U Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju je počelo izricanje presude Žalbenog vijeća u postupku protiv Zdravka Tolimira.
Sudac Theodore Meron je naglasio da je Tolimir uložio žalbu od 25 stavki na prvobitnu presudu.
Tolimir je također tražio revidiranje presude kao i smanjenje kazne.
Žalbeno Vijeće je odbilo većinu Tolimirovih osnova, a njegove argumente o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju smatra neosnovanim.
“Ništa u statutu ne spriječava da razmatra povrede koje su žrtve pretrpile prije smrti kao zasebno djelo “Actus reus“.
“Uzevši u obzir zaključke Raspravnog vijeća o bolnom procesu odvajanja žena od muških članova obitelji, o strahu i neizvjesnosti u pogledu njihove sudbine i o užasnim uvjetima njihovog putovanja na teritorij pod kontrolom Armije BiH, Žalbeno Vijeće je uvjereno da je Raspravno vijeće dovoljno obrazložilo svoj zaključak da su patnjama osobama koje su premještene iz Srebrenice učinjen genocid“, kazao je sudija Theodore Meron.
Žalbeno Vijeće podsjeća da pod Ženevskom konvencijom teška duševna povreda proizilazi samo iz djela koja imaju teške posljedice koje onemogućuju vođenje normalnog života i prijete uništenjem.
“Žalbeno vijeće usvaja desetu žalbenu osnovu djelomično i ukida presudu za genocid nad stanovništvom istočne Bosne u mjeri u kojoj je ova osuda utemeljena na operacijama bosanskih Srba u Žepi“, kazao je sudac Meron.
Namjerno nametanje uvjeta života koji su nametnuti da dovedu do uništenja jedne grupe, putem kojih počinitelj želi da u konačnici nastupi smrt. Te metode su uskraćivanje hrane, vode, njege i iscrpljenost kao rezultat prekomjernog rada ili fizičkog iscrpljivanja.
“Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da su prisilne operacije premještanja u Srebrenici provedene pod okolnostima učinjenim da bi rezultirali potpunim ili djelimičnim fizičkim uništenjem određene grupe“, kazao je sudac.
Također, prihvaćena je Tolimirova dvanaesta žalbena osnova o postojanju genocidnih namjera.
Dvadeseta žalbena osnova Tolimira je također prihvaćena, a ostale su odbijene.
Nakon čitanja odluka Žalbenog vijeća i revidiranja Raspravnog vijeća, sudac Theodore Meron je izrekao konačnu presudu koja glasi:
“Žalbeno Vijeće ima u vidu da je poništilo neke od osuđujućih presuda Tolimiru, ali također ima u vidu da ostale presude koje se odnose na genocid posebno one koje su odnose na ubijanje muškaraca i bosanskih muslimana. U svijetlu osuđujućih presuda za genocid, Žalbeno vijeće smatra da odgovornost Tolimira ne zaslužuje preinačenje kazne”.
“Iz navedenih razloga, Žalbeno vijeće na osnovu 25 Statuta i pravilnika 117 imajući u vidu postupke, djelimično prihvaća šestu žalbenu osnovu i ukida presudu za istrebljivanje kao ratnom zločinu u onoj mjeri kao što je navedeno u optužnici. Djelomično prihvaća i ukida osudu za genocid putem duševnih boli po članu 42B statuta.
Vijeće odbija preostale žalbe Tolimira i potvrđuje kaznu doživotnog zatvora u kojoj prema pravilu 101 treba uračunati vrijeme koje je već proveo u pritvoru”.
Podsjećamo, Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik zapovjednika za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba vojske bosanskih Srba (VRS), osuđen je na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene 1995. godine nakon pada enklava Srebrenica i Žepa, u Bosni i Hercegovini.
Raspravno vijeće je u prosincu 2012. godine većinom glasova Tolimira proglasilo krivim za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, ubojstvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, kao i za istrebljivanje, progon i nečovječna djela putem prisilnog premještanja.
Vijeće je također utvrdilo, uz suprotno mišljenje suca Nyambe, da su ti zločini počinjeni kroz Tolimirovo sudjelovanje u dva udružena zločinačka poduhvata.