U Bosni i Hercegovini se pojam sukobi, rat, otcjepljenje i "problemi na jugu zemlje" koriste u dnevnopolitičke svrhe. U zajednicama koje su imune na ratno-huškačku retoriku, kao što je Vareš, građani se pitaju samo jedno - kako s istom pričom svih ovih godina nakon rata doći do života dostojnog čovjeka?

Nitko nije pošteđen posljedica spominjanja rata, otcjepljenja, novih sukoba, prebrojavanja, novih okolnosti nakon izbora na jugu zemlje.

“Izgleda mi zastrašujuće i nekako stalno se spominje, bilo u obitelji, bilo na televiziji, da bi mogao biti rat i da se to događa ciklično, jer se prosto stalno ponavlja. Mislim da nam na neki način uljevaju strah”, požalili su nam se građani.

Rečeno sportskim žargonom, u politici, a čini se osobito bosanskohercegovačkoj, nema fair playa, ali publika to može kazniti, u ovom slučaju građani na izborima u listopadu.

Vareš – Europa u malom

Vareš, gradić u Srednjoj Bosni oduvijek je bio prepoznatljiv kao Europa u malom. Godinama su vladajuće politike sa svih razina nebrigom, ili kako Varešani kažu – lopovlukom, uništavale nekad jaku industriju. Stanovništva je u odnosu na devedesete za gotovo dvije trećine manje, ali duh zajedništva ljudi svih nacija ostao je netaknut.

“Politike. Sad oni hoće da se narod miri. Nismo se mi nikad svađali. Mi smo i dan danas jedan s drugim. Kad politci treba, potpali vatru i hajmo svatko u svoje stado. Jer su to plemenske poglavice koje vladaju ovom Bosnom”, govore građani Vareša ekipi N1.

U Varešu kao da je vrijeme stalo, predratno kada je riječ o međunacionalnim odnosima, i postratno kada je riječ o urušenoj industriji, neobnovljenim zgradama i ostaloj infrastrukturi.

“Meni je narod sav isti. Mi smo svi isti. Ja kad sretnem Smiljku, Borku, Enisu, Šeherzadu meni su to sve isti ljudi. Žalosno je to sve što rade. Njih treba u zatvor pa da narod živi lijepo. Mi se volimo”, naglasila je Varešanka.

Uz Bošnjake i Hrvate u Varešu žive i Srbi koji zajedno sa svojim sugrađanima traže život dostojan čovjeka u odnosu na životarenje. Janko Stojčić je povratnik koji živi u selu Planinica nadomak Vareša.

“Životari se, a opet naglašavam zahvaljujući tim međuljudskim odnosima i komšijama. Okružen sam pretežno Muslimanima, manje Hrvatima i s te strane nemam problema, nego zahvaljujući tim ljudima imam pomoć i nude mi se u svako doba. Nas je samo dvojica u dva sela srpske nacionalnosti”, rekao nam je Stojičić.

“Svi skupa sve slavimo”

Mladima u Varešu nacionalni identitet nije među prioritetima, ali besperspektivnost nekadašnje industrijske zone jeste.

Ističu da se osjećaju kao da žive u “slijepom crijevu” Bosne.

“Svi skupa sve slavimo i to je bolje nego da se to podijeli sve i da jedni slave svoje, a ovi drugi samo svoje i da ne nadopunjujemo jedni druge. Meni je to super, jer sam iz miješanog braka i jako mi odgovara to što mogu da sa svima svojima proslaviti svaki praznik, a ne da se moram nešto studjeti, odvajati, kriti tko sam, ili i da se moram striktno držati samo jednoga”, pojasnila nam je mlada Varešanka.

Političarima se priča iz Vareša neće dopasti, kao ni činjenica da ovakvih priča ima i u drugim domovima penzionera i na ulicama drugih gradova diljem Bosne i Hercegovine. Ali činjenica je da je za građane Vareša podizanje nacionalnih tenzija, ili još gore priča o nekom novom sukobu Bošnjaka, Srba i Hrvata obično špansko selo.