Godine 1963., 17-godišnji Randy Gardner nije spavao nevjerojatnih 11 dana i 25 minuta. Ostao je budan za potrebe projekta za znanstveni sajam u Kaliforniji, postavivši tako svjetski rekord.
Guinnesova knjiga rekorda više ne prati ovaj podvig: prestali su primati prijave 1997. zbog, kako su objasnili “velikih opasnosti povezanih s nedostatkom sna,” piše Livescience.
Koje su to opasnosti? Što se događa onima koji dugo pate od nedostatka sna?
“Nedostatak sna je kumulativan”
San je ključan za izvršne, emocionalne i tjelesne funkcije, a nedostatak sna povećava rizik od čitavog niza zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, pretilost i depresiju, kaže američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti. Stručnjaci kažu da je ljudima potrebno 6-8 sati sna svaki dan. Ipak, nije rijetko da ljudi, posebice studenti, ostanu budni čitavu noć i tako ne spavaju 24 sata.
U ovoj fazi postaje izazovno razlikovati san i budnost, kaže dr. Oren Cohen, liječnik medicine sna u njujorškoj bolnici Mount Sinai. Kada ste 24 sata neprestano budni, u aktivnosti mozga vide se signali da ste na granici sna i budnosti, iako izgledate budno, kaže Cohen.
To se zove mikrosan. Ljudi koji ne spavaju dugo vremena možda izgledaju budni, no njihov mozak nesvjesno prelazi u stanje abnormalnog sna, koji uključuje intervale slabog fokusa ili čak halucijacija. “San preuzima, mozak neizbježno pada u san. Ljudi će mi često reći ‘nisam spavao tjednima’, no to je gotovo nemoguće,” kaže dr. Alon Avidan koji vodi Centar za poremećaje spavanja na sveučilištu UCLA.
“Teško mi je povjerovati da netko može ostati budan dulje od 24 sata bez ovakvih epizoda,” dodao je Cohen.
Ipak, teško je precizno odrediti koliko dugo netko može ostati budan i kako se pojavljuju nuspojave. Kronični nedostatak sna – u kojem pojedinac dugo vremena ne spava – toliko je katastrofalan da se smatra neetičnim proučavati ga na ljudima, kaže Avidon. Prisilno držanje u stanju budnosti koristi se kao metoda psihološkog mučenja.
Iako se dugi period nedostatka sna ne može proučavati, ipak postoje podaci o ljudima s rijetkom nasljednom bolešću naziva fatalna familijalna insomnija (Fatal Familial Insomnia, FFI). Ti pacijenti imaju genetsku mutaciju koja izaziva abnormalno akumuliranje proteina u mozgu, što s vremenom pogoršava spavanje. Njihova tijela počnu propadati i oni s vremenom umiru zbog naslaga proteina koje oštećuju njihove moždane stanice. Od ovog poremećaja većina pacijenata umre u prosjeku u roku od 18 mjeseci.
“Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je osam sati sna za oporavak”
Studije provedene na štakorima 1989. godine pokazale su da životinje mogu bez sna izdržati između 11 i 32 dana prije nego uginu.
Studija na ljudima iz 2019., objavljena u časopisu Nature and Science of Sleep, otkrila je da sudionici mogu održavati relativno normalnu razinu budnosti i opreza do 16 sati nedostatka sna. No nakon 16 sati dolazi do značajnog pada pozornosti, uvećanog kod sudionika koji su patili od kronične nesanice. Studija iz 2000. otkrila je da nespavanje 24 sata smanjuje koordinaciju između očiju i ruku jednako kao i 0.1 posto alkohola u krvi. Posljedice nedostatka sna nakon 24 sata uključivale su smanjeno vrijeme reakcije, nerazgovijetan govor, smanjenu sposobnost donošenja odluka, smanjeno pamćenje i koordinaciju, iritabilnost, lošiji vid i sluh, navodi Cleveland Clinic.
Nakon 36 sati, ljudi u krvi imaju povećane markere upale, a dolazi i do neravnoteže hormona i usporavanja metabolizma, navela je klinika. Malo je istraživanja o tome što se događa nakon 72 sata, ali poznato je da ljudi postaju anksiozni, depresivni, počinju halucinirati i imaju problema s izvršnim funkcijama.
Istraživanje američkih liječnika pokazalo je da nedostatak sna povećava takozvani burnout i broj liječničkih grešaka. Rezidenti kirurgije u Izraelu pokazali su pojačanu impulzivnost, sporije kognitivne procese i smanjene izvršne funkcije nakon 26-satne smjene, pokazala je studija iz 2021., objavljena u časopisu Medical Education.
Radnici koji rade u smjenama također su u opasnosti od posljedica nedostatka sna jer oni često ne spavaju dovoljno, ne mogu uspostaviti rutinu sna i često moraju spavati dok je vani dan, što nije prirodno za ljudski ciklus.
Ključno je znati da ne možete jednostavno nadoknaditi nedostatak sna kasnije. Nedostatak sna je kumulativan, što znači da oni koji ne spavaju dovoljno skupljaju neku vrstu “duga spavanja”. Za svaki sat vremena izgubljenog sna potrebno je punih osam sati sna za oporavak, upozorava Avidon.
Ograničavanje spavanja također je rizično: Iako posljedice na sposobnost koncentracije mogu biti ozbiljne, ponekad ih mi sami ne primjećujemo, jednako kao što netko misli da je sposoban voziti iako je pod utjecajem alkohola. Ti ljudi ne znaju da se ne mogu dovoljno dobro fokusirati, kaže Cohen.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!