Iako već duže od godinu dana znamo koliko raširen i opterećujući može biti dugi covid, javnost o riziku ovog stanja uglavnom ostaje neinformirana, a dugi covid stigmatiziran. Bolesnici su često prepušteni sami sebi, a društvo često nema razumijevanja za njihove probleme. U odnosu na posljedice koje bi dugi covid mogao imati na različite organe i postotak ljudi koje pogađa čini se da bi u društvu već odavno morali zvoniti alarmi.

“Prekomjerno opadanje kose, osip po licu, bolovi u mišićima, visoka temperatura koja traje više od mjesec dana, oslabljen imunološki sustav, problemi s koncentracijom i nesanicom, magla u glavi i izrazito težak umor – ‘umor na esctasyju’. Na početku sam mogla spavati i po 20 sati dnevno.”

Ovako svoje probleme koji su se pojavili nakon zaraze koronavirusom opisuje profesorica Jana Javornik, koja je do početka prošle godine radila kao generalna ravnateljica direktorata za visoko školstvo, a sada je ponovno u Velikoj Britaniji, gdje je zaposlena kao istraživačica i predavačica na Sveučilištu u Leedsu.

Već više od godinu dana se bori sa simptomima dugog covida. Još i danas osjeća umor, koji je iscrpljuje i koji je zahtijevao reorganizaciju njezina života. O dugom covidu koji je još uvijek poprilično neistražen, neshvaćen i stigmatiziran ljude osvještava i na društvenim mrežama. “Mislim da je vrlo važno da o tome otvoreno razgovaramo, jer covid ne diskriminira po obrazovanju, zanimanju…”

Bolest koja može pogoditi svakoga

Bilješke, upozorenja i istraživanja o ovoj neobičnoj kombinaciji simptoma koji traju mjesecima nakon zaraze, češće su se počeli javljati tek početkom prošle godine.

Dugi covid su ispočetka opisivali kao misteriozno i izrazito loše istraženo stanje. Podaci o incidenciji su različiti, nedavna je metaanaliza pokazala da je vjerojatnost za dugi covid kod zaraženih koronavirusom između 20 i 30 posto, a u slučaju cijepljenja 10 posto.

Dakle, radi se o stanju koje ni u kojem slučaju nije rijetko, može pogoditi bilo koga, čak i najzdravije ljude koji simptome bolesti praktički nisu ni imali, a najveći rizik imaju žene.

Dugi covid je danas još uvijek nova bolest i bit će potrebno vrijeme da je razumijemo. Iako istraživanja postupno razotkrivaju tijek bolesti i više nije potpuna tajna. Postalo je jasno da je lepeza simptoma kod svih bolesnika slična, da se njihov intenzitet i trajanje razlikuju od bolesnika do bolesnika, a u pravilu traju duži period, čak i godinu ili dvije.

Djeca i mladi nisu otporni na dugi covid

Iako mnoga djeca zarazu koronavirusom prežive bez simptoma ili s blagim tijekom bolesti covid-19, danas je jasno da dugotrajni covid može pogoditi i njih. Istina, podataka je o tome znatno manje nego za odrasle, a studije pokazuju da su među najčešćim simptomima glavobolja, umor, smetnje kod spavanja, teškoće s koncentracijom te bolovi u trbuhu, mišićima ili zglobovima.

Na Klinici za infektivne bolesti i febrilna stanja UKC-a Ljubljana djecu su s ovakvim teškoćama prvi put pregledali još u veljači 2021. Ove godine su mjesečno pregledali 11 do 13 djece, što je više nego prošle godine. Pedijatri predviđaju da je još više djece pregledano na primarnoj razini. Teškoće se uglavnom javljaju kod tinejdžera i adolescenata.

Druga vrsta dugoročnih posljedica zaraze virusom SARS-CoV-2 kod djece je višeorganski upalni sindrom koji se u nekim rjeđim slučajevima javlja nekoliko tjedana nakon zaraze virusom. Stručnjaci ga ne ubrajaju u dugi covid, jer se ne radi o direktnoj posljedici virusa, nego o pretjeranoj reakciji imunološkog sustava na virus, objasnio je zamjenik šefa Klinike za pedijatriju u UKC-u Maribor, dr. Vojko Berce. Javlja se kao povišena temperatura i upala mnogih sustava organa – probavnih, srčanog mišića, kože, sluznica…

U Sloveniji je do veljače od višeorganskog upalnog sindroma liječeno ukupno 73 djece. U posljednje vrijeme ovih slučajeva je manje, što stručnjaci pripisuju prevlasti varijante omikron, koja je nešto blaža od delte.

Među simptomima koji traju također je i Alzheimerova bolest mladih

Jana Javornik se od covida-19 prvi put razboljela u siječnju prošle godine, a zatim ponovno u ožujku. Pozitivna je na koronavirus ostala sve do lipnja, zbog čega se nije mogla odmah vratiti u Veliku Britaniju. U međuvremenu se pojavila cijela paleta teškoća, neke traju sve do danas. To su smetnje koncentracije, nesanica, zvonjenje u ušima, povremene teškoće s disanjem i opadanjem kose pa čak i poremećaj menstruacije, o kojem se, po njezinu mišljenju, u Sloveniji ne govori puno te teški umor.

Među najizraženijim teškoćama koje traju i onemogućavaju život također je i moždana magla. Pacijenti je često opisuju kao zbunjenost i dezorijentiranost, što može dovesti do nemogućnosti prisjećanja činjenica, pronalaženja pravih riječi za završetak rečenica…

Radi se o svojevrsnoj Alzheimerovoj bolesti mladih, rekao nam je dr. Dimitri Krainc, Celjanin, koji je 2020. godine na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Chicagu u SAD-u bio suosnivač neurološke covid-klinike. Prosječna starost dugotrajnih bolesnika u njihovoj neurološkoj klinici, koji se suočavaju s ovakvim simptomima je, naime, 43 godine. “Hoće li se ovo kasnije odraziti na bržem razvoju komplikacija na mozgu još ne znamo, ali je zabrinjavajuće.”

Zbog kognitivnih promjena Jana Javornik, koja govori sedam različitih jezika, sada razumije i čuje stvari drugačije. “Znatno češće nego prije bolesti događa se da se ne sjećam riječi, da čak zaboravim na kojem jeziku moram razgovarati, teško se koncentriram/…/ Nekada sam mogla istovremeno raditi na tri jezika: slušala sam nešto na engleskom, čitala na francuskom i sa suprugom razgovarala na slovenskom. Sada mi u glavi ostaje samo ono što je u fokusu, sve ostalo je samo zvuk u pozadini i šum.”

“To je posebno problem u Sloveniji gdje vjerujemo da intelektualni rad nije rad. Problem je ako je mozak tvoje glavno sredstvo za preživljavanje. Kada se to sredstvo pokvari teško ga je zamijeniti ili popraviti. To je za mene bio najteži dio.”

Bolesnici su se samodijagnosticirali, pomoći nije bilo

O dugom covidu u vrijeme njezine zaraze bilo je malo poznato. »U Sloveniji nije bilo smjernica, dijagnostike. Kada se u svijetu počelo o njemu raspravljati, bolesnici i bolesnice koji smo imali slične simptome smo se samodijagnosticirali. Odjednom smo postali liječnici, jer nije bilo informacija.”

Iz ambulante je često odlazila s više pitanja nego što ih je imala prilikom dolaska. Kako kaže, na početku nije dobila nijedan jasan savjet ili podršku. Jedan od prijedloga je bio samo da je mogu uputiti psihijatru.

Nedostaje joj holistički pristup u liječenju pacijenta. Ne postoji standardizirani test za dugi covid, zbog čega je često sve što liječnici mogu učiniti – da bolesnike pošalju pojedinačnim specijalistima. “To je svojevrsna šetnja od Poncija do Pilata, u kojoj te šalju različitim specijalistima u skladu s tvojim trenutnim stanjem”, razočarana je.

Svi su nalazi dobri, a pacijentica više ne može žvjeti

Dijagnozu dugog covida teško je postaviti zbog brojnih i isprepletenih simptoma. Nema standardiziranog testa kojim bi potvrdili dijagnozu, zbog čega je, prije svega, ključno da se najprije eliminiraju druge bolesti i da bolesniku vjerujemo čak i ako nalazi ne pokažu nikakve probleme, objasnio je infektolog dr. Janez Tomažič, koji radi u okviru post-covid ambulante u UKC-u Ljubljana, u kojoj prate bolesnike s dugim covidom.

Opisao je slučaj bolesnice, koja zbog teških problema s dugim covidom kaže da više jednostavno ne može živjeti. “Misli da će umrijeti. Ima neobične glavobolje, neobične osjećaje u glavi, teške probleme zbog kojih je više puta bila u hitnoj pomoći i kod neurologa, a nitko nije ništa pronašao. Svi su nalazi dobri, a bolesnica je u strašno teškoj situaciji”, objašnjava Tomažič.

“Ne mogu puno učiniti. Ponekad takvim bolesnicima možeš pomoći samo simptomatski. To razdoblje moraju prebroditi, može trajati različito dugo, ali je kraj uvijek dobar. U tom su razdoblju ključni psiholozi koji bolesnike uče opuštajuće tehnike, koji im kažu da će to razdoblje proći i da će ponovno normalno živjeti”, kaže Tomažič.

Dr. Tomažič misli da mnogi pomoć i ne potraže jer zbog stigme ne žele priznati da nešto nije u redu ili pomoć potraže kasno. “Tek onda, kada je stvarno teško, dođu k nama”, primjećuje.

Jana Javornik smatra da je sad prerano i neodgovorno tvrditi da će posljedice dugog covida nestati, jer svjetska znanost i medicina priznaju da još ne znaju dovoljno, zbog čega ne nude razloge za optimizam.

“Odgovori koje mi bolesnici dobivamo su pretjerano pokroviteljski, što je često i sve što dobijemo. Tapšanje po ramenu na već otvorenim vratima iz ambulante. Odgovor ‘dajte vremena vremenu’, koje je tako neopipljivo, možda zadovolji prvi ili drugi put. Onda više ne. I neki stvarno počnu vjerovati da je sve u glavi. Zbog toga se također prestanu okretati službenoj medicini. U međuvremenu mi moramo s tim (pre)živjeti. Svatko po svom. Nedavno je u Velikoj Britaniji odjeknula priča pacijentice, koja jednostavno nije mogla više, pa je sebi oduzela život”, rekla je Javornik.

U post-covid ambulanti prvenstveno liječe pacijente koji su uglavnom imali blag ili umjeren tijek bolesti covida-19 i nisu bili hospitalizirani. Pacijente, koji su zbog izrazito teškog tijeka covida-19 bili liječeni duže vrijeme u jedinicama intenzivne njege i zbog toga imaju mnoge komplikacije, upućuju na rehabiltaciju u Sveučilišni rehabilitacijski institut Soča u Ljubljani (URI-Soča). Ove pacijente stručnjaci ne smatraju pacijentima s dugim covidom, jer oni imaju drugačije teškoće koje su posljedica teškog tijeka bolesti i intenzivnog liječenja.

Rehabilitacija na URI Soča: samo četiri od skoro 200 pacijenata potpuno vakcinisani

Na URI-ju Soča su prije dvije godine (u svibnju 2020.) oformili rehabilitacijski program za pacijente nakon covida-19 i respiratornim zatajenjem. To su pacijenti kojima je mehanička ventilacija bila potrebna na nekoliko tjedana, zbog čega je kod njih nastalo oštećenje perifernih živaca i mišića – koje se često javlja pri liječenju u intenzivnim jedinicama.

Nakon završetka ovakvog liječenja ti pacijenti često nisu u stanju samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti i šetnje, zbog čega im je potrebna rehabilitacija.

Kako kaže voditelj programa dr. Primož Novak, liječnik specijalist fizikalne rehabilitacijske medicine, do sada su na odjel primili 191 pacijenta nakon covida-19. “Od proljeća 2021. su nam dolazili pacijenti koji bi ovo mogli izbjeći cijepljenjem. Od ukupno 191 pacijenta, potpuno cijepljena su bila samo četiri, koja su imala pridružene kronične bolesti”, objašnjava. Unatoč povlačenju epidemije na prijem čekaju još mnogi.

Prosječna starost primljenih pacijenata se u četvrtom valu, ujesen 2021. spustila ispod 60 godina. Obolijevali su i mlađi, aktivni ljudi, što Novak pripisuje lošoj procijepljenosti mlađe populacije. Još uvijek primaju približno dva puta više muškaraca nego žena.

Novost – rehabilitacijski programi u okviru Centara za poboljšanje zdravlja

Zato što mnogi ljudi ne dolaze do pomoći ili nakon liječenja u okviru rehabilitacijskog programa na URI Soča trebaju dugotrajniju podršku, u prošloj godini su dodatno počeli nuditi pomoć i neki Centri za poboljšanje zdravlja (ZD Maribor, Nova Gorica, Črnomelj). U okviru novouspostavljenog programa za rehabilitaciju nakon preboljenog covida-19 primaju kako pacijente kojima je bilo potrebno liječenje u bolnici, tako i pacijente s blažim oblikom covida-19, kod kojih se kasnije razvio dugi covid.

Takav je slučaj mlade prevoditeljice, koja je prije zaraze imala dobro pamćenje, svaki dan je trčala i odlazila na fitness. Pola godine nakon preboljenog blažeg oblika covida-19 počeli su veliki problemi s pamćenjem, smetnjama spavanja. “Toliko teško joj je covid-19 oštetio nervne završetke u nogama, da samostalno ne može prijeći ni deset metara i samo odjednom dobije epileptični napad koji uzrokuje pad. Uvijek joj je potreban netko da joj pomogne”, kaže Nataša Vidnar, šefica Centra za poboljšanje zdravlja ZD Maribor, u koji je bila upućena mlada prevoditeljica.

Centar za poboljšanje zdravlja Maribor je bio prvi, jer su u lipnju prošle godine uspostavili ovaj program. Do sada su liječili već približno 80 ili 90 pacijenata. Njihovo liječenje se odvija dva puta tjedno u deset tjedana i u tom periodu je cilj grupe stručnjaka ponovno im vratiti način života kakav su imali prije covida. “U deset tjedana jedva dolaze k sebi, zato je naš cilj da ih naviknemo da ono što ih naučimo postane dio njihove svakodnevice. Pri tome je od ključnog značaja zdrav način života i podrška kako liječnika i stručnog osoblja, tako i obitelji i radne okoline”, naglašava Vidnar.

Mišljenja je da će kod mnogih rehabilitacija trajati više od godinu dana, moguće čak i nekoliko godina, zato se nada da će ovaj program postati i sustavno financiran i uspostavljen u cijeloj Sloveniji.

Zabrinjavajuća oštećenja mozga

Nakon dvije godine od početka pandemije i gotovo godinu dana od prvog spominjanja dugog covida, o ovoj bolesti znamo više, ali i dalje nije jasno koliko će dugotrajne biti neke posljedice i koje bi bolesti covid u budućnosti mogao potaknuti. Stručnjaci za sada tvrde da bi dugi covid, između ostalog, mogao biti važan faktor rizika za kardiovaskularne bolesti pa čak i za dijabetes i razne neurodegenerativne bolesti, kao što je Alzheimerova bolest.

Nedavna studija Sveučilišta Oxford pokazala je zabrinjavajuće učinke covida-19 na mozak. Istraživači su utvrdili da bolest može izazvati grčenje mozga, smanjenje sive mase u dijelovima koji kontroliraju osjećaje i pamćenje, te oštećuje područja koja kontroliraju osjet mirisa. Više od 90 posto pacijenata u istraživanju je imalo blagi oblik covida, koji nije zahtijevao hospitalizaciju.

Zato istraživači upozoravaju da nam je potrebno više istraživanja koja će pomoći da bolje razumijemo mehanizme u pozadini neurokognitivnih teškoća, kao što je zaraza mozga virusom SARS-CoV-2, smetnje u prokrvljenosti mozga, sistemsku upalu, pa čak i mikrotromboze koje uzrokuju začepljenje sitnih vena pogođenih organa.

U slučajevima kada covid-19 uzrokuje mikrotromboze, učinci na mozak zbog “tihih” (ishemijskih) infarkta bi mogli biti i dugotrajni, strahuje neurolog Dimitri Krainc, koji na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Chicagu predaje i vodi Centar za neuroenergetiku.

Dugoročni utjecaji covida-19 na kognitivne funkcije još nisu utvrđeni, naglašava Krainc. No, u odnosu na postotak svjetske populacije pogođene covidom-19, čak bi i relativno mali broj pacijenata s dugotrajnim neurološkim teškoćama bio zabrinjavajući, jer bi to utjecalo na kvalitetu života i funkcionalnu sposobnost opće populacije, upozorava Krainc.

Dugi covid već snažno utječe na gospodarstvo. U SAD-u je po najkonzervativnijim procjenama zbog dugotrajne bolesti covida – bez posla je ostalo 1,6 milijuna ljudi, u Ujedinjenom Kraljevstvu četvrtina poslodavaca bolest navodi kao glavni razlog za dugotrajno izostajanje s posla.

Društvo od bolesnika s dugim covidom zahtijeva prebrz tempo

S obzirom na to da se oštećenja organa izvana ne vide, a snažno oslabljuju život bolesnika, društvo za njih često nema razumijevanja. Ne razumije da je tok bolesti i oporavka različit, da problemi, iako se ne vide izvana, mogu biti teški. Tempo života i rada, koji društvo zahtijeva od ljudi s ovakvim problemima, po mišljenju Jane Javornik, teško je održati.

Sama je imala sreću da je imala pomoć u obvezama njege, pa čak je i radni dan mogla prilagoditi u skladu sa svojim mogućnostima – prilagodila je sat predavanja, više je radila od kuće. Mnogi nisu imali ovu mogućnost. Zato što poslodavac nije imao sluha za njihove probleme izgubili su posao, kaže Javornik.

Ovakvi, “neshvaćeni” slučajevi nisu samo bolesnici s dugim covidom, nego i bolesnici s fibromijalgijom ili kroničnim sindromom umora, koji su često obilježeni kao ljenjivci, a njihovi problemi su se rješavali prvenstveno kao problemi psihološke prirode. Ovime stvaramo veliki problem na tržištu rada, čega u Sloveniji ne žele biti svjesni, kritična je Javornik.

Upozorava da će zdravstvenu krizu pratiti druga kriza – kriza nedostatka radne snage, jer nemamo mehanizam koji bi omogućio da ovi ljudi i dalje produktivno doprinose ekonomiji.

Dio rješenja vidi u reorganizaciji radnih procesa, gdje je to moguće. “Ako radnik radi onda kada može, pri čemu je obujam njegovog posla jasno definiran, taj čovjek i nakon bolesti može ostati u radnom procesu. Na taj način ne gubi vještine, a poslodavac ne gubi dragocjena iskustva, znanja, talent i, ne manje važno, ne uzrokuje preveliko nepotrebno breme u socijalnoj blagajni. Ukoliko ne budemo razmišljali izvan standardnih okvira, uskoro ćemo imati ozbiljan problem”, uvjerena je Javornik, koja istražuje javne politike i radne odnose.

Unatoč tome da dugi covid snažno slabi živote ljudi i da su zbog toga često dugotrajno odsutni zbog bolovanja, međunarodno još uvijek nije priznat kao bolest.

Hoće li dugi covid nestati?

Iako mnogi liječnici optimistično upozoravaju da će simptomi s vremenom nestati i nade u sve manje pojavljivanje dugog covida polažu u omikron koji je blaži od delte i smirivanje pandemije, ipak nitko ne zna što nas čeka najesen.

“Svakako su nove varijante i sojevi koji mogu uzrokovati teže ili iscrpljujuće simptome i dalje mogućnost, koje se boji većina liječnika, znanstvenika i službenika za javno zdravlje u cijelom svijetu”, upozorava Krainc.

I Novak se također boji da priča još nije završena i da najesen možemo očekivati nove pacijente. “Zato i dalje vrijedi preporuka za cijepljenje”, naglašava. Cijepljenje je, naime, i dalje ono što nas čuva od težeg oblika bolesti, a sve više istraživanja ukazuje i na to da potpuno cijepljenje značajno smanjuje rizik za dugi covid.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.