Snimljena rupa na dnu oceana koja brine znanstvenike: "To znači samo jedno..."

Tehnički gledano, to je zapravo izvor, jer voda teče unutra, a ne van, ali po svemu sudeći, to je i dalje curenje. Taj fenomen poznat je kao Pitijina oaza, a riječ je o gotovo slatkovodnom izvoru koji izbija ispod morskog dna, duž rasjeda poznatog kao Kaskadijska zona subdukcije.

Otkriće se dogodilo sasvim slučajno – oceanograf Brendan Philip primijetio je mjehuriće koji su izbijali na površinu, a kasnije je zajedno s istraživačkim timom sa Sveučilišta u Washingtonu objavio studiju o ovom podmorskom izvoru.

"Krenuli su istražiti smjer u kojem su mjehurići išli i vidjeli ne samo metan, nego i vodu koja je izbijala iz morskog dna poput vatrogasnog crijeva. To je nešto što nikada nisam vidio i, koliko znam, nikada ranije nije zabilježeno“, rekao je Evan Solomon, geolog morskog dna i jedan od autora studije.

Obično mjehurići koji izbijaju s dna oceana ukazuju na hidrotermalne izvore – topla mjesta bogata biološkom aktivnošću. No ovaj izvor je drukčije prirode, i moglo bi se reći – pomalo zabrinjavajuće prirode, piše nova.rs.

Jer, za naše dobro, voda iz tog rezervoara doista bi trebala ostati tamo gdje jest. Ako previše te tekućine iscuri kroz rasjed, dijelovi zapadne obale SAD-a mogli bi se suočiti s ozbiljnim rizikom. Kaskadijska zona subdukcije veliki je rasjed duž pacifičke obale sjeverozapada, gdje se dvije tektonske ploče Zemljine kore sudaraju i klize jedna uz drugu. A voda koja izbija iz Pitijine oaze djeluje kao podmazivač između tih ploča.

„Kada je tlak fluida visok, to je kao da je zrak uključen – trenje je manje i ploče mogu lakše kliziti. Kada je tlak nizak, ploče se zaključavaju i tada se počinje nakupljati naprezanje.“

A tu leži problem: nakupljena energija mora nekamo otići. Kada postane prevelika, ploče se naglo pomiču i taj trzaj izaziva potres – najvjerojatnije vrlo snažan. Znanstvenici vjeruju da bi oslobađanje napetosti u Kaskadijskoj zoni moglo izazvati potres magnitude 9 po Richteru, koji bi pogodio velik dio stanovništva pacifičkog sjeverozapada SAD-a.

Nažalost, što se tiče tektonskih ploča, ne možemo učiniti mnogo kako bismo spriječili njihovo ponašanje. No praćenje geološke aktivnosti i promjena u njezinu intenzitetu jedan je od najvažnijih načina pripreme za prirodne katastrofe.

„Pitijina oaza pruža rijetku priliku da zavirimo u procese koji se odvijaju duboko ispod morskog dna, a njezina kemija ukazuje na to da tekućina potječe iz blizine granice tektonskih ploča“, rekla je oceanografkinja Deborah Kelley, jedna od autorica istraživanja.

I svaki takav „prozor“ u unutrašnjost planeta, ma koliko malen bio, vrijedi pomno promatrati.