Gost Novoga dana bio je Zvonimir Stanić ravnatelj CARNET-a.
Nakon detaljnih priprema, došao je i dan kada 20 hrvatskih škola i službeno ulazi u projekt “e-škole” i time počinje inicijalna faza projekta. Kako će nastava izgledati u tim školama?
Mi počinjemo s aktivnostima u provedbi ovog projekta. Nastava s digitalnom tehnologijom će se početi provoditi na jesen i to u prvih 20 škola. U prvoj fazi ćemo napraviti žične i bežične veze i opremiti nastavnike i učenike potrebnim spravama.
Na javni poziv za uključenje u pilot-projekt “e-Škole” javilo se 705 škola, a odabrano ih je 150. Koji su bili kriteriji?
Mi smo htjeli izabrati reprezentativni uzorak škola. Birali smo one koje će najbolje zadovoljavati kriterije, a ne one koje su tehnološki najbolje opremljene. Željeli smo da su ravnomjerno raspoređene po veličini, geografski, te da su na različitom stupnju digitalne zrelosti. Htjeli smo pokazati kako tehnologija pomaže da se škole razvijaju. Pokrili smo sva područja koja smo željeli s različitošću škola i sada ćemo moći pokazati kako tehnologija pomaže u obrazovanju.
E-škole pretpostavljaju rad u iznimno dobro opremljenim učionicama, što je svakako stajalo puno novca, uz pomoć Vlade i Europske unije. O kojem je iznosu riječ?
Prva faza projekta košta 40 milijuna eura. 15 posto od toga je nacionalni proračun, a ostalo su EU fondovi za strukturne projekte.
Kako procjenjujete informatičku opremljenost u hrvatskim školama? I koliko mi tu zaostajemo, u odnosu na neke svijetle primjere u europskoj uniji?
Zaostajemo za nekim zemljama dosta, a postoje i zemlje koje su iza nas. Bit ovog projekta nije informatička oprema nego korištenje tehonlogije na pravilan način. Želimo da na svim predmetima na kojima se koristi donosi učenicima mogućnost da uče na drugačiji i zanimljiv način, te da učenici steknu nova iskustva i vještine. Učenici će se trebati znati služiti tim tehnologhijama. Moramo veliki fokus staviti na nastavnike i njihovu edukaciju i naći najbolje načine korištenja tih sadržaja kako bi učenici naučili ono što moraju i kako bi bili sposobniji kad završe školu.
Za sada nam je fokus na nastavi matematike, fizike, biologije i kemije, a naravno da ćemo i druge nastavnike potaknuti da koriste ovu tehnologiju. Tijekom dvije godine ćemo im pomagati kako bi tehnički problemi što manje utjecali na kvalitetu ptrilikom izvođenja nastave.
Kada je riječ o kadrovima, jesu li naši nastavnici digitalno kompetentni? Postoji li, da tako kažem, strah od novih tehnologija?
Otpor nastavnika prema promjenama je shvatljiv i normalan. No, imamo primjera koji pokazuju da nastavnici koji nikada nisu dotakli kompjuter sada ne mogu zamisliti rad bez digitalnog dnevnika. Želimo da se nastavnici osjećaju prijateljski s novim tehnologijama.
Normalno je da su učenici vičniji novoj tehnolohgiji. To su digitalni urođenici jer je ta tehnologija napravljena prije nego su se rodili. Htjeli smo im omogućiti da koriste svoje uređaje u školama za učenje.
