Životni put Genea Hackmana, jednog od najplaćenijih glumaca Hollywooda

Američki glumac, njegova supruga Betsy Arakawa (64) i njihov pas pronađeni su mrtvi u svojoj kući u Santa Feu u Novom Meksiku.

Ured šerifa okruga Santa Fe u Novom Meksiku potvrdio je da su pronađeni mrtvi u srijedu, ali da policajci ne sumnjaju na nasilnu smrt, piše BBC.

Pet desetljeća glumačke karijere

Hackman je imao slavnu glumačku karijeru dugu pet desetljeća.

Osvojio je dva Oscara i bio nominiran za još tri, glumeći nasilne muškarce, ali se jednako dobro snalazio i u komediji.
Jednom su ga opisali kao lice vozača kamiona i bio je prikladan za karakter kao i za glavne uloge. Proslavivši se u filmu Bonnie i Clyde krajem 60-ih, rijetko je bio bez posla. Neki od njegovih poznatijih filmova su Francuska veza, Mississippi Burning i Superman.

No, povukao se iz glume 2004. na savjet svog kardioliječnika i rijetko je ponovno davao intervjue - odlučio se za miran život u Novom Meksiku sa svojom drugom suprugom Betsy.

Odrastanje

Eugene Allen Hackman rođen je u San Bernardinu u Kaliforniji 1930. godine i proveo je peripatetično djetinjstvo.
Roditelji su mu se razveli, a on je bio podmetan raznim rođacima sve dok se nije skrasio kod svoje bake po majci u Danvilleu, Illinois.

Njegov je otac napustio obitelj kad je Hackman još bio tinejdžer.

"Kada je mladi Gene imao 13 godina, njegov otac je napustio obitelj, odvezavši se dok se njegov sin igrao na ulici. Dok je njegov otac prolazio, prisjetio se g. Hackman godinama kasnije, mahnuo mu je rukom", izvijestio je pokojni pisac The New York Timesa Robert Berkvist.

"Nisam shvaćao koliko jedna mala gesta može značiti", rekao je jednom Hackman. "Možda sam zato postao glumac".

Hackmanova majka umrla je 1962. - izgorjela je nakon što je cigaretom zapalila svoj madrac dok je bila pijana.

Vojska pa gluma

Kao tinejdžer, Hackman se želio prijaviti u vojsku i lagao je o svojoj dobi da bi se pridružio marincima u dobi od 16 godina, služeći gotovo pet godina.

Bio je stacioniran u Kini gdje je radio kao radio operater, što ga je dovelo do kasnijeg rada kao DJ.
"Imam problema s uputama", rekao je jednom o svojoj kratkoj vojnoj karijeri, "jer imam problema s autoritetom. Nisam bio dobar marinac."

Nakon što je kratko studirao novinarstvo i TV produkciju na Sveučilištu Illinois, Hackman je 60-ih otišao da bi se upisao u Pasadena Playhouse u Kaliforniji, gdje su on i kolega iz razreda Dustin Hoffman proglašeni "najmanje vjerojatnim za uspjeh".

Ne pokolebani ovim glasanjem o nepovjerenju, oba su glumca otišli u New York gdje su dijelili stan s još jednim ambicioznim glumcem, Robertom Duvallom.

Hackman je uspio pokupiti nekoliko manjih kazališnih uloga, dopunjujući svoj prihod preuzimajući razne povremene poslove.

Često bi ispričao priču o tome kako ga je uočio bivši narednik iz vojske ispred njujorškog hotela dok je radio kao vratar. Prepoznavši svog bivšeg štićenika, narednik je uzviknuo da zna da Hackman nikada ništa neće postići.

Također je radio kao čistač preko noći u Chrysler zgradi u New Yorku, nešto što je Hackman kasnije opisao kao najgori posao koji je ikada imao.

Bilo je uloga u laganim komedijama kako izvan tako i na Broadwayu, što je prvo dovelo do manjih televizijskih uloga, a zatim do nekih filmskih radova.

Njegova prva filmska uloga bila je u filmu Lilith iz 1964., s Warrenom Beattyjem u glavnoj ulozi.

Impresioniran njegovom izvedbom, Beatty je dao Hackmanu ulogu njegovog brata, Bucka Barrowa, u Bonnie i Clydeu 1967. godine.

Hackman je dobio nominaciju za Oscara za najboljeg sporednog glumca i ponovno je nominiran za I Never Sang for My Father 1970.

Francuska veza

Ali onda je došla Francuska veza - uloga koja je promijenila sve.
Glumio je ulogu agenta za narkotike Jimmyja "Popeyea" Doylea koji progoni francuskog dilera droge, ponajviše u poznatoj sekvenci u njujorškoj podzemnoj željeznici.

Ta mu je uloga donijela mu je Oscara za najboljeg glumca, a reprizirao je ulogu u The French Connection II 1975. godine.

Bilo da se radilo o hvaljenim filmovima kao što su Razgovor i Noćni potezi ili popularnim blockbusterima poput Posejdonove avanture, postao je glumac koji je privlačio gledatelje u kino dvorane.

Iako je bio poznat po ulogama opakih momaka, bez napora se prebacio na komediju u Young Frankensteinu i glumio ljigavog superzlikovca Lexa Luthora u Supermanu i Supermanu II.

Hackman je bio toliko uzrujan zbog tretmana producenata prema redatelju, Richardu Donneru, da je odbio sudjelovati u sljedećem nastavku, iako se kasnije pojavio u Supermanu IV: Potraga za mirom.

Suradnja s Eastwoodom

Osamdesete su bile još jedno uspješno desetljeće, osobito po njegovom pojavljivanju u filmu Mississippi Burning, za koji je ponovno nominiran za Oscara za najboljeg glumca.

Bila je to snažna izvedba agenta FBI-a, koji je zajedno s kolegom početnikom dobio zadatak istražiti rasistička ubojstva crnačkih boraca za građanska prava ranih 60-ih.

Redatelj Alan Parker nazvao je Hackmana "vrlo intuitivnim i instinktivnim glumcem".
Još jedan Oscar za najboljeg sporednog glumca došao je 1993. za Unforgiven - vestern Clinta Eastwooda - u kojem je glumio sadističkog šerifa, Billa Daggeta.

Film je također osvojio nagradu za najbolji film. Nagrade su došle tri godine nakon što je Hackman morao na operaciju premosnice nakon srčanog udara.

Tu je bila glavna uloga Edwarda "Brilla" Lylea, računalnog genija u filmu iz 1998., Državni neprijatelj, gdje je glumio uz Willa Smitha u zastrašujućoj priči o vladinom nadzoru.

Hackmanova oštra filmska ličnost učinila ga je idealnim za inteligentne, ali nemilosrdne likove u filmskim adaptacijama romana Johna Grishama - poput The Firm i Runaway Jury - u kojima su se on i bivši cimer Dustin Hoffman prvi put zajedno pojavili na ekranu.

Njegova svestranost i luksuz mogućnosti odabira scenarija doveli su 2001. do još jedne sjajne izvedbe, u neuobičajenoj komediji The Royal Tenenbaums, koja je privukla izvrsne kritike.

Kraj glume i početak pisanja

No odlučio je odustati od glume u političkoj satiri, Welcome to Mooseport 2004.

"Posao je za mene vrlo stresan. Kompromisi koje morate napraviti u filmovima samo su dio zvijeri i došlo je do točke u kojoj jednostavno nisam osjećao da to više želim raditi", rekao je tada za Reuters.

Desetljeće kasnije, nakratko je izašao iz mirovine kako bi dao glas za dva dokumentarna filma o povijesti američkih marinaca - ali se inače držao svog plana.

Nakon što je prestao glumiti, stekao je novu reputaciju kao pisac povijesne fikcije.

Napisao je četiri knjige s Danielom Lenihanom, Wake of the Perdido Star (1999), Justice for None (2004), Vermillion (2004) i Escape from Andersonville (2008).

Objavio je i dva samostalna djela, Payback at Morning Peak (2011.) i Pursuit (2013.).

Govorio je o tome zašto je prihvatio novi posao.

"Sviđa mi se usamljenost pisanja, zapravo. To je na neki način slično glumi, ali je privatnije i osjećam da imam više kontrole nad onim što pokušavam reći i učiniti", rekao je za Reuters.

“U glumi i na filmu uvijek postoji kompromis, radiš s toliko ljudi i svatko ima svoje mišljenje. Ali s knjigama smo samo Dan i ja i naša mišljenja. Ne znam sviđa li mi se to više od glume, jednostavno je drugačije. Smatram da me opušta i tješi."

Dva braka

Hackman je oženio Faye Maltese 1956. Par je imao troje djece, ali su se razveli 1986. godine.

Pet godina kasnije oženio se Betsy Arakawa, koja je vodila prodavaonicu luksuznog namještaja u Santa Feu, Novi Meksiko.

Gene Hackman snimio je više od 80 filmova, a ipak je uspio postati i iskusan igrač golfa i cijenjeni slikar.

Također je bio zao na trkaćoj stazi, vozeći bolide Formule Ford.

Tijekom svoje karijere dao je nekoliko intervjua i klonio se slavnog stila života.

"Ako na sebe gledaš kao na zvijezdu", rekao je, "već si izgubio nešto u portretiranju bilo kojeg ljudskog bića."

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.