U Zagrebu krenule biciklističke Ture za cure: Evo o čemu se radi

Lucija je Ture za cure zamislila kao zajednicu koja osnažuje i povezuje žene te im pruža siguran i poticajan prostor za zajedničko kretanje i druženje, dijeljenje iskustva i učenje praktičnih vještina, ali najvažnije od svega – guštanje na dva kotača, piše Super1.

"Inicijativa se ne zove bezveze tako. U cijeloj Europi više muškaraca nego žena svakodnevno vozi bicikl. Ne zato što žene ne žele, već zato što ih sprječavaju prepreke poput brige za sigurnost, nedostatka infrastrukture i manjka uzora, a tu je i psihološki faktor. Žene su sklonije sumnjati u svoje fizičke sposobnosti i preispitivati ih, a veliku ulogu igra i različita raspodjela slobodnog vremena", ispričala je

Naglašava kako je najbolji način za promjenu pružiti ženama potrebne alate i vještine te znanje u podržavajućoj i sigurnoj atmosferi, zbog čega je i pokrenula Ture za cure.

Prvi program s kojim je počela uključivao je četiri besplatna treninga i bio namijenjen ženama na cestovnim, gradskim i gravel biciklima. Broj mjesta bio je ograničen, a za sudjelovanje je bilo potrebno tek ispuniti online prijavnicu.

"Oduševio me broj prijava, podrška na koju sam naišla te interes za ovakvu inicijativu. Dosad smo odradile nekoliko susreta na kojima je sudjelovalo preko 30 žena. Upoznale smo se i naučile osnovna pravila vožnje u grupi te odvozile par krugova na Jarunu, a kasnije su cure učile same zamijeniti gumu i zračnicu. Ovdje bih voljela zahvaliti Biciklopopravljaoni i njihovoj volonterki Adriani na suradnji jer su nam pružili prostor, alat te praktično znanje i iskustvo."

Nakon prve serije susreta plan joj je organizirati kraće i duže grupne vožnje, a s obzirom na veliki odaziv, kaže kako će sigurno u program ponovno uključiti i praktičnu radionicu osnovnih vještina popravka bicikla koja je imala iznenađujuće puno zainteresiranih.

“Budući da ovo radim iz čiste ljubavi i jer ne želim stalno biciklirati samo s momcima, za početak bih voljela organizirati kraće vožnje vikendima, vjerojatno nedjeljom ujutro. Zasad ćemo se držati Zagreba i Zagrebačke županije, a čim bude prilike, vozimo i dalje.”

Lucija, također, razmišlja i o pokretanju početničkih radionica za žene koje nikada nisu imale priliku naučiti voziti bicikl, a ne usude se same. Također, želi organizirati i vikend izlete izvan grada koji bi se u nekom trenutku mogli održavati i u susjednim zemljama. "Slovenija posljednjih godina ulaže i uspješno razvija biciklističku infrastrukturu, što značajno doprinosi osjećaju sigurnosti pri pedaliranju. Možda se pojedine cure toliko okuraže da ćemo odvoziti i neku biciklističku utrku sve zajedno!"

Ako se pitate što je od opreme potrebno za sudjelovanje, to ovisi o ciklusu i vrsti radionice. "Za prvu ruku je dovoljan funkcionalan bicikl. Curama koje imaju cestovne ili gravel bicikle bit će utoliko lakše što će moći sudjelovati u dužim vožnjama van grada, a za njih je svakako preporučena i kaciga”, kaže.

Otkrila je koje su neke od najvažnijih lekcija koje želi prenijeti polaznicama.

"Svim curama koje će postati dio zajednice voljela bih prenijeti ljubav i strast prema bicikliranju kao načinu kretanja i istraživanja okoline. Vjerujem da je osjećaj zarazan, a broj zainteresiranih žena pokazao se velikim unatoč brojnim preprekama i još uvijek prisutnoj stigmatizaciji, kao i svakodnevnoj prometnoj nekulturi i nepridržavanju pravila te nedostatku kvalitetne, sigurne, smislene i povezane biciklističke mreže”, ističe te dodatno naglašava kako je aktiviranje i povezivanje kroz zajednicu – ključno.