Kako prepoznati psihopate na poslu?

O tome je za BBC progovorio Geraint Anderson (53), bivši londonski bankar koji je tijekom 12 godina rada u financijskom sektoru zaradio milijune funti. Danas tvrdi da ga je upravo takvo okruženje potaknulo da razvije neke od svojih najgorih osobina.

„Morao sam postati gora verzija samoga sebe kako bih uspio u takvom okruženju”, priznao je Anderson, koji je napustio financijski sektor prije velike krize 2008. godine.

Od života na plaži do milijuna u Londonu

Anderson je u ranim dvadesetima živio u indijskoj Goi, gdje je turistima na plaži prodavao suvenire. Na bratov nagovor prijavio se za posao u londonskom financijskom sektoru, planirajući ondje ostati samo nekoliko godina.

Kako bi se uklopio u poslovni svijet, odrezao je kosu, obrijao bradu, skinuo naušnice i kupio jeftino odijelo.

Ubrzo je dobio posao pripravnika, a ono što je zamišljao kao privremenu karijeru pretvorilo se u opsesiju uspjehom. Visina godišnjih bonusa postala mu je glavno mjerilo vlastite vrijednosti.

„Bonusi su postali pokazatelj toga koliko sam izvanredno uspješna osoba”, prisjetio se.

Smatra da su mu u napredovanju pomogle osobine poput neustrašivosti, šarma, emocionalne hladnoće i izrazite natjecateljske prirode.

„Londonski financijski svijet nagrađuje ponašanja povezana s takozvanom mračnom trijadom, poput pretjeranog samopouzdanja, manipuliranja drugima i donošenja odluka bez emocionalne uključenosti”, rekao je.

Priznaje da se postupno prilagođavao takvom okruženju, sve više pokazujući osobine koje danas smatra problematičnima.

Kako prepoznati psihopatske crte?

Psihopatija se povezuje s nizom osobina, među kojima su nedostatak empatije, manipulativnost, iskorištavanje drugih i izostanak osjećaja krivnje ili kajanja. Osobe s izraženim takvim crtama mogu pokazivati neodgovornost, teško održavati dugotrajne odnose i za vlastite probleme okrivljavati druge.

Ipak, psihopatija nije jednostavna oznaka koja se može pripisati nekome samo na temelju neugodnog ponašanja.

Robert Snowden, psiholog sa Sveučilišta u Cardiffu koji psihopatiju proučava oko 25 godina, objašnjava da je riječ o osobinama koje mogu biti izražene u različitim stupnjevima.

U procjeni se koristi i kontrolna lista psihopatije PCL-R, koja obuhvaća 20 stavki, a maksimalan rezultat iznosi 40 bodova. Prema Snowdenu, većina ljudi postiže manje od pet bodova, dok se rezultat od 25 ili više bodova u određenim procjenama smatra pragom za psihopatiju.

„Temeljna značajka psihopatije jest nedostatak empatije prema drugim ljudima”, objasnio je.

Naglasio je da većina osoba s izraženim psihopatskim crtama nikada ne počini ubojstvo, ali mogu iskorištavati druge bez osjećaja krivnje.

Takve osobe, dodaje, mogu djelovati kao snažni i sposobni vođe, no problem nastaje kada im je vlastiti interes važniji od dobrobiti ljudi kojima upravljaju.

Korporativni svijet može nagrađivati bezobzirnost

Snowden smatra da pojedina poslovna okruženja mogu privlačiti ljude s izraženim psihopatskim crtama, osobito kada se od zaposlenika očekuje potpuna usmjerenost na zaradu i donošenje odluka bez emocionalnog uključivanja.

Andersonovo iskustvo pokazuje kako se i ljudi koji nemaju psihopatiju mogu prilagoditi takvoj poslovnoj kulturi.

Nedavno ga je procijenila forenzička psihologinja Kerry Daynes, koja je zaključila da on nije psihopat.

Ipak, smatra da je tijekom rada u financijskom sektoru možda razvio ono što naziva „situacijskom psihopatijom”, odnosno da je pojačavao svoje negativne osobine kako bi se prilagodio zahtjevima radnog okruženja.

„Ne morate biti psihopat da biste, barem neko vrijeme, uspijevali u psihopatskoj kulturi”, objasnila je Daynes.

Prema njezinoj procjeni, Anderson je znao naglasiti svoje mračnije osobine u situacijama u kojima su mu one donosile poslovnu prednost.

„Shvatio sam da sam na pogrešnoj strani”

Unatoč uspješnoj karijeri i velikoj zaradi, Anderson je postupno postajao sve nezadovoljniji svijetom financija.

Posebno su ga razočarali pohlepa, bezobzirno preuzimanje rizika i kršenje pravila, za koje tvrdi da su bili prisutni u industriji.

„Osvrnuo sam se oko sebe i pomislio: 'Ja sam u pogrešnom timu. Vi ste dio problema'”, prisjetio se.

Napustio je bankarstvo i počeo pisati anonimne kolumne pod pseudonimom City Boy, otkrivajući detalje o pretjerivanju, drogama i seksualnim aferama u londonskom financijskom svijetu.

Njegove priče kasnije su pretočene u knjigu Cityboy, koja je prodana u više od 400.000 primjeraka i prevedena na šest jezika.

Nedavno je objavio i petu knjigu, u kojoj istražuje kako usvajanje psihopatskih crta može pomoći ljudima da napreduju u korporativnoj hijerarhiji.

Danas, kaže, pokušava živjeti drukčije nego u vrijeme kada je radio u financijskom sektoru.

„Sposobniji sam zadržati integritet, ne manipulirati drugima i ne biti bezobziran”, rekao je.

Ipak, u šali je dodao da se njegova supruga možda ne bi potpuno složila s njegovom procjenom da je iza sebe ostavio sve negativne osobine iz tog razdoblja.