnosno bolju od onoga što u stvarnosti jest. Pojavljuje se kada se osobi da određena veća razina odgovornosti nad nekim poslom ili ljudima.
No, ovaj sindrom se ne pojavljuje kod svih osoba kada dobiju moć.
Kako prepoznati Hubrisov sindrom?
Važno je napomenuti da je to privremeno stanje osobe koje spada pod neku podvrstu osobnosti i razvija se isključivo uz okidač – dobivanje moći koju prije nije posjedovala.
Ali, ljudi oko osobe koja pati od Hubrisovog sindroma primijetit će sljedeće u njegovom ili njezinom ponašanju:
– pretjerano samopouzdanje
– opsjednutost osobnim imidžom
– prezir prema ljudima koji ih kritiziraju
– odmak od stvarnosti
Koja je razlika između Hubrisovog sindroma i narcizma?
Ponašanja koja predstavljaju Hubrisov sindrom vrlo su slična narcizmu. Iako postoji određeno preklapanje između tog dvoje, ne radi se o istoj stvari. Ako je neka osoba ohola, to ne znači da je narcis.
Narcisoidni poremećaj osobnosti kao što se da zaključiti iz samog naziva, je poremećaj, odnosno mentalno zdravstveno stanje za koju se može napraviti određena dijagnoza. Hubriusov sindrom nije poremećaj i to su dvije vrlo različite stvari.
Kada netko pati od Hubrisovog sindroma to znači da ga je razvio zbog okoline i vanjskih promjena, kao što je promjena razine ovlasti, a ne zato što je osoba takva iznutra oduvijek bila. To opet ne znači da osoba koja je narcis ne može, s dobivanjem moći, patiti od Hubrisovog sindroma.
Problemi se odražavaju na ljude u posrednoj blizini osobe koja pati od Hubrisovog sindroma. Neki od tih problema mogu biti:
1. nedostatak povjerenja
Osoba na poziciji moći misli da je nepogrešiv, ali osobe oko njega vide da to nije tako i automatski se prema njoj stvara nepovjerenje.
2. loši međuljudski odnosi
Bez povjerenja nema ni dobrih međuljudskih odnosa, a posebice ako je osoba na poziciji moći uz to arogantna i o sebi ima visoko mišljenje.
3. iracionalno donošenje odluka
S obzirom na to da misle da su nepogrešivi i praktički savršeni u svom poslu (što je često daleko od istine), dogodit će se da donose krive odluke u krivome trenutku.
4. neučinkovit timski rad
Istraživanja su pokazala da su timovi najučinkovitiji kada osjećaju da njihov vođa priznaje pogreške i otvoren je za učenje od drugih.
Koga Hubrisov sindrom pogađa?
Kada se ove stvari počnu razvijati kod osobe, vrlo je važno da osoba sama shvati što se događa. No, to je rijetkost jer osobe koje pate od tog sindroma često nisu svjesne što rade, odnosno misle da rade sve ‘kako treba’.
Ako je osoba koja je došla na poziciju moći mentalno zdrava osoba koja zna svoje prave vrijednosti, vrlo su male šanse da će patiti od ovog sindroma.
Također, smatra se da osobe koje su do pozicije moći došle svojim trudom i znanjem rjeđe pate od Hubrisovog sindroma. No, to ne znači da generalno dobar donedavni kolega neće patiti od Hubrisovog sindroma.
Kako postupiti?
Prije svega, osoba mora priznati da ima problem. Kako je ovaj sindrom zavaravajući za percepciju stvarnosti osobe koja od njega pati, teško će biti uvjeriti tu osobu da radi nešto pogrešno i da joj treba pomoć jer misli da radi sve kako treba i ne vidi u čemu je problem.
No, ako osoba s Hubrisovim sindromom sama kaže da primjećuje da se nešto događa, tada je važno da uz sebe ima ljude od povjerenja koje će joj davati konstruktivne kritike i upućivati na stvari i ponašanja koja radi pogrešno.
Ako se osobi ne popravi stanje, dapače pogorša, tada je jedini ‘lijek’ oduzimanje moći nakon čega će osobi trebati neko vrijeme za potpuni oporavak. Odlazak na terapiju također može pomoći u liječenju, ali i u samoj prevenciji pojave Hubrisovog sindroma.
Zaključak
Hubrisov sindrom može pogoditi svakoga kada se nađe na poziciji koja mu daje moć i ovlasti. Osobe koje pate od tog sindroma često su nesvjesne svog ponašanja, ali to je samo privremeno stanje koje nestaje kada se osobi dana moć oduzme.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!