Sloveniju je zahvatio trend kupanja u hladnoj vodi. Riječni bazeni i jezera su i zimi cilj za sve više entuzijasta koji na ovaj način žele ojačati organizam. Za ovaj trend zaslužan je nizozemski osobenjak koji je postao guru modernog pokreta "obožavatelja hladnoće". Dakle, što se događa u tijelu kada smo kratkotrajno izloženi hladnoj vodi? Zašto ovo može biti potencijalno korisno, za koga može biti opasno? I što nam o tome može reći znanost? Iza gomile naglašenih alternativnih balasta mogla bi se kriti i važna životna istina.

Dolina Kamniške Bistrice se u srijedu, krajem studenog, dok je Ljubljanska kotlina bila obavijena maglom, kupala u suncu. Parking uz izvor Kamniške Bistrice, istoimene rijeke, gotovo je bio prazan. Dom u Kamniškoj Bistrici, najposjećenija lokalna gostionica, bila je zbog niske sezone zatvorena. Tu i tamo je naišao poneki planinar.

Grupa ljudi potpuno različitog porijekla, od alternativne iscjeliteljice do vrhunskog sportaša, okupila se u 11 sati na travnjaku iznad parkinga. Namjestili su ležaljke, toplo se pokrili i umirili, dok se njihov vođa pobrinuo za meditativnu zvučnu pratnju.

Nakon nepunih pola sata meditacije i vježbi disanja, polako su ustali i počeli se presvlačiti u kupaće kostime, zatim uzeli ručnike i polako, bez žurbe, otišli do bazena na izvoru rijeke, gdje temperatura vode čak i za vrijeme najveće ljetne vrućine ne prelazi šest stepeni Celzijevih.

Jedan za drugim spuštali su ručnike i papuče za plažu i bez drhtanja, stenjanja i psovanja zagazili u vodu. Kad su došli duboko do struka, zaustavili su se, prekrižili ruke na grudima, čučnuli tako da im je voda dopirala do ramena i umirili se.

Nakon nekoliko minuta, opet sasvim mirno, ustali su i krenuli nazad na obalu. Na njihovoj crvenoj koži bilo je vidljivo dokle je bila razina vode. Na travnjaku je prije presvlačenja slijedilo još nekoliko vježbi disanja povezanih s kretanjem, a onda su se osušili, obukli, pružili ruku, zagrlili i rastali. Do sljedećeg puta.

U potrazi za bolno hladnom vodom

Takve scene se sve češće mogu vidjeti u više krajeva Slovenije. Kako ljeti tako i zimi ljudi se kupaju u riječnim bazenima i jezerima gdje je voda za običnog čovjeka bolno hladna. Na primjer Planšarsko jezero u Jezerskom, Javorniško jezero iznad Jesenica (na slici ispod) i jezero Jasna u Kranjskoj Gori, odnedavno su postala popularna “kupališta”.

“Ovakve grupe, koje spaja popularnost kupanja u hladnoj vodi, postoje u Notranjskoj, Primorskoj, Štajerskoj, ovdje, u Kamniškoj Bistrici, na kupanje idu tri ili četiri različite grupe. Također ima mnogo ljudi koji na kupanje idu sami ili u paru. Rekao bih da je ta metoda u posljednjoj godini prilično preplavila Sloveniju,” priča Emil Ledenko, “vođa” grupe koju smo pratili na kupanju u Kamniškoj Bistrici.

Ledenko, koji kaže da mu je prezime samo korisna slučajnost, važi za slovenačkog gurua kupanja u hladnoj vodi. Pored toga što vodi grupu stalnih “kupača”, svakog vikenda u svim godišnjim dobima organizira i radionice za početnike (na slici ispod). U veljači će biti pet godina otkako je prvi put zakoračio u ledenu vodu.

“To sam radio sam dobre dvije godine i u tom vremenu dogodilo se puno pozitivnih efekata. Počeo sam se osjećati bolje, poraslo mi je samopouzdanje i samopoštovanje. Imao sam bolju motivaciju, bolju regeneraciju nakon sportskih napora, ojačao mi je imunološki sistem. Nakon dobre dvije godine prijatelji su me počeli pitati čime se zapravo bavim. U početku su, naravno, mislili da sam malo lud, ali vremenom ih je svladala radoznalost i počeo sam dobivati društvo. Otprilike šest mjeseci kasnije počeo sam provoditi organizirane radionice i kroz njih je popularnost ove metode počela rasti.”

Sada u Kamnišku Bistricu dolazi praktički svaki dan. U ovo doba godine kupači su skoro najbrojniji posjetitelji Kamniške Bistrice. Postali su toliko svakodnevna pojava da je nekim mještanima njihovo ponašanje počelo smetati. Na to upozorava tabla na drvetu uz stazu koja vodi prema izvoru.

Ledeni čovjek

Naravno, namakanje u hladnoj vodi i povezivanje tog čina s navodnim ljekovitim efektima ima mnogo dužu tradiciju, posebno u Rusiji i Skandinaviji. Brojni pojedinci to rade sami ili u paru, jer se nakon kupanja jednostavno osjećaju preporođenima. Bazen s hladnom vodom u ponudi je u većini toplica, bilo za knajpanje ili rashlađivanje u sauni. Vrhunski sportaši odavno koriste bazene s ledenom vodom za bržu regeneraciju nakon napora.

Metoda koju prakticiraju i “ledeni plivači” po Sloveniji i koja je u zadnje vrijeme stekla brojne pristalice, nova je obrada starih mudrosti i praksi. Osim izlaganja hladnoj vodi, uključuje i vježbe disanja i meditaciju.

Najviše zasluga za širenje po svijetu ima 62-godišnji Nizozemac Wim Hof, poznat i po nadimku “Ledeni čovjek” (engl. The Ice-Man), u svojoj je zemljije već dugi niz godina medijska zvijezda. Slavu je stekao prije svega pomicanjem granica ljudske izdržljivosti. Tako je između ostalog postavio više uzastopnih Guinnessovih rekorda u podnošenju hladnoće – skoro dva sata izdržao je okružen ledom – kao i rekord u najdužem plivanju pod ledom.

U kratkim hlačama se nekoliko puta popeo na Kilimandžaro, najviši vrh Afrike, a dok se penjao na Mount Everest, također u kratkim hlačama, tek na 7200 metara nadmorske visine zaustavila ga je ozljeda noge.

Njegova metoda izlaganja hladnoći, vježbi disanja i meditacije, koja je rezultat testiranja drevnih rituala i osobnih iskustava, zadnjih godina se prema zasluzi Hofove marketinški inspirirane djece, proširila svijetom. Kada je prošle godine objavljen slovenski prijevod knjige Metoda Wima Hofa, neko vrijeme je bila jedna od najprodavanijih knjiga u knjižarama Mladinske knjige.

Kratak opis metode Wima Hofa

U svojoj knjizi Wim Hof preporučuje da se počnete izlagati hladnoj vodi dok se tuširate. Nakon uobičajenog tuširanja toplom vodom, trebalo bi pola minute otvoriti i hladnu vodu i postupno produžavati vrijeme dok pod hladnim tušem ne izdržite barem dvije minute.

Vježbe disanja trebali bi izvoditi u udobnom ležećem ili sjedećem položaju. Trideset do četrdeset puta morate svjesno duboko udahnuti kako biste zrakom ispunili kako trbuh tako i pluća, a zatim zrak ispustite bez prisile. Nakon posljednjeg udisaja izdahnite, a zatim zadržite dah što duže možete bez osjećaja nelagode. Kada osjetite potrebu da udahnete, udahnite i punim plućima ponovo zadržite dah 10-15 sekundi. Zatim izdahnite i cijeli ciklus ponovite još nekoliko puta, savjetuje Hof.

Nakon završetka vježbi disanja neko vrijeme treba ležati i uživati u uzdignutom položaju, uz pomoć meditacije trebali bi postaviti ciljeve za taj dan.

Pri tome Hof posebno upozorava da se vježbe disanja nikako ne smiju izvoditi u hladnoj vodi.

Guru sa znanstvenim iskustvom

Wim Hof ima neke dodirne točke s većinom drugih iscjeliteljskih gurua. Mnogo govori o lažima farmaceutske industrije. “Pokušavaju nam toliko isprati mozak da počinjemo vjerovati kako nam samo farmaceutska i druge njoj srodne industrije mogu pomoći. Plati! Tableta na tabletu. Ne, treba doći do autonomije, unutarnje snage”, rekao je u prošlogodišnjem intervjuu za list NeDelo.

No, za razliku od nekih drugih iscjelitelja, njegov rad i nastup nije paravan za prodaju raznih čudotvornih lijekova. Ne prodaje dodatke prehrani ili korištenje raznih složenih naprava. On nudi sadržaje i radionice koji se plaćaju, a njegovi osnovni savjeti, na temelju kojih svako može provjeriti efekte njegove metode, besplatno su dostupni na internetu.

Kao i drugi iscjelitelji i Wim Hof voli miješati znanstvene činjenice s besmislenim naučenim terminima koji laičkom slušatelju zvuče kredibilno, a za poznavatelje su više besmisleno pričanje bez znanstvene osnove.

U usporedbi s većinom drugih iscjelitelja, Hof ne bježi od znanstvenog provjeravanja njegove metode. Svoje tijelo je više puta učinio “dostupnim” znanstvenicima, koji su na temelju istraživanja došli do zanimljivih konstatacija o odgovoru tijela na vježbe disanja i izloženost hladnoći.

Prilika da dokaže svoje tvrdnje

Dr. Matthijs Kox je istraživač u Sveučilišnom medicinskom centru Radboud u Nijmegenu u Nizozemskoj. Wimu Hofu je 2014. godine, dok je on izvodio svoje vježbe disanja, eksperimentalno ubrizgao bakterijski endotoksin koji djeluje kao pokretač imunološkog odgovora. U organizmu se pokreće upala, povisi se tjelesna temperatura, odgovor je sličan kao da se radi o zarazi stvarnom bakterijom ili virusom. Hof je test prošao s mnogo manje znakova imunološkog odgovora, tjelesna temperatura je ostala niža od uobičajenog odgovora.

“Mediji su bili preplavljeni njegovim tvrdnjama da je u stanju utjecati na svoj autonomni živčani sustav, a time i na imunološki odgovor,” o odluci za proučavanje Wima Hofa kaže dr, Kox. “Na početku smo bili skeptični, pitali smo se je li s obzirom na njegovu medijsku izloženost, ispravno da mu dajemo i dodatnu vidljivost. Ali kada smo se malo udubili u njegova impresivna dostignuća, njegove rekorde, odlučili smo mu dati priliku da dokaže svoje tvrdnje.”

U nastavku su isti eksperiment još izveli na grupi zdravih dobrovoljaca koje je Wim Hof naučio da koriste njegovu metodu. I njima su također za vrijeme izvođenja tehnike disanja ubrizgali endotoksin. I odgovor je bio sličan.

“Uočili smo da je u njihovim tijelima nakon početka izvođenja tehnike disanja snažno porastao nivo adrenalina, što je indikator povećane aktivnosti simpatičkog nervnog sustava,” za N1 je obrazložio dr. Kox. “Iz drugih istraživanja znamo da adrenalin može djelovati kao inhibitor imunološkog odgovora, ako ga ubrizgate u tijelo. Naše istraživanje je potvrdilo da se isti efekt prilično jednostavno može postići i bez vanjske pomoći.”

Adrenalinska oluja koja suzbija upale

Vježbe disanja koje se zasnivaju na kombinaciji svjesnog dubokog disanja i zadržavanja daha, mijenjaju kemijski sastav tijela. Krv postaje zasićenija kisikom, a zbog sniženog sadržaja CO2 mijenja se i njen pH. Krv postaje više alkalna, bazična.

“Oslobađanje adrenalina, koje smo uočili, vjerojatno potiče velika promjena u pH- vrijednosti krvi, koju je moguće dostići vježbama disanja,” kaže dr. Kox. “Jedna od hipoteza je da stanice nadbubrežne žlijezde prepoznaju ovu promjenu u alkalnosti krvi i odgovaraju proizvodnjom adrenalina. Namjeravamo to još detaljnije istražiti.”

Odgovor organizma na izlaganje hladnoći kod ljudi koji izvode metodu Wim Hofa još nisu detaljnije istražili, zato još uvijek točno ne znaju kakvi fiziološki procesi se prilikom toga pokreću u tijelu. “Zasigurno i ovo pokreće izlučivanje adrenalina. Moguće je da uzastopnim izlaganjem hladnoći naše tijelo pripremimo do tog nivoa da je spremno brže izlučiti više adrenalina u kraćem vremenu. Naša hipoteza je da izlaganje hladnoći pojačava kapacitet za izlučivanje adrenalina kojeg je moguće postići vježbama disanja.”

Efikasnost metode u praćenju imunološkog odgovora su potom ispitali i na grupi bolesnika s posebnim, rijetkim oblikom reumatoidnog artritisa. “Studija je bila mala, plan nije bio idealan, ali smo otkrili da im je izvođenje metode pomoglo u smanjivanju upalnih procesa u tijelu i ublažilo simptome. Ipak, za neki čvršći zaključak bi trebali veću i bolje planiranu studiju.”

“U slučaju nekih bolesnih stanja metoda može biti i opasna”

Prema Koxovim riječima, imaju mnogo planova za dodatna istraživanja, a istovremeno i stalne probleme u pronalaženju sredstava potrebnih za njih. “Materija još uvijek spada u “alternativnu” metodu, Wim Hof je medijska ličnost koja često iznosi hrabre tvrdnje, kao što je ona da ovom metodom možete izliječiti rak. Ne mogu reći da ima loše namjere, jednostavno je previše uvjeren u uspjeh svoje metode i posljedično premalo kritičan. To po mom mišljenju stvarno ne pomaže u boljem razumijevanju stvarnih učinaka metode. Znanstveni dokazi za sada podržavaju samo koji postotak njegovih tvrdnji.

Po njegovim riječima za sada se može reći da Wim Hof izaziva kratkotrajni stresni odgovor u tijelu koji se može uzastopno ponavljati. “Vidjeli smo da izvođenjem ove tehnike ljudi do neke mjere mogu kontrolirati imunološki odgovor, upalne procese u tijelu, ako ih izložimo umjetno izazvanom upalnom procesu. Za sada izvođenje ove metode ne mogu nikome preporučiti jer još nemamo čvrstih dokaza da će im donijeti konkretne zdravstvene koristi.”

Istovremeno upozorava da u slučaju nekih bolesnih stanja, metoda može biti i opasna. “Visok nivo adrenalina može izazvati poteškoće kod ljudi s kardiovaskularnim oboljenima, po mom mišljenu također bi je morali izbjegavati i ljudi s bolestima mozga.”

Povremeni stresni izazovi za organizam su nužni

Još jedan znanstvenik koji je imao priliku pručavati Wima Hofa je dr. Otto Muzik, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Wayne State u Detroitu u SAD-u. Hofa je 2018. godine obukao u posebno odijelo koje je naizmjenično hladilo i grijalo njegovo tijelo, a zatim je uz pomoć aparata za CT i magnetnu rezonancu pratio promjene u njegovom mozgu za vrijeme promjena temperature.

Pri tome je otkrio aktivaciju dijela mozga koji u odgovoru na stres aktivira obrambene mehanizme i suzbija bol kako bi se tijelo lakše oduprlo faktoru stresa. “Ako dok bježite od tigra uganete gležanj, tijelo će se pobrinuti da u tom trenutku ne osjetite bol i moći ćete trčati dalje,” objasnio nam je funkciju odgovora na stres.

Metoda Wima Hofa, kako sa suradnicima navodi u članku, u kojem opisuje tijek istraživanja, onima koji je prakticiraju bi mogla omogućiti viši stupanj kontrole nad ključnim dijelovima autonomnog živčanog sustva.

“Kod metode Wima Hofa se ne radi o nekoj velikoj tajni, o nečem duboko duhovnom,” govori nam dr. Muzik odmah na početku razgovora. “Radi se o iskorištavanju uobičajenih fizioloških mehanizama.”

Radi se o vrlo jednostavnom pravilu: Ako svoje tijelo trenirate u odgovaranju na faktore stresa, postat će efikasnije u rješavanju toga. “Ako se često budete izlagali niskim i visokim temperaturama, postat ćete bolji u reguliranju tjelesne temperature. Svaki faktor stresa ćete lakše proći ukoliko budete redovito trenirali odgovor organizma na njega.”

Stres je u ovom kontekstu svaki faktor koji naš organizam izbacuje iz ravnoteže, izvan zone komfora i prisiljava ga da ponovo počne uspostavljati optimalno stanje. “Povremeni stresni izazovi za organizam su nužni kako bi očuvali prirodnu sposobnost organizma za regulaciju homeostaze.”

Wim Hof i drugi slični gurui po njegovim riječima objedinjuju i upakiravaju neke od elemenata ovog pravila. “Ključni faktor kod svih je hormeza.”

Hormeza: Ono što nas ne ubije, čini nas jačima

Hormeza je pojava kod koje male doze faktora stresa, koje bi nas u velikoj dozi mogle ubiti, u organizmu pokreću obrambene mehanizme koji popravljaju eventualnu nastalu štetu i jačaju organizam za suočavanje sa stresom u budućnosti.

Na primjer, radi se o promjenama u temperaturi, promjeni dostupnosti kisika, za uživanje u malim dozama tvari, koje bi u velikim dozama bile otrovne, hormetički efekat je prisutan i kod izloženosti niskim dozama radioaktivog zračenja.

Primjer hormeze je zapravo i rekreacija. Mišiće jačamo tako da vježbanjem izazivamo mala oštećenja mišićnih vlakana koja obnavaljanjem postaju još snažnija, također jačaju i cijeli organizam. U znanstvenoj zajednici po pitanju hormeze još uvijek vlada prilična skepsa, jer u svom principu malih doza snažno podsjeća na homeopatiju.

Evolucijski neprilagođen čovjek

Temeljno obrazloženje metode Wima Hofa navodno je povezano s činjenicom da je evolucija čovjeka prespora da bi pratila promjene našeg životnog stila. Da nam je napretkom u znanosti i tehnologiji u zadnjem stoljeću postalo previše udobno za naše dobro. Da su naša tijela prilagođena na to da nam je ponekad bilo hladno, da smo ponekad duže vrijeme bili gladni i da smo za dobivanje hrane morali potrošiti mnogo energije.

“Po mom mišljenju za takve tvrdnje još je prerano,” skeptičan je dr. Matthijs Kox. “Radi se o vrlo dalekosežnoj hipotezi za koju još uvijek nema dovoljno znanstvenih dokaza da bi se prema njoj mogli odrediti.”

Dr. Otto Muzik je pri tome mnogo manje rezerviran. “Naša tijela su napravljena za određenu sredinu. Sredinu u kojoj smo se za svaku unesenu kaloriju morali potruditi. Danas to više nije potrebno, a naša fiziologija se tome još nije uspjela prilagoditi. I tako recimo u periodu kada imamo hrane na pretek, nemamo razvijen mehanizam koji bi spriječio prejedanje. Tijelo nam i dalje govori da pojedemo što više jer ne zna kada će hrana ponovo biti na raspolaganju.”

Isto tako se moramo prisiliti na rekreaciju, na kretanje, jer je tijelo naviknuto da čuva energiju za vrijeme kada bude trebalo tražiti hranu. “U nekoliko stotina godina, što je u našoj povijesti evolucije vrlo malo, naš način života se potpuno promijenio.”

Neki znanstvenici upravo tom raskoraku između naših tijela i našeg načina života pripisuju epidemiju pretilosti i kardiovaskularnih bolesti u zapadnom svijetu.

Sam svoj guru

Iako moderni entuzijazam za izlaganjem hladnoj vodi i vježbama disanja najčešće proizilaze iz metode Wima Hofa, u praksi se često razlikuju. Na osnovu iskustava i potreba, svako svoje aktivnosti i tehnike donekle prilagođava sebi.

Tako na primjer Emil Ledenko svoje štićenike podučava nešto drugačijem disanju. “Wim Hof diše prilično intenzivno, dosta snažno, a ja sam tehniku nešto izmijenio i prilagodio, da je potrebno manje snage i napora. Princip je isti, samo je pristup nježniji. Wim također ističe da bi svako trebao biti istraživač svog tijela. Treba se držati nekih osnovnih principa, unutar njih svako može potražiti rješenje koje mu najbolje odgovara.”

Za postizanje blagotvornih učinaka na organizam nije potrebno pohađati grupne “obrede” uz planinska jezera i pratiti detaljna uputstva, to je samo element, koji može da ponudi dodatnu motivaciju i “duhovno” iskustvo.

Ključno je da su, kako vježbe disanja, tako i izlaganje hladnoj vodi, način da se tijelo pomjeri iz zone komfora i da se motivira da se posveti jačanju organizma. Metoda Wima Hofa je jedna od kombinacija načina ispostavljanja tijela kontroliranom stresu. Kombinacije mogu biti i drugačije.

Na primjer, dr. Roman Jerala s Hemjskog instituta kaže da se već dvije godine nakon jutarnje tjelovježbe tušira hladnom vodom. “Subjektivan osjećaj je da imam manje prehlada, a s druge strane je osjećaj svježine nakon hladnog tuširanja dobar za početak dana.”

Vježbe disanja ne izvodi. Skeptičan je prema objašnjenjima o djelovanju njegove metode, koja nudi Wim Hof. “Čini mi se mogućom blaga stimulacija imuloškog sistema koja može smanjiti infekcije, slično kao što mikrostres zbog fizičke aktivnosti jača organizam.”

“Raditi postupno, a ne dobiti upalu pluća”

Također i dr. Gregor Starc, profesor na ljubljanskom Fakultetu za sport, metodu Wima Hofa poznaje samo površno, ali u dvorištu iza kuće već dugo godina ima drvenu bačvu s hladnom vodom u kojoj se namače jednom tjedno. “Kada sam prvi put probao namakanje u hladnoj vodi, odgovor mog organizma je bio toliko intenzivan, a kasniji osjećaj toliko dobar da sam cijeli tjedan čekao na to da opet budem u hladnoj vodi.”

Kako kaže, nije pristalica gurua, ali je Wim Hof po njegovom mišljenu, prakse koje su u nekim narodima bile prisutne još u prošlosti, napravio pristupačnijim suvremenom čovjeku. Isto tako se slaže s njegovim mišljenjem da su zbog udobnosti života ljudi počeli gubiti svoje sposobnosti prilagođavanja na sredinu. “Naš organizam je zbog udobnog načina života otupio i ako Wim Hof nekome pomogne da oživi, to je samo plus. Jedina stvar koja me brine je da će neki nestrpljivi ljudi zaboraviti da stvari treba raditi postupno, da se tijelo polako prilagodi, a ne da dobije upalu pluća.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.