Trećina Amerikanaca vjeruje u smak svijeta, evo kako ga zamišljaju i što to znači

"Ljudi vjeruju u razne scenarije o kraju svijeta", rekao je Matthew Billet, socijalni psiholog sa Sveučilišta u Kaliforniji u razgovoru za Deutsche Welle. „Neki pod tim podrazumijevaju izumiranje ljudi", kaže Billet.

"Drugi misle na kolaps civilizacije ili neku vrstu transformacije civilizacije kakvu poznajemo, što ponekad vodi prema utopiji ili obnovi čovječanstva. A ima i onih koji misle na potpuno uništenje Zemlje, primjerice uslijed sudara s kometom ili snažnog Sunčevog zračenja.“

Većina nas je barem jednom razmišljala o kraju svijeta. Ono što su Billet i njegove kolege s kalifornijskog sveučilišta u svom istraživanju željeli saznati jest kako takva uvjerenja utječu na stavove ljudi.

Istraživači su utvrdili da stavovi prema globalnim rizicima ovise o četiri čimbenika: 

• koliko brzo vjerujete da će doći kraj svijeta
• na koji način mislite da će se to dogoditi 
• kakvu osobnu ulogu imate u tom procesu 
• što vjerujete da će se dogoditi nakon kraja svijeta

"Na primjer, ako mislite da je kraj svijeta u Božjim rukama, odnosno da predstavlja ispunjenje nadnaravnoga proročanstva, manja je vjerojatnost da ćete biti spremni poduzeti skupe, a ponekad i radikalne mjere kako biste spriječili globalne rizike poput klimatskih promjena", kaže Billet za Deutsche Welle.

Slično tome, ako vjerujete da za ljude nema budućnosti, manja je vjerojatnost da ćete podržati politike koje se tiču cijele zajednice, kao što su viši porezi za financiranje smanjenja emisije štetnih plinova.

Psihologija razmišljanja o kraju svijeta

Istraživači su proveli studiju s gotovo 3.500 sudionika u SAD-u i Kanadi kojima je predstavljen popis od pet globalnih rizika: 

• ekonomski (primjerice, kolaps lanaca opskrbe, dužnička kriza) 
• ekološki (prirodne katastrofe, neuspjeh u ublažavanju klimatskih promjena) 
• geopolitički (nuklearni rat, raspad država) 
• društveni (pandemije, slabljenje društvene kohezije) 
• tehnološki (umjetna inteligencija, dezinformacije)

Ljudi su zatim odgovarali na pitanja o tome koliko im kraj svijeta djeluje blizu, vjeruju li da će ga izazvati ljudi ili će nastupiti božanskom i/ili kozmičkom intervencijom, smatraju li da imaju kontrolu nad događajima koji vode prema kraju svijeta te kako emocionalno doživljavaju apokalipsu – kao nešto dobro ili loše.

Istraživanje je pokazalo da većini ljudi kraj svijeta djeluje "udaljeno i apstraktno", ali da svaki treći Amerikanac danas apokalipsu ipak doživljava „osobno i neposredno".

„Ljudi koji vjeruju da će kraj svijeta nastupiti tijekom njihovog života – globalne rizike poput klimatskih promjena, pandemija ili umjetne inteligencije – doživljavaju ozbiljnije, više ih se boje i spremniji su poduzeti skupe mjere kako bi ih spriječili“, kaže Billet.

Suočavanje s neizvjesnošću

Kako objašnjava Billet, neki ljudi vjeruju da nakon kraja svijeta ne dolazi ništa dobro: "Ako dođe do nuklearnog rata – to je kraj. Svi su mrtvi."

"Ali drugi vjeruju da će nakon kraja svijeta nastupiti utopija, da će Zemlja biti obnovljena, osobito za pravedne“, rekao je.

Način na koji doživljavate kraj svijeta vrlo je osobna stvar. No razmišljanje o apokalipsi je i kolektivni proces, ističe Billet u razgovoru za Deutsche Welle - svi smo u to uključeni, bez obzira na osobna uvjerenja.

Upravo zato što je riječ o kolektivnom procesu, takvo razmišljanje može pomoći ljudima da se nose s krhkošću svojih zajednica i same civilizacije.

"Ako vjerujete da imate osobnu ulogu u apokalipsi, da vaši postupci imaju značaj, i ako vjerujete da nakon toga slijedi utopija, lakše podnosite suočavanje s globalnim prijetnjama koje su za druge ljude uznemirujuće“, kaže Billet. "Postoje dokazi da takva uvjerenja pomažu ljudima da se nose s neizvjesnim svijetom.“