Znanstvenici rekonstruirali 30.000 godina staro putovanje morem u izdubljenom deblu

Godine 1947., unatoč svim navigacijskim savjetima, norveški istraživač Thor Heyerdahl i peteročlana posada isplovili su iz Perua na splavu od balzinog drva kako bi testirali svoju tezu da su drevne južnoameričke kulture mogle doći do Polinezije. Krhko plovilo, nazvano Kon-Tiki, preplovilo je nekoliko tisuća nautičkih milja Pacifika u 103 dana i pokazalo da njegova antropološka hipoteza ima uporišta.

Godine 2019., u sličnom duhu, istraživački tim na čelu s Yosukeom Kaifuom, antropologom sa Sveučilišta u Tokiju, izradio je izdubljeni kanu kako bi istražio drugo važno pitanje zapadne pacifičke migracije: kako su drevni ljudi, prije više od 30.000 godina, prešli snažnu Kuroshio struju koja povezuje Tajvan i južne japanske otoke poput Okinawe – bez mapa, metalnog alata ili modernih brodova?

"Okrenuli smo se eksperimentalnoj arheologiji"

„Budući da bilo kakav fizički dokaz ne bi preživio more, okrenuli smo se eksperimentalnoj arheologiji, u duhu Kon-Tikija“, rekao je dr. Kaifu za New York Times.

Dva nova istraživanja objavljena u srijedu u znanstvenom časopisu Science predstavila su rezultate tih eksperimenata. U prvom, napredni oceanski modeli simulirali su stotine virtualnih putovanja kako bi utvrdili najvjerojatnije rute prelaska. „Testirali smo različita godišnja doba, polazišta i načine veslanja, kako u modernim, tako i u pretpovijesnim uvjetima“, rekao je dr. Kaifu.

Drugi rad opisuje 45-satno putovanje dr. Kaifuovog tima iz istočnog Tajvana do otoka Yonaguni u južnom arhipelagu Ryukyu. Pomorci, četiri muškarca i jedna žena, veslali su kanu dug 25 stopa, izdubljen iz cedrova debla i nazvan Sugime, te prešli 122 nautičke milje otvorenog mora, oslanjajući se isključivo na položaj zvijezda, Sunca i vjetra. Veći dio vremena nisu ni vidjeli cilj.

Pronašli najvjerojatniji odgovor na pitanje migracija

„Ekipa Yosukea Kaifua pronašla je najvjerojatniji odgovor na pitanje migracija“, rekao je Peter Bellwood, arheolog s Australskog nacionalnog sveučilišta, koji nije bio uključen u ekspediciju. Takav prijelaz bio bi jedan od najstarijih i najdužih u povijesti Homo sapiensa u to doba, a nadmašuje ga jedino migracija iz istočne Indonezije u Australiju prije otprilike 50.000 godina.

Rani ljudi najvjerojatnije su koristili kopnene mostove i plovila kako bi prešli s azijskog kopna na japanski arhipelag. Predložena su tri glavna puta: iz Koreje u Kyushu, iz Rusije u Hokkaido te iz Tajvana na Okinawu. Artefakti pronađeni na šest otoka unutar 1200 km dugog lanca Ryukyu ukazuju na to da su ljudi migrirali između 35.000 i 30.000 godina, dolazeći i sa sjevera (iz Kyushua) i juga (iz Tajvana).

„Otoci su uvijek bili barem 80 km udaljeni od istočnoazijskog kopna, čak i u posljednjem ledenom dobu s nižim razinama mora, a do 180 km udaljeni jedni od drugih“, rekao je dr. Bellwood. Geološki zapisi pokazuju da je Kuroshio, poznat i kao Crna struja, bio stabilan više od 100.000 godina.

Nedostajala sredstva

Dr. Kaifu je došao na ideju ovog migracijskog projekta 2013., no nedostajala su sredstva. Tri godine kasnije uvjerio je Japanski Nacionalni muzej znanosti i prirode, gdje je radio kao istraživač, da preuzme pokroviteljstvo. Financirani uglavnom donacijama i uz savjete iskusnih kajakaša, njegov tim pokušao je preploviti 40 nautičkih milja od Yonagunija do otočja Iriomote u plovilima izrađenima od rogoza. Pokazala su se stabilnima, ali presporima da svladaju jaku struju.

Godine 2017., uz pomoć Nacionalnog muzeja prapovijesti na Tajvanu, znanstvenici su testirali splav od bambusa i ratana. Prototip je bio izdržljiv, no poput plovila od rogoza, nedovoljno brz da preplovi Kuroshio. Drugi, lakši model bio je sklon pucanju i kratkog vijeka na otvorenom moru.

Nakon izračuna koji su pokazali da prelaženje Kuroshio struje zahtijeva brzinu od najmanje 2 nautičke milje na sat, dr. Kaifu je krenuo u potragu za čvršćim materijalima. Srušena je velika japanska cedrovina koja je izdubljena uz pomoć kamenih sjekira, izrađenih prema oruđu iz 28.000 godina pr. Kr. „Ideja je bila replicirati metode izgradnje kanua kakve su mogle koristiti drevne pomorske kulture“, rekao je dr. Kaifu.

Ekspedicija s Tajvana

Šest ljeta kasnije, Sugime je isplovio s Tajvana. Ovaj put, ekspedicija je uspjela.

Dr. Kaifu ne vjeruje da je povratno putovanje u ono doba bilo moguće. „Ako imate kartu i poznajete obrazac struje Kuroshio, možete isplanirati povratak“, rekao je. „No takvo što vjerojatno nije postojalo do mnogo kasnijih razdoblja u povijesti.“

Jesu li drevni pomorci stigli do Ryukyua slučajno ili su plovili namjerno? Dr. Kaifu primjećuje da se otoci mogu uočiti s vrha jedne od tajvanskih obalnih planina, što ukazuje na svjesno putovanje. Da bi to testirali, njegov tim pustio je 138 satelitski praćenih plutača u more i otkrio da su se svega četiri približile otocima na manje od 20 km – i to isključivo nošene olujama.

„To nam govori da Kuroshio uglavnom odvlači plutače dalje od Ryukyua, a ne prema njemu“, rekao je dr. Kaifu. „To također znači da su ti muškarci i žene pioniri morali biti iskusni veslači, s učinkovitim strategijama i snažnom voljom da se suoče s nepoznatim.“

Po njegovom mišljenju, drevni Japanci nisu bili puki putnici slučaja, nego neustrašivi istraživači.