Portal N1 Slovenija objavio je istraživačku priču o jednoj od najvećih zloupotreba jedne državne institucije u slovenskoj povijesti, a koji se povezuje s izborima u toj zemlji, ali i s izborima u Srbiji.
Pretpostavlja se da je, kako se navodi, riječ o dogovoru predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i tadašnjeg slovenskog premijera Janeza Janše da će prije izbora koristiti službe za sprječavanje pranja novca u obje države kako bi dobili i razmijenili potencijalno vruće informacije o svojim protivnicima.
Za Janšu kažu da je bio zainteresiran za balkanske transakcije Gen-I, dok Vučića zanimaju mogući slovenski bankarski računi i transakcije lidera srpske opozicije Dragana Đilasa, a najviše biznismena Dragana Šolaka, koji je „državni neprijatelj broj jedan“ za Vučića već godinama, a koji interesira i Janšu.
Kratka anonimna prijava bila je dovoljna da Damjan Žugelj, direktor Ureda za sprečavanje pranja novca u vrijeme treće Janšine vlade, pokrene jednu od najopsežnijih istraga bankarskih računa u istoriji ovog Ureda.
Za 19 dana poslao je 238 zahtjeva slovenskim bankama za uvid u 195 transakcijskih računa 107 osoba i kompanija u Sloveniji. Dokazi do kojih je došao N1 Slovenija u posljednja tri mjeseca jačaju sumnju da se radilo o jednoj od najvećih zloupotreba jedne državne institucije u slovenskoj povijesti. Vrlo vjerojatno u političke svrhe. Bližili su se izbori. I to u dve zemlje – Sloveniji i Srbiji.
Samo jedanaest kratkih anonimnog izvještaja na engleskom jeziku koji je naveo Ured za sprječavanje pranja novca krajem 2021. pokrenuo je jednu od najopsežnijih i daleko najvećih istraga u povijesti Ureda.
Prema statističkim podacima Zavoda, ova institucija u svojim istragama šalje u prosjeku dva do tri zahtjeva za uvid u bankarski račun. U većini slučajeva šalje samo jedan. U periodu od 25. studenoga do 13. prosinca 2021. godine, u vrijeme vladavine SDS-a, Ured za sprječavanje pranja novca pod vodstvom Damijana Žugelja uputio je čak 238 zahtjeva bankama u Sloveniji u okviru jedne istrage za uvid u ukupno od 195 transakcijskih računa 107 fizičkih osoba i kompanija u Sloveniji.
“Nikad nisam čuo za ovako opsežnu istragu od strane Ureda, koja bi išla tako daleko, posebno na osnovi anonimne prijave”, rekao je međunarodni stručnjak za rad Ureda za sprječavanje pranja novca i jedan od mnogih koje smo kontaktirali tijekom pripreme ovog izvještaja, što nam je neslužbeno izjavio. Naročito zbog toga kako bi se točno shvatilo što je profesionalni rad Ureda, a što nije.
Jer dokazi koje smo prikupili u posljednja tri mjeseca, pokazuju da Ured nije ispitao toliki broj računa jer je bio detaljan, već ukazuje na zloupotrebu položaja i grubu zloupotrebu ove državne institucije. Vrlo vjerojatno u političke svrhe.
Ali krenimo redom.
Bližili su se izbori…
Krajem 2021. politička atmosfera u Sloveniji je već bila veoma uzavrela. Mjere Janšine vlade tokom covid-krize potaknule su prosvjede koji su dosegnuli vrhunac 5. listopada. Bio je to dan kada je policija bila posebno nepokolebljiva prema demonstrantima zbog summita EU-Zapadni Balkan na Brdu i “gasila” centar Ljubljane. U to vrijeme izbori su se već neumoljivo približavali.
Dokazi do kojih smo došli na N1 u posljednja tri mjeseca govore da je Damijan Žugelj već tada bio u značajnoj vremenskoj stisci. Zato mu je anonimno pismo, na osnovi kojeg je mogao pokrenuti istragu, stiglo kao naručeno.
Bacao je mamce na sve moguće strane, nadajući se da će nešto uhvatiti. Tim prije, ako bi uhvatio nešto što bi se moglo iskoristiti prije izbora, koji su se – a to nije beznačajno – poklopili 2022. godine u Sloveniji i Srbiji. U Srbiji su održani 3. travnja, a u Sloveniji 24. travnja 2022. godine.
Postoji pretpostavka da su se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i tadašnji slovenski premijer Janez Janša dogovorili da će prije izbora koristiti službe za sprječavanje pranja novca u obje države kako bi dobili i razmijenili potencijalno vruće informacije o svojim protivnicima.
Janša i Vučić/N1
Za Janšu kažu da je zainteresiran za balkanske transakcije Gen-I, dok Vučića zanimaju mogući slovenački bankarski računi i transakcije lidera srpske opozicije Dragana Đilasa, a najviše biznismena Dragana Šolaka, koji je “državni neprijatelj broj jedan“ za Vučića već godinama, a koji interesiraq i Janšu. Ali više o tome u nastavku.
Dva tjedna prije 25. prosinca 2021., kada je Žugelj poslao prvi paket zahtjeva bankama u Sloveniji za dostavu podataka s računa fizičkih i pravnih lica u Sloveniji, Robert Golob, još uvijek kao direktor Gen-I, već je odgovarao na pitanja na konferenciji za novinare o tome ulazi li u politiku. Tada je, neposredno pred izbore, kada su sve ankete već upućivale na Golobovu pobjedu, jedna od televizija, koja je uređivački bliska stranci SDS, objavila navodno kontroverzne Gen-I transakcije na Balkanu. Prijavljeno je da su transakcije dio “međunarodne financijske istrage”.
Srpskedržavne institucije imaju ovlaštenja da provjeravaju srpske račune i transakcije, a slovenske institucije slovenske račune i transakcije. Ova takozvana “međunarodna finansijska istraga” bi mogla biti upravo ovo.
Pakt Janša-Vučić?
Da su Janša i Vučić sklopili takav pakt prije izvjesnog vremena prenio je portal Necenzuirano. Za to nema dokaza, ali kako se događaj rekonstruira na N1 na osnovi sekvence događaja, poznavanja konteksta i prikupljenih informacija, ova mogućnost postoji.
Međutim, postojala je i jedna suštinska razlika između Janše i Vučića. Janša je na izborima imao konkurenta koji je zapravo ugrozio njegovu vladavinu, dok Vučić, koji ima potpunu vlast u Srbiji, nije bio ugrožen.
Srpska opozicija pod vodstvom Đilasa bila je slaba, na izborima 3. travnja 2022. najviše se mogla nadati gradonačelničkoj funkciji u srpskoj prijestonici, ali ni u tome nije uspjela, a na nacionalnom nivou Vučićeva apsolutna moć nije dovedena u pitanje ni jedne sekunde.
Vučićev “državni neprijatelj broj jedan” u Srbiji nije opozicija, niti bilo tko od političara, već je to Dragan Šolak dugi niz godina. A prema dokazima koje smo prikupili u redakciji, on je bio i glavna meta slovenskog Ureda za sprječavanje pranja novca.
Javna objava broj jedan
Dragan Šolak je srpski biznismen, milijarder, čije brojne kompanije posluju u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana, Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva. Suvlasnik je United grupe, koja ima nekoliko kompanija i u Sloveniji te regiji. Široj javnosti najpoznatiji su Telemach, Shoppster, Sportklub i N1.
N1 (Dragan Šolak, poslovnež, solastnik skupine United.)
Šolak, kao što je već rečeno, nije trn u oku samo Vučiću, već i Janši. Kada je njegova United Media 2021. godine ponudila čak pet milijuna eura za portal Siol u Sloveniji, iako ga je državni Telekom Slovenije prodavao za skoro dva miliona, nije bilo ništa od posla, unatoč tome što je ova ponuda bila daleko najviša na javnom tenderu. Prema pouzdanim informacijama N1 iz vremena prethodne Janšine vlade, prodaju Siola Šolaku spriječio je osobno Janez Janša. Bez obzira na upozorenja da bi to moglo nanijeti štetu i državnom Telekomu.
Vučić, pak, već godinama vodi pravi rat protiv Šolaka u Srbiji, čiji je centar N1, budući da je N1 Beograd jedan od rijetkih medija u Srbiji koji nije pod Vučićevom potpunom kontrolom.
Vučić je na sve načine pokušavao onemogućiti Šolaka. Od pokretanja teških diskreditacija kroz medije pod Vučićevom kontrolom, do pokušaja gušenja poslovanja, sprječavanja sklapanja novih poslova, nedodjele frekvencija, što je u nadležnosti državnog organa Srbije pod Vučićevim uticajem, i tako dalje i tome slično … Ovoga zaista ima dosta i poznajući odlično ovaj kontekst, N1 nikako nije mogao isključiti mogućnost da je Vučić iskoristio priliku da pored podataka iz Srbije koje ionako već ima, sada dobije osjetljive financijske informacije o Šolaku i s njim povezanim osobama u Sloveniji.
Ured za borbu protiv pranja novca je lagano uspio otvoriti vrata ovim podacima i uspio ih je prikupiti.
Izuzetno veliki broj pregleda bankarskih računa, pa čak i pogrešaka
Prikupljanje podataka s bankarskih računa u Uredu za sprječavanje pranja novca pod Žugeljevim rukovodstvom bilo je enormnog obima. Pročešljali su sve bankarske račune koje Šolak ima u Sloveniji, pregledali su bankarske račune nekih članova Šolakove uže i šire obitelji, kao i račune svih njegovih firmi u Sloveniji, kao i osobne račune svih odgovornih fizičkih osoba u ovim kompanijama.
Pregledali su i račune odgovornih lica u svim kompanijama koje je Telemach kupio od 2007. godine, račune sadašnjeg i trojice bivših direktora Telemacha i drugih nosiioca važnih poslovnih funkcija u ovoj telekomunikacijskoj kompaniji.
Pročešljali su račune pravnih i fizičkih osoba povezanih sa Šolakovim bledskim golf igralištem, na listi se našao čak i Janez Bohorič, bivši direktor Save, koja je 2013. prodala bledsko golf igralište Šolaku…
Popis je dug i opsežan. Kako je navedeno, pregledali su 195 bankovnih računa čak 107 osoba i kompanija u Sloveniji povezanih sa Šolakom.
Javna objava broj dva
Među fizičkim licima čiji je osobni račun Žugeljev ured pročešljao, prema evidenciji koju N1 Slovenijačuvamo u redakciji je i onaj Katje Šeruge, direktorice slovenske kompanije Adria News Production, koja je također provjerena i u vlasništvu je Šolakove United grupe. Šeruga je također urednica N1 Slovenije i novinarka s više od 25 godina iskustva. Istovremeno je i autorica ovog novinarskog istraživanja N1 i ovog članka. Njen nakarski račun je pregledala kancelarija pod Žugeljevim vodstvom, ali je nisu teretili.
S kolikim žarom je Žugeljeva kancelarija djelovala, govori i činjenica da je račun jedne slovenske firme i njena dva vlasnika čak i pogreškom pregledan.
Pročešljali su i SBB d.o.o., misleći da je riječ o slovenskom ogranku srpskog telekomunikacijskog operatera SBB Serbia Broadband, koji je u vlasništvu Dragana Šolaka u Srbiji. Ali srpski SBB nema filijalu u Sloveniji. Čak ni formalnu kancelariju samo s fikusima.
Jedina firma u Sloveniji koja postoji pod ovim imenom je radnja u Brezju pri Dobrovi u općini Dobrova-Polhovgradec. U vlasništvu je bračnog para koji je također bio na listi za provjeru osobnih bankarskih računa jer su mislili da provjeravaju slovensku ekspozituru Šolakovog srpskog teleoperatera, koja uopće ne postoji.
I ako smo na N1, na osnovi popisa svih ljudi i firmi koje smo ispitali, uspjeli izvući metodologiju koju je Žugelj odabrao – odnosno pregled svega i svakoga u Sloveniji koji su imali veze sa Šolakom i njegovim slovenskim firmama od 2007. godine – ali jedno ime na ovoj listi se naročito izdvaja.
I to je veliko iznenađenje koje samo dodatno pojačava sumnju da se radilo o Žugeljevoj zloupotrebi položaja i službenog položaja Ureda za sprječavanje pranja novca.
Otkuda sada i direktor Pop TV-a?
Na listi Žugeljevog ureda bio je i Branko Čakarmiš, programski direktor od kraja 2021. godine i generalni direktor Pro Plusa od 1. veljače 2022. godine, firme koja vodi Pop TV i Kanal A.
Borut Živulović / BOBO (Branko Čakarmiš, danes generalni direktor Pro Plusa.)
I njegovi bankovni računi su se morali provjeriti.
Po kojoj logici ga je Žugeljev ured uključio u ovu istragu računa ljudi i firmi povezanih sa Šolakom, ostaje nepoznato.
Ni Žugelj nam to nije objasnio. On je za N1 rekao: „Što se tiče gospodina Čakarmiša, nemam komentar, mogu samo reći da Ured protiv njega, barem za vrijeme mog mandata, nije ništa poduzeo, niti dao bilo kakvu informaciju ili žalbu organima za provođenje zakona”.
Činjenica da Ured nije ništa poduzeo protiv Čakarmiša je također točna, prema dokazima koje imamo. No, imali su ga na popisu osoba čije bi osobne bankarske račune trebalo pregledati, iako Čakarmiš nema nikakve veze sa Šolakovim firmama u Sloveniji. Istina je samo da je Pro Plus na Telemachovoj kablovskoj ponudi. Na ovom kablu ima i mnogo drugih televizija, ali njihovi direktori i druga odgovorna lica nisu bili na Žugeljevoj listi.
Čakarmiš to za sada ne komentira. Međutim, jedino logično pitanje koje se postavlja je: je li Žugelj ispitivao Čakarmišev osobni račun u vremenskoj stisci pred izbore jer bi, u slučaju nekog “zanimljivog otkrića”, mogao biti upotrijebljen protiv Pop TV-a čak i u ključnom predizbornom periodu? Već se krajem 2021. pričalo da će Čakarmiš uskoro postati novi generalni direktor Pro Plusa.
“Čudesna” anonimna prijava
Kao što je već spomenuto, Ured je tako opsežan pregled bankarskih računa u Sloveniji pokrenuo krajem 2021. godine na osnovi anonimne prijave.
Žugelj je za N1 rekao da je ova anonimna prijava “bila prilično opsežna, detaljna i da se može karakterizirati kao zviždačkom”.
Ali mi u redakciji N1 smo je također dobili. Napisana je na jednoj i četvrt stranice i ne sadrži niti jedan dokaz niti ima priloge dokaza.
Zaista, da je imala nešto od toga, prema riječima međunarodnog stručnjaka za rad Ureda za sprječavanje pranja novca, kojeg smo konzultirali dok smo istraživali ovu priču, “možda bi je bilo moguće shvatiti ozbiljno”.
No, kako to nije slučaj, sagovornik ne može drugačije objasniti opsežno zahvatanje podataka s bankarskih računa osim da je “vrlo vjerojatno došlo do velike zloupotrebe slovenskog Ureda za sprječavanje pranja novca”.
To potvrđuju i službeni podaci iz izvještaja o radu Ureda. Oni pokazuju da ured otvara oko 1.000 novih predmeta godišnje, od čega oko dva godišnje na osnovi anonimne prijave. Svi ostali slučajevi se istražuju na inicijativu banaka i drugih financijskih institucija ili na inicijativu policije i tužiteljstva. Kada istražuju obimnije slučajeve, u koje svakako spada i slučaj Šolak, oni se u velikoj većini istražuju na inicijativu organa za provođenje zakona, a ne na osnovi anonimnih prijava.
Opsežnija istraga povezanih osoba i njihovih višegodišnjih transakcija, kao što je istraga Šolak, obično traje nekoliko godina. Ured je za mjesec dana uspio procesuirati istragu o Šolaku jer se navodno već žurilo zbog izbora u Srbiji i Sloveniji. Ali i o tome u nastavku.
Anonimna prijava, koja je bila lansirna rampa za ovo veliko češljanje bankarskih računa, napisana je tako da je u istragu uključila i finansijsku upravu (FURS), na čijem je čelu tada bio Ivan Simič.
Ona je bez dokaza, osim za pranje novca, optužila i za utaju poreza i kršenje zakona o radu. FURS se zaista uključio u istragu, o čemu svjedoči i kaznena prijava, koja se također čuva u redakciji, a koju su Žugeljev Ured, a potom i Simičev FURS uputili policiji.
Tužba je podnesena protiv više od deset kompanija i fizičkih lica u Sloveniji i inozemstvu, među kojima su Šolak, Telemach i ljubljanska kompanija brata srpskog opozicijskog lidera Dragana Đilasa.
Pritužbu potpisuju Damijan Žugelj, koji je u vrijeme prve Janševe vlade bio direktor Agencije za tržište vrijednosnih papira, a u trećoj direktor Ureda za sprječavanje pranja novca, te zamjenik Ivana Simiča, Simon Starček, član SDS-a. Poslali su ga Petri Grah Lazar, direktorici Državnog istražnog ureda (NPU), koja je bila na toj funkciji za vrijeme Janšine vlade.
Žiga Živulović jr./BOBO
Htjeli smo pitati Ivana Simiča što je, ako je išta, znao o ovoj istrazi i žalbi kao generalni direktor FURS-a. Odgovorio nam je vrlo kratko. Rekao je samo: “Ne želim ništa komentirati”.
Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca, Ured samo obavještava nadležne organe o nalazima svoje financijske istrage, ali ne podnosi kaznene prijave s tim u vezi. O pritužbi odlučuju drugi organi, poput FURS-a, policije ili tužiteljstva.
Ono što je Žugelj sumnjičio za veliko pranje novca bilo je u stvari… plaćanje računa
Vrlo je neobično i to da FURS, koji se uključio u istragu i kao supotpisnik kaznene prijave, za to vrijeme nije pokrenuo niti jednu inspekciju ni protiv jedne Šolakove firme u Sloveniji.
Postoje samo dva moguća objašnjenja. Da FURS nije vjerovao u Žugeljevu “akciju”, već je istragu ipak podržao po političkom opredjeljenju ili da im je, što je vjerojatnije, jednostavno ponestalo vremena. Predizborni period obračuna sa svima koji im nisu po volji, već je bio blizu.
Žugelj i njegovi najbliži kolege u Uredu uspjeli su analizirati ogromnu količinu podataka do kojih je kancelarija došla pregledom čak 195 bankovnih računa za mjesec dana, i to u prosincu, kada su i božićni i novogodišnji praznici.
Naime, Žugelj je zahtjeve za pristup bankarskim računima poslao bankama do 13. prosinca 2021. godine, a Petri Grah Lazar prema NPU-u, su Žugelj i Starček prigovor uputili već 19. siječnja 2022. godine.
“Više od stotinu ljudi moralo bi to raditi 24 sata dnevno, bez ijednog slobodnog dana tijekom prosinačkih praznika, da bi mogli podnijeti kaznenu prijavu zbog tako velike količine zahvaćenih podataka”, kaže međunarodni stručnjak za rad Ureda za sprječavanje pranja novca.
Kriminalisti NPU-a su tužbu definitivno shvatili ozbiljno. Održavali su brifinge i prikupljali informacije nekoliko mjeseci. No, u ožujku ove godine, prema saznanjima N1, NPU je obavijestio nadležno državno tužiteljstvo da u istrazi ne mogu potvrditi sumnje u navodna kaznena djela. Tužiteljstvo je u potpunosti odbacilo optužnicu podignutu protiv više od deset pravnih i fizičkih lica. Dakle, proces je završen.
Za N1 Žugelj tvrdi da je radio profesionalno. Na pitanje kako onda tumači odbačenu prijavu, odgovara da je “malo neobično da dvije državne institucije zajednički potpišu obavještenje o sumnji na kazneno djelo (prijava; op.a.), dođu do istih zaključaka, a organi gonjenja ne nalaze ništa protuzakonito. “Ovo me podsjeća na iranski slučaj koji sam već vidio“, kaže on.
Ali koliko je njegova istraga bila utemeljena i “kvalitetna”, na kraju će vjerojatno najbolje objasniti sljedeće: kao jedan od ključnih pokazatelja pranja novca, Žugelj je istražio i procesuirao iznos od oko 80 milijna eura u gotovini, koji se u desetljeće i pol, odnosno između 2007. i 2021. godine, slio Telemachu.
U tome je vidio, kako je jednom javno objasnio u vezi s ovim slučajem, “najgori oblik zločina koje je počinila kriminalna grupa”.
Ali ovih 80 milijuna eura u gotovini nije bilo ništa drugo nego najčešća praksa gotovinskog plaćanja u svijetu.
To je bio zbroj gotovinskih plaćanja računa nagomilanih tijekom 15 godina, koje su Telemachovi pretplatnici plaćali na šalterima Telemachovih poslovnica širom Slovenije u periodu od 2007. do 2021. godine.
Uglavnom su to umirovljenici koji svoje Telemachove mjesečne rate plaćaju u poslovnicama Telemacha jer ih tamo mogu platiti bez provizije.
To je bilo vidljivo već iz početnih bankovnih podataka, ali su na kraju saznali i potvrdili policija i tužilaštvo. No, sada se, prema saznanjima N1, istražuje u suprotnom smjeru – kako je Žugelj pokrenuo jednu od najsveobuhvatnijih i daleko najvećih istraga u povijesti slovenskog Ureda za sprječavanje pranja novca te je li prekršio zakon, zloupotrijebio položaj i državnu instituciju koju je vodio.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!