Kad jedemo hranu kontaminiranu potencijalno štetnim bakterijama, povraćanje je ključni način na koji naše tijelo izbacuje otrove. Kako bi se bolje upoznali s procesom, tim znanstvenika istažio je taj proces kod labaratorijskih miševa.
Čudno, ali istinito, miševi zapravo ne povraćaju. Vjerojatno zbog toga što, u usporedbi s veličinom tijela imaju predug jednjak, dok su im mišići jednjaka preslabi da bi podržali povraćanje . Doduše, miševi “bljuckaju” i imaju mučnine, što je dobar biološki znak da su se otrovali hranom.
“Neuralni mehanizam povraćanja, sličan je onom kod mučnina i bljuckanja”, tvrdi neurobiolog Peng Cao s Nacionalnog instituta bioloških znanosti u Pekingu.
“U ovom eksperimentu uspješno smo izgradili matricu za proučavanje mučnina izazvanog toksinima u miševa, a preko kojeg možemo istražiti obrambene odgovore mozga na toksine na molekularnoj i staničnoj razini kod ljudi”
Kako bi proučili proces znanstvenici su miševima dali uzorak bakterijskih toksina koji se prenose hranom i uzrokuju trovanje hranom kod ljudi. Znanstveni tim primijetio je neuobičajeno široko otvaranje usta kod životinja, kao i kontrakcije dijafragme i trbušnih mišića. Sličan proces vidimo i kod pasa kad povraćaju.
Znanstvenici su zapazili da ulaskom u crijeva, bakterija aktivira neurotransimter serotonin koji zatim potiče kemijske procese koji šalju poruku duž pneumogastričnog živca koji, međuostalim, kontrolira rad ždrijela, grkljana i organa za probavu, do posebnih stanica u moždanom deblu nazvanih Tac1+DVC neuroni.
Kada su istraživači umjetno deaktivirali te neurone, povraćanje se smanjilo. Isto se dogodilo s mučninom izazvanom doksorubicinom, uobičajenim lijekom za kemoterapiju. Kada su Tac1+DVC neuroni isključeni ili je proizvodnja serotonina zaustavljena, miševi su mnogo manje “povraćali” u usporedbi s kontrolnom skupinom.
“Ova studija nam pomaže bolje razumjeti molekularne i stanične mehanizme mučnine i povraćanja, što će nam kasnije pomoći da razvijemo bolje lijekove”, kaže Cao.
Istraživači su otkrili da su crijevna tkiva sastavljena od takozvanih enterokromafinskih stanica, odgovorna za otpuštanje serotonina u crijevima, a buduće studije pokušat će istražiti kako toksini stupaju u interakciju s tim stanicama i kako njihova interakcije pokreće proces povraćanja.
Detaljna studija znanstevnike bi trebala naučiti više o procesima koji se događaju kad se otrujemo hranom ili zašto povraćamo kad primamo kemoterapiju. Trenutni rezultati studije sugeriraju da naše tijelo proizvodi jednak odgovor i za trovanje hranom kao i primanje kemoterapije.
Ovo istraživanje moglo bi znanstvenike dovesti do pronalaženja boljih lijekova protiv mučnine za osobe koji idu na kemoterapiju, koji bi omogućili lijekovima za tumore da obave svoju zadaću uz manje neugodnih nuspojava.
No, to nije jedini razlog zbog kojeg se znanstvenici provode ova istraživanja. Naime, osim bakterija koje se prenose hranom, ljudi se susreću i s mnogo patogena, a naše tijelo opremljeno je sličnim mehanizmima za izbacivanje i njih. Pa je tako kašalj pokušaj tijela da ukloni npr. koronavirus. “To je novo i uzbudljivo polje istraživanja kako mozak osjeća postojanje patogena i pokreće reakcije da ih se riješi”., piše Science alert.com.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!