Ako se jednom zarazite virusom herpesa, on ostaje pritajen u vašem tijelu i samo čeka povoljnu priliku. Znanstvenici su otkrili način na koji se taj virus, nakon više godina, pa i desetljeća, ponovo aktivira.

Varičele su dobro poznat primjer. Uzročnik tih mjehurića na koži koji svrbe je jedan od devet poznatih virusa herpesa kojim se mogu zaraziti ljudi: varičela zoster virus (VZV). On je raširen po čitavom svijetu, a varičele su prije svega poznate kao dječja bolest. Djeca je većinom preleže bez većih posljedica, eventualno im ostaju mali ožiljci na koži od grebanja. No – virus ostaje.

On ulazi u živčane stanice, takozvane ganglije, i može se ponovo aktivirati i nakon više godina, pa čak i desetljeća i uzrokovati zaraznu bolest herpes zoster.

Osim varičela zoster virusa, u obitelj virusa herpesa spadaju i virusi herpes simpleks tipa 1 i 2. Oni su dobro poznati širom svijeta, jer uzrokuju pojavu bolnih mjehurića na usnama, kao i genitalni herpes. I citomegalovirus (CMV) je široko rasprostranjen, on može biti uzrok teških komplikacija i oštećenja organa, prije svega kod ljudi sa suprimiranim imunitetom.

Epstein-Barr virus (EBV) i herpes-virus povezan s Kaposijevim sarkomom mogu pak uzrokovati nastanak tumora.

“Najvažnije kod virusa herpesa jest da oni nakon primarne zaraze čitav život latentno ostaju u tijelu”, objašnjava Lars Dölken, virolog sa Sveučilišta u Würzburgu. On, zajedno sa svojim kolegama, želi otkriti koji mehanizam se krije iza ponovnog buđenja virusa pa zato proučava humane herpes viruse tipa 6A (HHV-6A). On i njegov tim objavili su rezultate svoje studije u stručnom časopisu Nature i otkrili su do sada nepoznat stanični mehanizam pomoću kojeg se virus ponovo budi.

Virus čeka povoljnu priliku

Kad se neko prvi put zarazi virusom herpesa on to često i ne primijeti. Probleme uglavnom stvara ponovna reaktivacija virusa. On za to često koristi fazu u kojoj se imunitet neke osobe već bori protiv nekih drugih uzročnika bolesti. To može biti prehlada, ali i jak fizički ili psihički napor. Posebno su pogođeni ljudi s HIV-om ili transplantiranim organima.

HHV-6A ulazi u genom ljudske stanice i tamo ostaje u latentnoj fazi sve dok mu se ne ukaže dobra prilika za ponovni napad i razmnožavanje. Tada jedan određeni mikro RNK reaktivira virus.

“Skoro svi virusi herpesa stvaraju vlastite mikro RNK koji su za viruse posebno važni. No ne postoji primjer virusa herpesa gdje je mikro RNK tako fundamentalan“, kaže virolog Dölken. “Ako isključimo te virusne mikro RNK, onda je virus – pomalo pojednostavljeno rečeno – mrtav.”

Virusni mikro RNK kao pomagač

Mikro RNK, za razliku od recimo mRNK, nije zadužen za prenošenje plana za proizvodnju proteina. Ona se ubraja u nekoridajuće RNK. Umjesto toga, virusni mikro RNK zadire u metabolizam određenih ljudskih mikro RNK i koči njihov razvoj.

Posljedica toga je smetnja u proizvodnji tzv. interferona tipa I. To su prirodni proteini koji proizvode stanice imunološkog sistema kao odgovor na, recimo, pojavu virusa. “No to sigurno nije jedini mehanizam koji je ometen”, kaže Delken i naglašava da su on i njegov tim u svojim istraživanjima tek na početku.

Virusni mikro RNK omogućava virusima herpesa izbjegavanje imunološkog sistema, točnije rečeno B i T-stanica koje eliminiraju zaražene ljudske stanice. Te stanice prepoznaju strane proteine, recimo neki virus.

“No virusi herpesa uspjevaju uz pomoć RNK reprogramirati stanice domaćina i upotrijebiti ih u vlastitu korist, bez da naš imunološki sistem dobije šansu prepoznati te stanice kao zaražene”, objašnjava njemački virolog.

Od covida-19 do herpesa i produženog covida

Otkriće jednog odlučujućeg virusnog mikro RNK nije samo omogućilo sprečavanje reaktiviranja virusa herpesa. Ta saznanja i dalja istraživanja bi također mogla  pomoći i u reaktiviranju latentnih stanica u tijelu koje bi imunološki sistem onda mogao prepoznati i učiniti neškodljivim. “Prije transplantacije organa bilo bi dobro kada bi se mogle isključiti stanice zaražene virusima herpesa”, kaže Dölken.

On i njegove kolege mogli bi svojim istraživanjima doprinijeti rješavanju jednog drugog problema: takozvanog produženog ili postcovid sindroma. S obzirom na to da virusi herpesa često napadaju ionako oslabljeni imunološki sistem, znanstvenici sumnjaju da oni sudjeluju i u različitim slikama bolesti kod pacijenata s produženim covidom.

Ipak, iako još uvijek ima više pitanja nego odgovora, sada je bar poznato nekoliko glavnih “osumnjičenih”, među kojima je i HHV-6, prenosi B92.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.